Profesor FDU smatra nedopustivim protokolarni skandal aktuelnog predsjednika Skupštine, koji je odlazećem ambasadoru Izraela darovao sliku kapele Karađorđevića iz 1925. godine
Ljumović: Mandić poništava amblem i kulturno dobro Crne Gore
Bilo bi logično u ovakvoj situaciji da Ministarstvo kulture ili Uprava za kulturna dobra reaguje na ovakvu apsolutnu provokaciju, ako ne bi Vlada ili već neko ko je zakonski dužan da štiti i promoviše vrijednosti na kojima počiva savremeno društvo – kazao je Ljumović komentarišući Mandićevo promovisanje ličnih ideoloških stavova iz fotelje predsjednika Skupštine
Jedno je kada Andrija Mandić iz političke i ideološke ravni promoviše priču o kapeli Karađorđevića na Lovćenu, za čije se „vraćanje“ zalaže, ali je veoma problematično i pogrešno kada ambasadoru jedne zemlje, sa pozicije predsjednika Skupštine Crne Gore, daruje sliku ili grafiku nepostojećeg spomenika i time poništava vrijednosti kulturnog dobra i zaštitnog znaka Crne Gore kakav je Mauzolej Njegošu, i to u godini kada se obilježava pet decenija od njegovog otvaranja – ocijenio je u izjavi za Pobjedu profesor sa Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju Janko Ljumović.
Prema njegovim riječima, bilo bi logično u ovakvoj situaciji da Ministarstvo kulture ili Uprava za kulturna dobra reaguje na ovakvu apsolutnu provokaciju, ako ne bi Vlada ili već neko ko je zakonski dužan da štiti i promoviše vrijednosti na kojima počiva savremeno društvo.
Predsjednik parlamenta je darovao prije dva dana ambasadoru Izraela Jahela Vilana, kojeg je primio u oproštajnu posjetu, sliku kapele Karađorđevića, koju je kralj Aleksandar podigao 1925. godine umjesto oštećene, ali ne i razorene originalne crkvice posvećene Svetom Petru Cetinjskom, gdje su bili sahranjeni ostaci Petra Drugog Petrovića Njegoša.
Kako je saopšteno iz Mandićevog kabineta, u razgovoru je bilo riječi o saradnji i odnosu dvije zemlje.
“Razgovarajući o nedavnom usvajanju Rezolucije o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen u Skupštini Crne Gore, ambasador Vilan je pozdravio odluku poslanika u parlamentu. On je tom prilikom takođe posebno naglasio da njegova zemlja nije glasala za Rezoluciju Ujedinjenih nacija o Srebrenici”, navodi se, između ostalog, u saopštenju i dodaje da je predsjednik Skupštine Crne Gore naglasio da će ,,Izrael u Crnoj Gori uvijek imati iskrenog prijatelja i saveznika, te poželio da ambasador Vilan prenese srdačan pozdrav predsjedniku Kneseta“.
Smišljena provokacija
Ljumović je Pobjedi kazao da je poklon predsjenika Skupštine ciljana i smišljena aktivnost koja prevazilazi svaku mjeru pristojnosti i protokola.
Napomenuo je da se može govoriti o raznim aspektima značaja Mauzoleja.
“Ključno je da odražava duh savremenog doba i vremena u kojem slavimo Njegoša kao genija koji živi, dok bi priča o kapeli mogla da se svede samo na ravan Njegoša kroz dane zadušnica”, kazao je Ljumović ističući da je to i koncept i cilj ideološkog Mandićevog miljea.
Ljumović podsjeća da je veliki skulptor Ivan Meštrović Mauzolej na Lovćenu trebalo da gradi i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, čemu se i tada protivila SPC, kao i u socijalizmu.
“Činjenica je da on od 1974. godine postoji kao kulturno dobro i neupitna atrakcija i amblem zemlje. I onda kao građanin ove zemlje vidim da predsjednik Skupštine ambasadoru druge države – a nije slučajno da je to ambasador Izraela, u kontekstu savremenog političkog trenutka – poklanja nešto što je upitno, problematično i nepostojeće. Postavlja se pitanje hoće li ko od zvaničnika reagovati ili zatražiti od Ambasade Izraela da saopšte kako im je predočena simbolika tog poklona”, naveo je Ljumović.
Ističe da pored ove ideološke, političke i simboličke ravni, ništa nije manje bitno ni to što je riječ o terenu kulturne diplomatije.
“Na čemu se ona bazira ako se u međunarodnoj komunikaciji postavlja predmet ili određena tema koja predstavlja problematičan artefakt zbog niza stvari koje sam naveo”, zaključio je Ljumović.
Dublja ravan simbolike
Kapelu iz 1925. godine, pod izgovorom da se autentična Njegoševa ne može popraviti, iako su nalazi građevinske komisije ukazivali drugačije, izvedena je po rješenju ruskog arhitekte Nikolaja Krasnova. Iako je po izgledu bila slična Njegoševoj, da nije riječ bila o prostoj obnovi svjedoči podatak i da je kralj Aleksandar kapelu sagradio u čast rođenja svog sina i prestolonasljednika Petra, a posvetio je Sv. Đorđu, po ugledu na glavnu crkvu i mauzolej Karađorđevića na Oplencu kod Topole.
Autentičnu kapelu sagradio je 1845. godine kao poglavar (vladika) autokefalne Cetinjske mitropolije sam Njegoš i posvetio je svom stricu – Svetom Petru Cetinjskom.
Od gradnje Mauzoleja 1974. godine SPC se zalaže ne „za vraćanje Njegoševe“, sa kojom nema pravni niti drugi kontinuitet, već zadužbine Karađorđevića. Njegoš je tu predmet prisvajanja i platforma za utvrđivanje uticaja, dok Mandićeva NSD baštini takvo nasljeđe i podržava težnje SPC za obnovu objekta iz 1925. godine na čijem mjestu je pet decenija kasnije sagrađen Mauzolej.
portalanalitika
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].