Laž je laž, čast je čast, ali, ipak – vlast je vlast U nekoj uređenoj zemlji, Boris Bogdanović bi dobio politički šamar još prošle godine. Tako bi prošao i Dragan Krapović danas, a njihove Demokrate pretrpjele bi težak politički poraz. Ali, Crna Gora nije ta vrsta države. I zato se mora priznati da je Boris Bogdanović pravilno zaključio – da mu može biti da laže, da targetira i da prijeti. I da za sve to ne snosi ikakve posljedice. Sve dok je vlast. 29. jun 2026, 19:17Draško Đuranović | Izvor: Televizija E

Ko o čemu, Demokrate o poštenju, protivnicima i medijima.

Ritualno ponavljanje konstrukcija bez osnove; ređanje opasnih optužbi bez jednog dokaza, a sve uz puno, puno ad hominem napada…

MANTRA LAŽI I MANTRA OPTUŽBI

Tu naučenu mantru odrecitovao je prije neki dan u crnogorskom parlamentu i ministar vojni, Dragan Krapović.

Bježeći od pitanja poslanika Nikole Zirojevića – otkud se njegovo ime pominje u ANOM prepiskama pripadnika škaljarskog klana, i to kao izvora informacija sa Odbora za bezbjednost – ministar Krapović je osuo paljbu na poslanika Evropskog saveza.

Ali i na medije koji su se usudili da objave kompromitujuće detalje te prepiske.

-Poslanik Zirojević i cijela ova klika, ti mimeri, bumari, ETV, M portal, Aco, Zoran i ostali rade ovo što rade sa jednim, jedinim razlogom – da uruše kredibilitet institucije koju u ovom trenutku zastupa Dragan Krapović – kazao je u parlaemntu funkcioner Demokrata.

Velika galama i velike optužbe, sve sa jednim jedinim ciljem: da se sakrije istina o vezama jedne partije sa više kriminalnih grupa.

I to partije koja u potpunosti kontroliše bezbjednosni sektor: osim ministra odbrane Dragana Krapovića, potpredsjednik Vlade za bezbjednost je Aleksa Bečić, ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Od vremena jedinstvenog DPS-a nije se desilo da jedna stranka u potpunosti zauzme pozicije moći u bezbjednosnom sektoru.

I onda, sa te pozicije moći, ministar Krapović udari iz sve snage po političkim protivnicima i kritičkim medijima.

Jesu li vam poznate ove konstrukcije?

BOGDANOVIĆEVIH 8.000 EURA

Naravno da su poznate.

Ovakvu matricu postupanja prvi je upotrijebio Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba Demokrata. Inkvizitorski mali Berija, kako mu tepaju protivnci, osuo je juna prošle godine paljbu da su kritički mediji, među njima Televizija i Portal ETV, u stvari mediji kriminala i da novinari za jedan tekst – da, samo za jednu objavu – dobijaju po 8.000 eura. Ni manje ni više.

Naravno, funkcioner Demokrata nije imao ni jedan dokaz, indiciju ili makar neki nagovještaj za ove tvrdnje.

I u nekoj uređenoj zemlji, Boris Bogdanović bi dobio politički šamar još prošle godine. Tako bi prošao i Dragan Krapović danas, a njihove Demokrate pretrpjele bi težak politički poraz.

Ali, Crna Gora nije ta vrsta države. I zato se mora priznati da je Boris Bogdanović pravilno zaključio – da mu može biti da laže, da targetira i da prijeti. I da za sve to ne snosi ikakve posljedice. Sve dok je vlast.

Istini za volju, svojevremeno je Evropska unija prozborila nešto u stilu – da ne bi trebalo tako napadati medije. A onda su u Delegaciji Evropske unije zaćutali, čak nijesu opake optužbe protiv medija umetnuli u godišnji izvještaj Evropske komisije.

KAD INSTITUCIJE ZAĆUTE…

Ćutalo je tada i ćuti sada crnogorsko tužilaštvo. I Specijalno, kao i Više i Vrhovno državno tužilaštvo. Nije im valjda bilo po volji da istražuju da li funkcioner partije na vlasti, zloupotrebljava svoj položaj da bi ućutkao medije.

Ne reaguje ni Osnovni sud u Podgorici, iako je tužba Portala Analitika protiv Borisa Bogdanović uslijedila još avgusta prošle godine. Deset mjeseci kasnije, sud se ne oglašava…

Što, u političkoj ravni znači: kada ste na vlasti, kada nema nezavisnog pravosuđa, kada je tužilaštvo selektivno – isplati se palicama laži udarati svoje protivnike.

Ili, jednostavnije rečeno: sa pozicije vlasti, laž se isplati.

I, mora se priznati, tu doktrinu ne koriste samo Demokrate, već svi čelnici vladajuće većine.

TROBOJKA I KOSOVSKI BOJ

Počev od onih svakodnevnih upotrebnih laži. Poput one, ministarke kulture Tamare Vujović, koja je – da li iz neznanja ili obijesti – ustvrdila da trobojka pod kojom je, citiram, ,,živio i radio čuveni Gavro Vuković zaslužuje da se nađe na njegovoj kući zajedno sa državnom crvenom zastavom”.

Da li se ministarka makar zacrvenila što iskrivljava istorijsku istinu, ili još živi u neznanju – nije poznato.

Međutim, poznato je onima sa završenom makar srednjom školom: Gavro Vuković je bio je ministar inostranih djela Knjaževine Crne Gore od 1890. do 1905. godine. U tom vremenu zvanična državna zastava je bila – crvena zastava sa grbom, a ne trobojka.

No, dobro, poznato je da ministarka kulture, inače političkim rodom iz Demokrata Alekse Bečića, ne poznaje istoriju ni kulturu države u kojoj je gopsođa ministarka. Ali  joj to ne smeta da – ostane na vlasti.

Kao što izlazak iz parlamentarne većine nije donio neko prosvjetljenje Milanu Kneževiću, sada najbližem Vučićevom saradniku iz Crne Gore. Obećavajući da 13. jul, dan crnogorske nezavisnosti, treba proslaviti uz vijrenje trobojki, Knežević je posred Skupštine Crne Gore slavodobitno saopštio kako je crnogorsku trobojku normirao – Valtazar Bogišić u Ustavu iz 1905. godine.

Da li je to lična ili politička pizma, ili prosti neznanje Milana Kneževića nije bitno. Važno je napomenuti: trobojke nema u U Ustavu iz 1905. godine, niti je Valtazar Bogišić uopšte pisao Ustav knjaževine Crne Gore, niti se u njemu normira crnogorska državna zastava, već se samo pominju – narodne boje.

Da je htio da 13. jul poveže sa trobojkom, Knežević je onda morao da pomene onu partizansku – sa crvenom petokrakom po sredini. Očito, nije htio ili smio, pred odlazak kod Aleksandra Vučića.

MANDIĆEV KOSOVSKI BOJ I DRUGE BAJKE

U pokušaju najnovijeg istorijskog revizionizma najdalje je otišao četnički vojvoda i predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić. I to juče, za Vidovdan.

Ne, nije ponovo veličao ,,junaka”, četničkog koljača Pavla Đurišića, već – nećete vjerovati – Crnogorce. I to one iz Crne Gore koji su 1389. godine učestvovali u Kosovskom boju.

Obilježavajući dvadeset godina do učlanjenje Crne Gore u Ujedinjene nacije, Mandić je iskoristio povod da naglasi Vidovdan iz 1389. godine, onaj na Kosovu Polju, kada su, kako reče, ,,naši preci dali odgovor istoriji i pokazali, baš na Kosvu polju, da pripadaju hrišćanskoj Evropi.

SVE ZA VLAST, A VLAST – NI ZAŠTA

Zbog toga je predsjednik Skupštine naložio da se u njegov kabinet ubaci reprodukcija slike ,,Kosovski boj” Petra Lubarde, valjda da ga uvijek podsjeća koliko su tada iz Crne Gore krvi dali za Kosovo.

Tako je četnički vojvoda postao najveći istorijski revizionar aktuelne vlasti. Jer istorijska istina je sasvim drugačija: tadašnji vladar ovog prostora, Đurađ II Stracimirović Balšić, koji je, nakon smrti svog oca Balše II u bici na Saurskom polju, bio gospodar  Zete od 1385. pa sve do 1403. godine – nije bio, niti je želio da bude na Kosovu polju 28. juna 1389.

Na koje onda pretke iz Crne Gore je Mandić ponosan – ostalo je nepoznanica. Ili će, ipak, biti i to dio taktike podastiranja lažnih narativa pred građane Crne Gore?

A, u suštini: koga briga iz postavgustovske vlasti za istinu. Vlast je vlast, a čast? Ma, koga briga za čast – kad si vlast.

Uostalom, isplati se.