Ljekova nema, država ćuti: Onkološki pacijenti pred prekidom terapija

Prema saznanjima Standarda iz Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) i drugih javnih ustanova, ljekova „Darzalex“, „Imfinzi“ i „Enhertu“ već nema, dok su „Entyvio“ i „Humira“ nedostupni. Pri kraju, ako nijesu već potrošene, jesu rezerve „Keytrude“ i „Tremfye“. Uz to, specifični oralni ljekovi — „Kisqali“, „Rinvoq“, „Erleada“, „Revolade“, „Imbruvica“, „Xtandi“ — postaju deficitarni. Ovi navodi uklapaju se u lančane nestašice koje je KCCG javno potvrdio već krajem aprila, kada su zbog „kvota“ Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO) i mjesečnog limitiranja potrošnje pojedini onkološki pacijenti vraćani sa terapije. Tada je zvanično navedeno da je nedostajala „Keytruda“, a da su i „Phesgo“, bevacizumab, nivolumab, avelumab, cetuksimab i pojedini citostatici bili u prekidu ili dolazili u manjim količinama.

Standard je u aprilu dokumentovao i da su najmanje 40 pacijenata sa karcinomom pluća u SB „dr Jovan Bulajić“ Brezovik ostali bez propisanih ciklusa, iako su ljekovi bili na Listi. Dio terapija („Tecentriq“, „Imfinzi“) nije isporučen uprkos tome što je, prema Montefarmovim evidencijama, postojala raspoloživost na lageru, ali su isporuke zapele zbog administrativno-budžetskog „ograničenja potrošnje“. Nakon pisanja Standarda, FZO je, prema informacijama portala, obezbijedio dodatna sredstva za Brezovik, ali ne i za KCCG — čime je dio pacijenata u Podgorici i dalje ostao u neizvjesnosti.

Potrošeni tenderi, bez aneksa i pregovaračkih postupaka

Privatne veledrogerije imaju većinu pomenutih ljekova na stanju. Problem nije (samo) u tržišnom nedostatku, nego u činjenici da su tenderski ugovori Montefarma potrošeni i da bez aneksa ugovora ili sprovođenja novog pregovaračkog postupka (u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama) roba ne može biti legalno isporučena.

Važeći zakon eksplicitno predviđa mogućnost izmjena ugovora u slučaju nepredviđenih okolnosti bez mijenjanja prirode ugovora i korišćenje pregovaračkog postupka bez prethodnog objavljivanja u situacijama izričito navedenim u propisu. To je mehanizam za urgentne isporuke kada je javni interes ugrožen — poput nastavka vitalnih onkoloških terapija.

Drugim riječima, pravni put postoji, samo ga treba preći odmah. Oslanjanje na „redovne“ rokove i planove nabavki u uslovima kada pacijenti propuštaju termine nije birokratski propust — to je rizik po ishod liječenja.

Budžetska uska grla

KCCG je u aprilu javno potvrdio da su FZO i Ministarstvo finansija uveli mjesečne kvote—„racionalizaciju“ potrošnje—što je dovelo do kratkotrajnih zastoja i pomjeranja ciklusa. Tom prilikom je navedeno i da je FZO za 2025. tražio budžet od oko 535,4 miliona eura, a da je Ministarstvo finansija opredijelilo približno 452,6 miliona. Direktorska procjena FZO-a tada je bila da će potrošnja svakako dostići 490–500 miliona i da će rebalans biti nužan u posljednjem kvartalu.

Rebalans budžeta koji je Skupština usvojila 25. jula međutim bio je „tehničke prirode“ — bez suštinskog povećanja izdvajanja. Promjene su služile usklađivanju sa reorganizacijom državne uprave, a ne dopunjavanju stavki za ljekove. Ukratko, tehnički rebalans nije riješio finansijsku rupu u nabavkama.

„Nova lista ljekova“ nije čarobni štapić

Vlada se 3. oktobra pohvalila usvajanjem nove Liste ljekova i uvrštavanjem 11 novih terapija (kardiovaskularne, onkološke, neurološke), plus 12 generika. To je dobar sistemski potez, ali sam po sebi ne rješava urgentne prekide isporuka koji već pogađaju onkološke pacijente. Lista bez aktivnih ugovora, aneksa i plaćenih faktura je – spisak lijepih želja.

Evropski revizorski sud je u septembru 2025. objavio specijalni izvještaj, kritične nestašice ljekova širom EU postale su hronične, uz slabe tačke u lancima snabdijevanja, zavisnost od proizvodnje u Aziji i neefikasan prekogranični režim razmjene. EMA upozorava na pojačane nestašice od 2022. naovamo. No to nije izgovor da se u Crnoj Gori ne iskoriste hitni mehanizmi koje domaći zakon već daje.

Zašto je hitnost stvar života, a ne retorike

Onkologija ne trpi „pomjeranje za narednu sedmicu“ ako se pomjeranje ponavlja. Svaki propušteni ciklus povećava rizik od progresije bolesti, kompromituje efikasnost prethodno uloženih miliona u terapije i vraća pacijente na skuplje i manje efikasne opcije. U aprilu je već viđeno vraćanje pacijenata sa vrata Instituta — sistem ne smije da normalizuje takvu praksu.

Ministar finansija Novica Vuković i premijer Milojko Spajić imaju sve mehanizme da zaustave spiralu — od budžetske rezerve do ekspresnog zelenog svjetla FZO-u za anekse i pregovaračke postupke. Ministarstvo zdravlja i FZO imaju zakonski okvir da sprovedu hitne nabavke. Ne postoji opravdanje da teško oboljeli čekaju „dok se usaglasi dokument“. Kad dokument kasni, lijek kasni. A kad lijek kasni — život kasni.

Ovo nije trenutni poremećaj već dokaz o slaboj budžetskoj projekciji, predugim procedurama i izostanku kriznog upravljanja kada je najpotrebnije. Izgovori o „tehničkom“ rebalansu i „kvotama“ ne pomažu pacijentima. Pomažu samo novac, aneksi, pregovarački postupci, transparentno upravljanje zalihama i javna odgovornost.