Ličnosti: Dr Ratko RADOVIĆ, ČOVJEK I GOSPODIN

Piše: Željko Rutović

Kada se jednog dana  bude analizirao, tumačio i sjećanju ostavljao duh gospodskog Nikšića, ta priča ce biti nezamisliva bez prim.dr.sci. Ratka Dragiše Radovića(1940), uglednog crnogorskog ortopeda. O njegovoj profesionalnoj, naučnoj i stručnoj karijeri, inovacijama i postignućima, na domaćem i međunarodnom planu, ostaju svjedočanstva i iskustva koju  svaka objektivna  analiza  temelji na izuzetnosti  Ratkovog imena, kojim ovdašnja medicina i ovdašnje društvo treba da se ponose. Sa  razlogom. O tome svjedoči i ubjedljivo govori njegov naučno – istraživačko – pedagoški rad, usavršavanje u inostranstvu, od Italije, Švedske  do SAD, posvećeno oblastima mikrohirurških studija, ortopedske hirurgije i traumatologije, što je sveukupno Ratka preporučilo za članstvo u uglednim internacionalnim stručnim asocijacijama i odborima inostranih akademija nauka. I tako, sa još mnogim vrijednim referencama….

No, temat ovog teksta dominantno se fokusira na onaj oblik kulture, manira, gospodstva i građanskog elitizma Ratka Radovića kojeg bi sa poštovanjem  i čascu poželjelo svako visoko evropsko društvo.

Bila mi je godinama, kako tada u Nikšiću, tako i kasnije u Podgorici čast sresti i pozdraviti ovog izuzetnika koji, onako u hodu, sa stilom, blagošću i otmjenošću drži časove bontona, građanskog kodeksa i visoke uljuđenosti svega dobrog i lijepog što, nažalost danas ubrzano nestaje, bez nade za skoriji povratak.

Tek, po blagorodnom ljudskom ozračju, retoričkom minimalizmu i etičko – estetskom kodeksu, Ratko pravi vrijednosnu razliku smisla na način koji gradovima  zida čvrste temelje  kvalitetne sociolosko – duhovne kulture, koja se prenosi i postaje bastinom najvišeg reda o kojoj se sa ponosom govori.

Gledajući i slušajući Ratka, u njemu vidite filozofa koji sa mjerom apotekarske vage svijet tumači i preslaže, tražeći mu dobre strane, sve tako da u njemu vidite renesansnog učenjaka koji kritički provjerava uzroke i posljedice. Ne manje, Ratko nalikuje pjesničkoj duši koji živi i u tišini unutrašnjeg mira sabira  kosmičke životne istine, pa opet, na način da se pri svakom susretu iznova obradujete licu vašeg dragog komšije, gospodina čiji naklon sa šeširom djeluje kao da je tek sišao sa visina Olimpa, na kojima je čovjek prije  i iznad svega. Čovjek, kao mjera stvari neprolaznog dobra.

Sjećanja se nižu  kao pokretna  dokumentarna slika vječnog arhiva koji će u imenu i djelu Ratka Radovića Nikšiću i Crnoj Gori za budućnost ostaviti neku ljepšu i bolju, neprolaznu legitimaciju svjedočanstva dobrote i građanske uzoritosti.

Dr Ratko Radović, uzor i primjer je svijeta koji govori kako  se zna, treba i može. I da sve to, lako i jednostavno, bez pompe, glamura i vjestačkih efekata, i onda opet kažemo da je u jednostavnosti veličina duha koji uvijek pobjeđuje  neke druge prolazne mjere i mjerice.

Daleko  iznad svake površnosti, Ratko je otvorena čitanka etike i estetike, časti,  dostojanstva i odgovornosti, čiji životni, ljudski i građanski primjer gradi arhitekturu svijeta zaslužnika i zadužnika po kojem se ponosimo. Konačno, sa Ratkovim uzvišenim gospodstvom, Nikšić, u kome je završio osnovnu školu i gimnaziju, u kome je, do prelaska u Titograd, živio i radio, i uvijek se rado vracao gradu svog djetinjstva, postaje trajno bogatiji, uspješniji i ljepši. Ratko – svijetlo lice svijetlog Nikšića, onog Nikšića kakav se po znamenitim ličnostima pamti i prepričava.

Govoriti o Ratku a ne pomenuti njegovu Ladu, teget boje, nekako bi po meni  bilo nedostatno, nekako kao nedovršena priča. Taj njegov besprekorno očuvani oldtajmer, kao višedecenijski zaštitni znak, govor je o Ratkovom doživljaju hijerarhije vrijednosti, koji je rijedak primjer u svijetu nepovratno oboljelom od bljestavila potrošačke kulture. Tom svojom Ladom, koja u njegovim rukama djeluje nekako muzejski raritetno, Ratko za one koji hoće vidjeti, šalje  nenametljivo, ali za tumače vidljivo, poruke nekog višeg civilizacijskog smisla po kojem čovjek određuje mjeru i doživljaj stvari, a ne obratno. U njegovim rukama ta Lada, sa bordo sjedištima, koju rado osmotrim na parkingu ulice Ivana Vujoševića u Podgorici, poprimila je odlike urbane sociologije koja u ovom ramu šalje mnogo simbola, znakova i poruka koje treba, onako nalik Ratku, smireno tumaciti.

Dr Ratko Radović, grandiozna ličnost i vremena i prostora, kojima je darivao i daruje sve najbolje od sebe.
Biti sa Ratkom u društvu i komunikaciji, nosim u sebi kao rijetku privilegiju i čast, kojom vas život daruje u ne baš mnogo sličnih primjera.

Dr Ratko Radović, ime za profesionalni, ljudski, etičko – estetski ponos i najviše uvažavanje.