LEJLA ALIJEVA

 Piše: Božidar Proročić, spec savjetnik u Kulturno-ekonomskom centru Azerbjdžana

Povodom završetka knjige ,,Savremena književnost Azerbejdžana” koju su priredili: Božidar Proročić, Seyran Mirzazada, i Dijana Tiganj. Azerbejdžanske književnike predstavljamo u medijima u crnogorskim medijima dok crnogorske predstavljamo u medijima u Azerbejdžanu. Svi pisci su prevedeni sa ruskog jezika a izbor je napravljen uz pomoć Centra za prevođenje u Azerbejdžanu. Povodom dana državnosti Crne Gore 21. maja 2006. Dok je Azerbejdžan je svoju državnost stekao 28. maja.1918 godine, postavši tada prva sekularna republika u islamskom svijetu predstavljamo Nedelju kulture Azerbejdžana u Crnoj Gori.

Lejla Aliјeva (azerbejdž. Leyla Əliyeva) je pjesnikinja, umjetnik, poznata azerbejdžanska javna ličnost, glavni urednik magazina „Baku“, potpredsjednik Fondacije Hejdar Alijev; najstarija ćerka predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva, unuka Nacionalnog vođe azerbejdžanskog naroda Hejdara Alijeva; rođenа је u Moskvi; osnovno i srednje obrazovanje stekla je u školi br. 160 u Bakuu; zatim је školovanje nastavila u Švajcarskoj i Velikoj Britaniji; 2000. godine je završila školu i upisala Evropsku školu biznisa (ESB); od 2006. do 2008. Lejla Alijeva studirala je na magistratu MGIMO; Do 2010. godine bila je predsjedavajući azerbejdžanskog kluba u MGIMO. Pjesme Lejle Alijeve objavljene su u Rusiji („Tišina“, „Hvala“), u Velikoj Britaniji („Svet se rastvara kao san“), u Bjelorusiji („Spisak“), u Taškentu („Dunio tushdek erib bormokda“) . Lejla Alijeva je autor i pokretač mnogih umjetničkih i društvenih projekata, čiji su ciljevi bili upoznavanje svjetske zajednice sa realnošću Azerbejdžana.

U RIMU NA PRLJAVOJ KLUPI

U Rimu na prljavoj klupi

Sjedim mirno u novembru.

Pored mene je propalica bez maske,

Šta mu je na umu?

Osjećam alkohol

Prljavštinu, isparenja cigareta.

Šta je posebno među nama?

Izgleda da je umoran od života.

Svi prolaznici nas gledaju

Sa zbunjenošću u očima.

Ali možda smo nekako slični?

U njegovim ustima nema laži.

Nema razloga da lukavo laže

Jedna provalija naprijed

Nema se šta naći, nema se šta izgubiti

Nema potrebe za pretvaranjem.

– Savremena književnost Azerbejdžana –

138 Tiho je zaspao na klupi,

Čujem očajno hrkanje.

Svakom čovjeku se daje san

Svako od nas je rob života.

Tako da smo i dalje donekle slični –

Evo odgovora na pitanje.

U Rimu pod vječnim borovima

Zajedno nas je vjetar oduvao.

 

TAKO ŽELIM DA ČUJEM BOGA!

Nestao, čeznem da čujem Boga!

Ne letite i ne padajte na nebo!

Igram život kao karte, i bez cjenkanja,

U rukavu odijela skrivam adute!

Tako želim da čujem Božji glas!

Ali opet ćutim, pjesme su moje riječi!

Dajte nam malo vremena,

Neka se glava umori od žurbe!

Ali ne tražim da usporim trenutak

I ne pokušavam da ga požurim!

Tako da pišem svoju pjesmu

O tome kako volim da živim u svijetu!

Ispod noge su samo sjenka i oblaci …

Kako sam došao sam, tako ću i sam otići!

U međuvremenu hodam svojim putem

I, srećem sreću i nesreću.

Pozdrav sa osmjehom svi su velikodušni

Šapćem ti na uvo, ne odustajući ponovo!

Oprostite, ponašam se neposlušno –

Ljubav prkosi razumu!

 

IMAM NAJBOLJEG TATU NA SVIJETU

Imam najboljeg tatu na svijetu,

Kako je to velika sreća!

Univerzum nije dovoljan za ljubav njegovu …

U njemu je svjetlost, u njemu je vjera i dobrota!

Ima takvu jednostavnost i snagu

Ni ja ne mogu sve da razumijem!

Upravo sam se još jednom zahvalio Bogu,

Šta da mu kažem ,,zdravo”!

Za mene je on najbolji

Najbolji na svijetu čovjek !

Pogledajte samo ljudi, šire …

Neka prođe stotinu godina, ili samo jedan vijek!

Imam najboljeg tatu na svijetu

On to i zavrjeđuje!

Volim ga, istina je!

A istina u svakom slučaju pobjeđuje!

Oprostite mi poeziju i hrabrost!

Naučila sam da govorim istinu!

Oprostite mi moju smjelost!

Posvećujem ove redove tati!

TUGA

Ponekad je toliko tužno da ne želite da plačete.

Tužno je kad vidim avion na nebu

Tužno je što je neko okolo tužan

Tužno je što će tuga proći!

Da, biće, naravno, ne zadugo

I vratiće se odmah u zoru!

U životu nisam zaboravila kako da vidim puno,

A ona mi toliko daje!

Ljudi su mu davali čokoladu

Blagoslovena naklonošću draga,

Ne jedem čokoladu, ali biće mi drago

Ako mi je poklonjena duša!

Blagoslovena uvelim cvijećem

Umri tiho na stolu

Teško je reći, reći riječima

Ono što brblja u duši!

Sjedim u tišini pored balkona

I pišem poeziju u blizini Kaspijskog mora!

Da li sam žena ili ikona?

Osoba koja ne poznaje čežnju!

Čovjek koji traži zvijezde na nebu

Čovjek koji uvjek čeka mjesec!

Ponekad je tako tužno, čak i suze

Ne popunjavajte prazninu u posudi!

Uskoro će tuga proći, doći će ljeto!

Do vedrog proljećnog dana

Neka daje blistav zrak svjetlosti

Na pijesku da zadrži sjenku!

 

OPET, SA VREMENOM ULAZIM U BITKU

Ponovo, sa vremenom ulazim u bitku,

Proklinjem sate zbog pohlepe,

Dijelim na komade sekundu

Tjerajući minute čežnje!

Sačekaj nezasitno vrijeme

Ne mogu nikako da ti udovoljim.

Onda letiš mojim danima bez žaljenja

Tada tvrdoglavo stojši u mjestu!

Ne trebaju mi jednostavni odgovori

Biću u stanju da pomijeram planine!

Samo vaša neće otkriti tajnu

Uspjeli ste da prevarite sve!

Ljuta sam na tebe, uvrijeđena sam,

Pa, oprosti mi ovu slabost!

jako te trebam

Volim te beskrajno!

Možda nam se vrijeme smije

Da, naravno, smijući se na brzinu,

Možda s godinama naučim tajne,

Ne možeš nigdje da pobjegneš od njih!

U redu, vrijeme te pušta

Razbijanje stotina kamenih zidova.

Samo zapamtite, očekujem zauzvrat

Poklon propisanih promjena!