LIKOVNA UMJETNOST (1960-2023)  SLOBODANA-BOBA SLOVINIĆA (I)

 Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Slobodan-Bobo Slovinić predstavlja jednog od najznačajnih savremenih crnogorskih ali i evropskih slikara koji je svojim likovno-umjetničkim opusom odavno nadmašio granice nacionalnih umjetničkih scenarija. Njegova jedinstvena vizija i vještina stvaranja umjetničkih djela postavljaju ga u red umjetnika čije djelo transcendiraju lokalne okvire, dosežući univerzalne estetske vrijednosti. Slobodan-Bobo Slovinić, rođen u srcu Crne Gore, svojim slikarskim izrazom pruža osvježavajući dah savremenosti u tradicionalnom kontekstu umjetnosti. Njegova djela su prozor u bogatstvo ljudske duše, đe svaka slika nosi priču, a svaka boja odjekuje emocijom. Ovaj umjetnik, neopterećen granicama između apstrakcije i figuracije, stvara prostor đe se susreću stvarnost i san. Kada izađemo izvan konvencionalnih okvira i zakoračimo u Slovinićev slikarski svijet đe boje postaju riječi, a linije pripovijedaju priče. Njegova djela nisu samo platna, već prozori kroz koje posmatramo kompleksnost ljudske egzistencije. Njegov jedinstveni pristup umjetnosti nije samo estetski, već i filozofski, pozivajući nas na razmišljanje o suštini života kroz slikarski jezik. Slobodan-Bobo Slovinić je umjetnik koji ne slika samo ono što vidi, već ono što osjeća. Njegova četkica je alatka koja istražuje dubine ljudskih emocija i prikazuje ih na platnu sa nevjerojatnom snagom. Njegov opus nije samo kolekcija slika; to je emotivna kartografija koja nas vodi kroz lavirinte strasti, radosti i tuge. U ovom eseju, zaranjamo duboko u svijet umjetničkog stvaralaštva Slobodana-Boba Slovinića, istražujući njegov doprinos savremenoj umjetnosti i otkrivajući kako je njegova paleta postala odjek međunarodne umjetničke scene. Njegova likovna magija izaziva naše osjećaje, podtiče na razmišljanje i poziva nas da se prepustimo jedinstvenoj poetici njegovog stvaralaštva.

Slobodan-Bobo Slovinić, slikar čiji je likovni izraz duboko ukorijenjen u bogatstvu Mediterana, ostavlja neizbrisiv pečat na umjetničkoj sceni, posebno kada je riječ o periodu od 1960. do 2023. godine. Pregledajući njegove cikluse na Montenegrina portalu, daću svoje sopstvene periodične likovne osvrte. Njegov stvaralački opus nije samo svjedok vremena, već i ljubavna pjesma upućena Mediteranu i moru koje oblikuje njegovo slikarstvo. Ciklusi koje je stvarao tokom ovog vremenskog razdoblja otkrivaju evoluciju njegovog umjetničkog jezika, istraživanje novih tehnika, ali i dosljednu predanost temama koje su ga okruživale – Budvi i Podgorici. Ova dva grada postaju ne samo geografski referentni punktovi, već i izvori nadahnuća iz kojih crpi svoju umjetničku snagu. Budva, biser Jadranskog mora, postaje pozornica na kojoj Slovinić stvara neka od svojih najznačajnijih dela. Slikajući morske pejzaže, obalu obasjanu suncem i uske uličice prepune istorije, on ne samo da prikazuje ljepotu Mediterana već i oživljava duh tog podneblja. U svakom potezu četkice osjeća se ritam plime i osjeke, dok boje poput magije prenose toplinu sunčanih dana i bljesak morske površine. U isto vrijeme, njegov odnos prema Podgorici, glavnom gradu Crne Gore, ogleda se u drugačijem, ali podjednako značajnom likovnom jeziku. Kroz različit cikluse Slovinić istražuje urbani pejzaž, arhitektonsku baštinu i dinamiku svakodnevnog života. Njegove slike odjekuju zvucima gradske vreve, ali istovremeno otkrivaju skrivene kutke i melanholiju koja prožima gradski ambijent. Slobodan-Bobo Slovinić nije samo slikar Mediterana; on je umjetnik koji je uspio uhvatiti duh i pulsiranje ovog podneblja na platnu. Njegova djela su putovanje kroz vrijeme i prostor, pozivajući nas da zaronimo u plavetnilo mora Budve i gradski puls Podgorice, otkrivajući ljepotu koja leži u spoju tradicije, kulture i prirode.

INTMNI CIKLUS (1962-1966) POGLED KROZ VRIJEME I EMOCIJE

U bogatstvu umjetničkog stvaralaštva Slobodana-Boba Slovinića, Intimni Ciklus iz perioda od 1962. do 1966. godine predstavlja prozor u najdublje odaje umjetnikove duše. Njegova kolekcija slika nije samo galerija vizuelnih doživljaja; to je esencija umjetnikovog dijaloga sa životom, ljubavlju i prolaznošću vremena. Prateći prve korake umjetničkog stvaralaštva, Slovinić nas vodi kroz lirski pejzaž svoje duše, otkrivajući različit dijapazon emocija i iskustava. Intimni Ciklus nije samo niz slika; to je ples boja i linija koji odvodi posmatrača na putovanje kroz umjetnikovu intimnu sferu. Kroz svaki potez četkice, Slovinić se otvara, delikatno izražavajući svoje unutrašnje svjetove i lična iskustva.

U ovom ciklusu, boje nisu samo pigmenti na platnu; one postaju simboli kojima Slovinić prenosi svoje najdublje emocije. Svaka boja nosi sa sobom svoju unikatnu simboliku, stvarajući duboke emocionalne kontraste i harmonije na platnu. Crvena može predstavljati strast, dok plava evocira spokojstvo, a zelena prirodu i rast. Kroz paletu boja, umjetnik stvara specifične atmosfere na svakoj slici, pozivajući publiku da uroni u složene sentimente koje boje prenose. Slovinić namjerno izbjegava narativnost u svojim radovima. Umjesto da pripoveda priče, on se izražava kroz apstraktne oblike i linije. Ovaj pristup omogućuje publici slobodu interpretacije i istraživanja, podstičući duboku introspekciju i ličnu povezanost sa umjetničkim djelom. Slikarstvo postaje sredstvo koje prevazilazi verbalni izražaj, pozivajući gledaoca na emotivno dublju interakciju sa umjetničkim djelom.

Slovinićev Intimni Ciklus ne samo da ostavlja nas bez daha svojom suptilnom snagom, već i otvara vrata dubokom razumevanju i cijeni složenosti ljudskog iskustva.  Kroz izražavanje bojama i oblicima, umjetnik nas inspiriše da istražimo naše lične unutrašnje svjetove i da se povežemo sa univerzalnim emocijama koje nas povezuju, nzavisno o vremenu i mjestu. Intimni Ciklus Slobodana-Boba Slovinića postaje most između umjetnika i posmatrača, prenoseći duboku humanost i duhovnost u svijet slikarstva.

Od toplih nijansi koje odaju intimnost do hladnih tonova koji prikazuju osjećaje melanholije, svaka boja ima svoju ulogu u prenošenju dubokih emocija. Linije, sa svojom elegancijom i ritmičkim plesom, postaju emocije koje izlaze iz srca umjetnika i šire se kroz platno. Mediteran, more i gradovi Budva i Podgorica postaju ne samo pozadina, već vjerni saputnici u ovoj intimnoj razmjeni sa slikama. Svaki pejzaž, svaki gradski ambijent, postaju ogledalo umjetnikovih ličnih doživljaja i introspekcije. Ciklus nije samo hronologija slika; on je priča o rastu, sazrijevanju i trajnoj inspiraciji koju umjetnik crpi iz svoje domovine. Intimni Ciklus Slobodana-Boba Slovinića nije samo umjetničko djelo; to je životna odiseja koja poziva posmatrača da se približi putovanju kroz najskrivenije kutke umjetnikove duše. Kroz svaki kadar, ova kolekcija nas podučava o snazi umjetničkog izraza i dubini intimnosti koju slika može prenijeti.

Mreže uspostavljanje veza unutar platna

Slika “Mreža” otvara vrata u fantastičan svijet Slobodana-Boba Slovinića, đe se umjetnost manifestuje kao odraz osjećanja i međuljudskih odnosa. U ovom ciklusu, umjetnik demonstrira svoju vještinu da kroz platno predstavi kompleksnost interakcija među ljudima. Linije, nježno iscrtane, isprepliću se poput sudbinskih veza, formirajući nevidljivu mrežu koja povezuje različite aspekte vremena. Svaki potez kistom u “Mreži” je kao pažljivo osmišljeni korak u plesu, simbolizujući dodir srca koje živi unutar platna. Paleta boja, pažljivo odabrana i nanosena u slojevima, odražava širinu osjećanja koja iskusimo kroz različite veze. Topli tonovi pružaju osjećaj bliskosti, dok duboke boje dodaju dubinu iskustvima utkanim u ovaj slikarski rad. Ovo vizuelno remek-djelo postaje i simbolično platno koje prenosi Slovinićevu viziju o povezanosti među ljudima. Djelo predstavlja alegoriju međusobnih odnosa, vizuelni prikaz kako zajedno prolazimo kroz vremenske tokove – prošlost, sadašnjost i budućnost. U ovom umjetničkom djelu, Slovinić nas vodi u osjećanje životne vibracije i otkriva nam suptilne veze koje nas povezuju s drugima. “Mreža” postaje simfonija ljudskog postojanja, umjetničko delo koje ne samo da zadivljuje vizuelno, već i emotivno dotiče dušu svojom dubokom rezonancom.

Oda moru muzika talasa i boje plavetnila

Kroz svoje umjetničko djelo “Oda moru”, umjetnik nas vodi u očaravajući svijet Mediterana, đe svaki potez kista postaje harmonija koja odzvanja kroz vjekove. Ova slika nas nježno vodi na obalu, u onaj jedinstveni tren đe se kopno i more susreću, stvarajući viziju koja je jednako stvarnost koliko i san. Slovinićevi potezi na “Odi moru” prelaze granice obične slike, pretvarajući se u talase emocija i niz senzacija. Linije ove slike pulsiraju kao ritam morskih talasa, dok paleta boja odzvanja poput simfonije vjetra i šuštanja talasa. Ovo remek-djelo nije samo vizealni prikaz prirode; ono je ples morskih valova na horizontu, đe more postaje protagonist, izvor života i neiscrpna inspiracija. Paleta boja, koja seže od najdublje tirkiznih tonova do nježnih azurnih nijansi, prenosi umjetnikovu neizmjernu ljubav prema Mediteranu. Ove boje nas vode na putovanje kroz Slovinićevu dušu i snove, otkrivajući skrivene dubine njegove intime povezanosti sa morem.

Svaka boja na platnu, u svojoj jedinstvenosti, postaje odraz umjetnikove snažne predanosti i duboke povezanosti sa prirodom koja ga okružuje, prenoseći bez riječi složenost njegovih emotivnih veza sa svijetom prirode. “Oda moru” nad ilazi granice običnog slikarstva, pretvarajući se u emotivnu simfoniju koja poziva gledaoce da zaronimo u neistražene dubine mora i da doživimo pulsirajući ritam života uz obalu. Slovinić, kroz ovo djelo, dijeli svoje duhovno putovanje sa posmatračem, nudeći nam priliku da zajedno sa njim istražimo čuda Mediterana i prepustimo se hipnotičkoj melodiji njegove duhovnosti. “Oda moru” predstavlja više od pukog platna; ona je slikarska balada koja odjekuje duboko u našim srcima, ispunjavajući nas ne samo vizuelnim užitkom, već i emotivnim odjekom koji dugo ostaje s nama.

Usnuli grad knjiga tišine i tajni urbane melanholije

Kroz sliku Usnuli grad, umjetnik Slovinić nas uvodi u urbani pejzaž koji nadmašuje ritmom i zvukom tišine, stvarajući živopisnu simfoniju spokoja i tajnovitosti. Grad ne spava samo fizički; on sanja i diše duhom. Atmosfera sivila, prožeta toplim tonovima, stvara osjećaj opuštanja i mira, dok svjetlosti koje probljeskuju kroz prozore otkrivaju tihi puls života u tkivu urbane tišine. Slojevi sive nijanse i paleta toplih boja stvaraju atmosferu koja je istovremeno stvarna i sanjarska. Grad postaje pozornica na kojoj svaka zgrada ima svoju priču, a svaka ulica nosi tajnu života. Slikar koristi kontrast svjetlosti i tame, ne samo da naglasi arhitektonsku ljepotu grada, već i da istakne emotivnu dubinu svakog ugla.

Usnuli grad postaje prozor u umjetnikovu introspekciju, pozivajući nas da zaronimo u dubine našeg vlastitog unutrašnjeg grada. Ova slika nije samo prikaz urbanih pejzaža; ona je likovna umjetnost koja izražava ljepotu tišine koja obavija svakodnevnicu. Svjetlosti koje blistaju kroz prozore postaju svetionici sjećanja, odajući spokoj i prisustvo života koji tiho teče u urbanoj atmosferi. Usnuli grad je takođe podsjećanje na važnost tišine u frenetičnom ritmu savremenog života. Kroz ovu sliku, umjetnik nas poziva da usporimo korak, da oslušnemo tihu melodiju gradskih noći i da se sjetimo da ljepota često leži u jednostavnosti tišine. Slovinić nam donosi pejzaž koji nije samo vizuelno iskustvo, već i poziv na dublje promišljanje o svijetu oko nas i unutar nas.

Bijeli grad svjetlost nove nade i bezgranične mogućnosti

Završavajući ovaj izuzetan ciklus, Slovinićeva “Bijeli grad” postaje ne samo vrhunac već i metafora za novi početak, simbol svjetlosti koja prožima mračne prolaze i nosi u sebi sjeme neograničenih mogućnosti. Bijela boja, poput platna koje čeka na novu priču, postaje izraz čistoće i nepregledne svjetlosti koja obasjava gradsku panoramu. U ovoj slici, Slovinić ne slika samo grad; on stvara sliku nade, podsećajući nas da svaki kraj donosi sa sobom mogućnost novog početka. Bijeli grad postaje poziv na proaktivnost, poziv da se zaroni u budućnost sa otvorenim umom i srcem, spremnim za nepoznato. Boje koje blistaju na platnu postaju vibracije optimizma, a linije postaju putevi koji vode ka nepreglednim horizontima. Ova slika je više od vizuelnog iskustva; ona je duboko emotivan pejzaž koji čini prelaz između prošlosti i budućnosti. Slovinić podsjeća posmatrača na moć umjetnosti da ozari tamne uglove naših duša i da nas podstakne na korak ka svjetlijoj budućnosti.

Bijeli grad nije samo apstrakcija; on je nadahnuće za aktivno oblikovanje sopstvenih puteva i ostvarivanje potencijala koji čeka da bude otkriven. Intimni Ciklus Slobodana-Boba Slovinića ne završava samo na platnu; Ova slika je mnogo više od običnog prikaza urbanih pejzaža; ona je snažna duhovnost prenesena četkicom i bojama. Poziva nas na intimni dijalog sa slikarskim djelom, čiji se svaki potez čini kao odjek univerzalnog ljudskog iskustva. Njeni slojevi otkrivaju tajanstvene nijanse tišine koja obavija svakodnevicu, čineći je gotovo magičnom i omogućavajući nam da se potpuno izgubimo u toj umjetničkoj kompoziciji. Svaka slika je kao stranica u knjizi umjetnikovog života, a Bijeli grad predstavlja grandiozan epilog, sonatu koja odjekuje u srcima posmatrača, ostavljajući ih sa dubokim osjećajem nadahnuća i poštovanja prema moći umjetnosti da osvijetli put u nepoznato.