„Magareće“ klupe i „magareća“ posla

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Sa kojeg „kraja batine“ početi, a da manje boli? Ovo pitanje nas po malo dovodi do situacije u kojoj su se dva krapa ili šarana (kako ko voli) „pekla“ na istoj vatri, pa je do kraja ostalo nejasno koga više peče! Izgleda da je ipak na najjačoj „vatri“ ovaj zlosrećni narod, koji uz primitivne zvuke turbo folka slavi vlastitu propast, a uz vrckanje starleta koje su se u moje pero zvale u skladu sa  profesijom najstarijeg zanata sanjaju kako su postali reinkanirane Kazanove! No, ovo pisanje nije usmjereno prema krapovima, već prema plemenitoj teglećoj marvi kojoj se uvijek vraćamo kada želimo opravdati vlastite „magareće“ pozicije ili „magareća“ posla. Ova životinja, strpljiva do boli, često se uzima  kao „poštapalica“ za naše tragikomične društveno političke iracionalnosti! Buridanov magarac (u CG poznatiji kao Bubića magarac) nas „ćeši“ kako i nije toliko tragično ako u svojoj političkoj neodlučnosti krepamo od gladi između dva stoga sijena, ne mogavši se odlučiti sa kojega je bolje jesti! Tu je i princip „mrkve i štapa“ opet u vezi sa magarcem, odnosno očekivanje da će sljedeći izbori uspjeti „vaskrsnuti“ kuću izgorjelu do temelja! U međuvremenu rušitelji Crne Gore „armiraju“ svoje antidržavne pozicije u svim oblastima društvenog i političkog života!

Postavlja se pitanje: Da li najjačim opozicionim subjektima odgovara ovakvo stanje stvari? Zašto da ne? Zadovoljavaju svoje biračko tijelo besplodnim (doduše istinitim i argumentovanim) reagovanjima u Parlamentu, a kolenice, krapovići, pipunovići, ljaljovići deru li deru! Da bi razumjeli ovu opozicionu beskrvnost i indolentnost opet moramo prizvati u pomoć magarca! Jedan seljak mi je svojevremeno kazao da magarca niko nije vidio da umire; kada mu  dođe ta URA, veli on, magarac je na nogama, a vlasnik, a se okrenuo na drugu bandu i pogleda’ ponovo u magarca, on  je već umro! Bilo bi dobro da ne zasukujemo glave na drugu bandu, dok nam se država čereči i krepaje!

No, možebit’ opoziciji i odgovara ovakvo stanje: maju iste privilegije a nijesu odgovorni ni za što! Sanjaju da će na novim izborima pobijediti! Narod bi kazao: Crkni magarče do zelene trave!! Jednom sam kao aktivni simpatizer LSCG poslušao lidera te partije, kao i mnogi drugi, u drugom krugu predśedničkih izbora i glasao „manje zlo“, Mila Đukanovića! I pobijedi Milo! Potom su uslijedile bombe ispred Skupštine, ranjeno skoro dvadeset policajaca, zapaljena vatrogasna i druga vozila! Uslijedio je i „konvoj“ vozila prema Tuzima, pucanje u vazduh, ne bi li se stanovnici Tuzi isprovocirali na (oružanu) reakcju u kojoj bi se „reprizirao“ sarajevski „scenario“; „svadbena“ kolona vozila, koja se ne zaustavlja a „mlada“ je ustvari sekretarica četnika početnika („mladoženje“), služi kao „fasada“ za automobile pune oružja kako bi se „goloruki  i ugroženi“ Srbi zaštitili od „islamskih fundamentalista“! U „tuškom slučaju“ kao i zaprijećenom Drang nach Cetinje smo bili pripravni braniti i braću i sebe, a noć smo proveli stražareći po podgoričkim krovovima. I eto sada braće u  koaliciji sa istima koji su im pripremali grdnu pogibiju, sa istima kojima je to, nažalost, uspjelo u Srebrenici! Ista priča 2016. godine, a branitelji države „trunu“ po spuškim kazamatima! Ostalima se sudi i brane se sa fingirane slobode u kleronacistički okupiranoj državi! I nije ih mali broj! Ma, koga briga za to „topovsko meso“!

Tragika Crne Gore i jeste što se uvijek dovodi u poziciju biranja „manjeg zla“, pri čemu  dobro ostaje „tužna pratilja“, đe „pravo, čast i sloboda“ bivaju uplakana „nevjesta“ ostavljena pred „oltarom“ u ovom kvazidržavnom protivprirodnom bludu! Stoga mi ponekad bude žao što Milo nije nastavio da vlada narednih 30 godina, dok se ne isprazne „magareće klupe“, a „magareća posla“ ne postanu dio prošlosti koje se nerado śećamo! Imao je petlju da „skreše u brk“ dritangama i ostalim štakorima, pa makar zbog vlastitog interesa! Ovi preostali izgleda ne preduzimaju ništa iz istog razloga!

Vratimo se životinji sa početka ove priče. U „Zanimljivoj zoologiji“ se može pronaći i tumačenje blagorodnosti magarca, kroz eksperiment u kome je ova plemenita životinja prikopčana na neku vrstu „poligrafa“ koji „dešifruje“ rasploženja! Elem, prikopčaju magarca na taj „poligraf“ i pokazuju mu fotografije drugih životinja i napokon sliku čovjeka. Pri gledanju svih ovih slika pojedinačno, magarac je „pucao od smijeha“! Ipak, kada su mu pokazali sliku drugoga magarca, on se uozbiljio!

Naravoučenije: Magarcu je sve smiješno što ne liči na magarca! Zato u Skupštini Crne Gore i imamo veljemučenika  botunskoga zaduženog da povremeno „zagiliće“ poslanike, kako se ne bi uozbiljili!