Licemjerstvo u službi svjetovnog razaranja tkiva Crne Gore

Danas bi, gledajući kako caruje laž i prevara, kako nekakvi navodno društveno odgovorni ne prezaju da obmanjuju javnost, svakodnevno, Njegoš, vjerujem, umjesto stihova…al tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija!…, zamijenio riječ tirjanstvo onom koja gospodari.
To je LICEMJERJE.
Licemjeri su podliji od tirjanina.
Oni će reći ono što ne misle, zakukati i proliti suzu nad zlom sudbinom nekoga i nečega, a misliće drugačije i uraditi baš onako kako su mislili. Podlo i kukavički. Ali, licemjeri uspijevaju na ovom tlu, više nego na drugom. Rastu kao iz pepela. Kao korov. A i jesu korov i zlo društva koje sakate, ne dajući mu da diše zdravim razumom i da se razvija.

Kada su iz nacionalnog javnog servisa pitali četvorostruko Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta kako komentarišu skrnavljenje spomenika Ljuba Čupića u Nikšiću, dobili su odgovor da se spomenici ne smiju skrnaviti, i da oni osuđuju svaki vid vandalizma i nepoštovanja te vrste, bilo da je riječ o skulpturama narodnih heroja ili religijskim objektima. Pitanje je bilo konkretno i jasno. U odgovoru je resor četvororučice morao da ubaci religijske objekte o kojima nije bilo riječi. Cilj je bio da se relativizuje priča o sramnom ataku na spomenik narodnom heroju Ljubu Čupiću i da se saopšti javnosti da to društvo osuđuje ovaj, ali i sličan gest koji bi se možda mogao dogoditi na vjerskim objektima, razumije se, njihove vjerske organizacije.

Nacionalni javni servis nije trebao da pita Ministarstvo ama baš ništa. Trebao je da traži odgovor od ministarke Vesne Bratić, javno deklarisane žene četnika. Za vjerovati je da bi ona izbjegla odgovor,  ili odbila da odgovori, kao što je i tužiocu o nezakonitim ugovorimai. Vlast je. Može joj se. Jasno je da bi odbila da odgovori javnom servisu  samo zbog toga što je njen odgovor, onaj koji dolazi iz srca, dijametralno suprotan onom koji je proslijeđen iz Ministarstva na čijem je čelu. Njena ideologija, kazala je nedvosmisleno ova ekspertska gromada više puta, sastoji se u njegovanju četništva kao duhovne hrane pretočene u svjetovno razaranje tkiva naše Crne Gore.
Zbog toga ne čudi što u odgovoru iz Ministarsta na ovaj užasan čin bezumlja, ova družina kažu da su bezumna i pitanja koja nalikuju na moguću dilemu da li neko ovakve  rabote osuđuje. Očigledno je da im se pitanje nije dopalo jer su morali, kako bi zaštitli šeficu, da odgovore onako kako ne misle ni oni, ni ona. A u odgovoru je licemjerstvo gospodarilo u svakoj napisanoj i nenapisanoj  riječi.

Za četvororučicu je jasno ko je i đe joj je mjesto na ideološko-političko-vjerskoj ljestvici kulturno-prosvjetno-naučno-sporstkog šovinizma.
Pa ipak, bez obzira na sve, ona nije najveći licemjer. To mjesto pripada budvanskoj svetosavki. Trudeći se uporno da dokaže da je drugačija od sebe same, ova intelektualka  po sopstvenom ubjeđenju, izaziva prezir i ništa više. Ona će  osuditi skrnavljenje spomenika Ljubu Čupiću u Nikšiću i poručiti istovremeno da takva dešavanja pokazuju koliko smo prestali da budemo normalno društvo.  Zaista licemjerno do zla boga!  Ono što se ovoj gospođi s umjetnim shvatanjima mora priznati je činjenica da vrlo često nadmaši i samu sebe. Osuđujući druge koji svakodnevno sve čine da upravo budemo nenormalno društvo, svetosavka zaboravlja namjerno da je tome zaslužna upravo njena ruka. Ona koja je uzdignuta visoko da dileme nema ko ovu političku skalameriju održava u životu. A zauzvrat, viđećemo. Mada dobro sve već vidimo!

Neće budvanska svetosavka da osudi jasno i glasno nikšićkog predsjednika opštine zbog krajnje stupidne, ali iskrene odbrane nesoja koji je oskrnavio spomenik Ljuba Čupića. On je četnik i to mu pripada. Ona sa njegovom izjavom nije saglasna jer smatra da čelni ljudi nemaju pravo na relativizovanje ovakvih događaja. Zaista nevjerovatno. Samo zbog njene izjave valja podsjetiti što je ovaj predšednik bez političkog kapaciteta izgovorio. On je, između ostalog, rekao da je čin skrnavljenja loš, jer se dogodio u samom centru grada i na javnom mjestu prije svega, a tek onda što je kao pokriće onome ko je to uradio poslužio jedan od spomenika u centru. Idiotizam ili vanvremenska glupost, kako kome odgovara.

Naravno, budvanska licemjerka će se poslužiti stilom koji se teško razumije, kako ne bi osudila svog koalicionog kolegu. Evo primjera:

-Umjesto da te temeljne vrijednosti prepoznamo i da one budu u dijelu vezanom za antifašizam, za vrijednosti koje predstavljaju otpor totalitarizmu, autoritarnosti, bilo kakvoj vrsti isključivosti, naše se etnonacionalne skupine okreću problematičnim ličnostima i događajima. Okreću se slavljenju i događaja i ličnosti koji su svojevrsna kazna za narode, jer takve ličnosti čuvaju moć političkih elita, a osuđuju narode na zaostavljanje i lagano propadanje.

Cirkus, zaista!

Nakon ove, grande licemjerke, slijedi njen šef i onaj navodne građanske svijesti, kome je jedini cilj da zaustavi hrabrost poslanice Draginje.

Uzalud gospodo!
Džabe ste krečili, nasmijaće vam se narod u turin.

Slavko Mandić