Ledomat za otopljavanje

Piše: Slavko Mandić

Stvarno ne znam što je ovom narodu? Potpuno je išempijan, kako bi volio da kaže šef delegacije za poboljšanje sveukupnih odnosa sa Hrvatskom i brodom Jadran, koje je sam narušio, pa je sad red i da ih popravi. Učinjeće on to kako dolikuje, bez sumnje, jer nije on u Croatiji persona non grata, no mu šef. I dva bliska prijatelja. Tako da on može da ode do tamo i da ne ostane za sprdnju. Neće ga niko ćerat. Ipak, kad se dobro razmisli, bolje bi bilo da onaj njihov sa dva prezimena dođe u Lastvu tivatsku pa da se tamo dobro ispričaju. A i sigurnije bi bilo. Jer što znaš što se kome može umbrat u glavu, pa da pukne zvek. Neće, znam, ali kad je bezbjednost naših glavatih gospodina u pitanju, o svemu treba dobro mislit.
Tačno je da bi za ovu priliku znamenitije rješenje bilo da su za čelnika delegacije za toplotne odnose dva suśeda metnuli iskrenog hrvatskog prijatelja Ibrahimovića, koji se toliko ljudski i snažno izgli sa njihovim Grlićem Radmanom, da tako ne bi ni dvije tetke iz Cuca. Ama ne mogu jedan drugoga po ure da pušte iz zagrljajnog ropca. Pa se isćukaju i gledaju ka dva tetrijeba. Lijepa scena, da ljepša ne može biti. Tako to rade pravi prijatelji.

E da su njega poperili za delegacionog čelnika, može bit da bi Jadran već danas plovio ka Dubrovniku. Znali su to njegovi koalicioni partneri, sa kojima se, kako sam zbori, uglavnom ni oko čega ne slaže, ali je njegovo prisustvo tamo đe je od važnosti za državne rabote prema vani. Bez njega takvoga, zalud bi mogli sanjat Evropu. Potvrđuje to i prisustvo njegovog najnovijeg savjetnika, koji u toj Vladi jedini zna o čemu se radi. Možda uspije da što pripomogne što bi proslavilo vanjskopolitičkog čelnika, ali u ovoj Krapovićevoj ekspediciji mu svakako neće biti mjesta.
Dakle, da li prinudnim, ili dogovorom neke druge vrste, tek na vrh brda mrda neka druga vrba. Dragan Krapović a ne Ervin Ibrahimović. Ledomat za otopljavanje. Htio je ovaj drugi da bude prvi, nema sumnje. Koliko bi tu tek sastanaka bilo. Koliko zujanja kamera i škljocanja fotoaparata. Emisija na tu temu i svega što promoviše iskreno prijateljstvo. Nažalost, to nije moglo bit. Valjda za to što se njegova ne broji toliko u ovoj koaliciji, pa mora da pušti onoga ko peška više. Tako je i pao dogovor, jer jači kači, čuje se ovih dana.

Što se tiče šefa vrhovnika delegacije za otopljavanje, i njegovih koalicionih pobratima, može bit da će u Hrvatsku moći dofatiti nogostup jedino ako se pokaže da je dobro sklon otopljavanju međusobnih odnosa. Mada, kad vidimo kako ih je uspješno zaledio…

Boje se iz njegovih redova pojedini da on, zanesen europeizacijom, ne vrati Hrvatima brod Jadran. Opekli su mnogo puta. Dosta je njima raznih Botuna. Ne vjeruju više nikome na riječ, a naročito ne njihovim čelnicima. Ipak, ako kojim slučajem to učini, imaju Pipunov recept na raspolaganju. Momentalno će zaprijetiti izlaskom iz vlasti na svim nivoima. Razumije se, zatražiće jezik i pismo, zastavu, grb, višestoljetni fes da se opet poperi na vrh glave i da se od Vučića izlazi natraške. da se u zakon metne obavezno lizanje crkvenih podova i ljubljenje popova u njihove trojeručice. I da se kupaju svi kad je studen tamo đe i Mujoviću vodu griju u Hramu po onoj smrzlici. I svašta još. Pa neka se vidi vlast kako to izgleda kad se digne ugrožena srpska kuka i motika. Nema više cile-mile.
Kao onomad kad su litijašili orgijali po Crnoj Gori, zapriječiće sve ulice po Podgorici koje Botunjani nijesu stigli da blokiraju. Poperiće i šatore. Imao je ko da ih nauči. I da im pošlje one prave batinaše opremljene potrebnim vučkoidima od glave do pete.
Neće on dat brod Jadran. I skinuće onu ploču iz Morinja. I prihvatiće sve to Grlić Radman. Zbog Ibrahima, razumije se. Jer on cijeni prijateljstvo. Tako da će odnosi dvije države, dolaskom Krapovića na poselo toliko otoplit da će na opekline morat stavljat mokre krpe i led sa Grenlanda.

Nažalost, nijesam htio o ovome. Htio sam da pofalim znakovitog veseljaka u redovima vlasti, izuzetnog mnogodecenijskog funkcionera svake vlasti, umnjaka visoke klase, kojemu je očigledno mnogo toga prešlo od njegovog parlamentarnog šefa, da se prosto oplemenio toliko da jedini kvalitetno razumije razgaljenu poetsko scensku dušu direktora Srednje elektro-ekonomske škole u Bijelom Polju Velibora Karličića, inspirisanu melodičnim tonovima četničkih rapsodija.

Raspjevani direktor je toliko opčinio Camaja da se ovaj morao obratiti javnosti i zatražiti da prekinu više sa optužbama na račun ovog briljantnog kafanskog izvođača sjanih bradatih pjesama koja većem broju tamošnjih stanovnika i danas ledi krv u žilama.
Nema to veze, smatra Camaj. To je po njemu sasvim ok. Što ne bi direktor u kafani zapjevao četničke. Nije u školi. Baš kao kao i svi oni, uključujući i njega, kad im nacionalizam navre na mali mozak pa domoljubno zaurlaju vlastite nacionalističke. A pritom, vala baš nikome zlo ne misle.
Ne slaže se nešto u tom Camajevom tumačenju, ali, eto mu ga. Od takvih se može očekivati još sličnih primjera u naramcima.
Aferim, miroljubivi, multietnički meštre Camaju!!!