„Kvalifikovani“ Dritan bez kvalifikovane većine

Piše: Slavko Mandić

To je tako kad je premijer neiskren i kad mu je relaksirana laž prioritet. Kad proda interes svoje države i svoga naroda tuđinu. Kad, ljubeći mu skute, čeka da mu prospe u korito obećano. A ovaj to čini vabeći ga mrvicama, na koje mora pristati. Jer je zaigrao na veliko, a on je mali igrač koji ne može da dosegne dalje od poraza. U njega ni časti ni vjere. Blijedi u ćošku od žive bruke, ipak neđe svjestan jada u koji se uvalio, prodajući dušu crnome đavolu.
Pritiskaju ga sa svih strana. I oni ruski putinoidi i srpski vučkoidi. Najžešće to čini domaća Vučkova SNP kombinacija, koja se dokopala vlasti, obećavajući da će za uslugu uslugom vrnuti. Njima je potreban popis, koji će moći kontrolisati tako da skoro svi budu Srbi. Jedino tako mogu zadovoljiti svoga vlasnika picoustog, po vlastitom kazivanju. Ali prije toga treba da potpišu nekakav temeljni ugovor kojom crkva Srbije u Crnoj Gori postaje tradicionalna a njen datum osnivanja je po njima, ni više ni manje no 1219. godina. Srbija drugačije kaže. Ona je 2006. godine donijela Zakon o vjerskim slobodama. U članu 11. Srpskoj pravoslavnoj crkvi zakon u matičnoj državi priznaje pravni subjektivitet od 1836. godine. Pa kako je onda ona u Crnoj Gori nastala 1219. godine? Može lažavinom, istorijskim falsifikatom, otimačinom. A to je isto kao kad tvrdite da ste stariji od majke koja vas je rodila. Ajde od majke, ali i od babe, prababe. O čemu se radi, jasno je normalnome, Abazoviću  koji se svojski založio da na pjat ovoj političko-vjerskoj organizaciji posluži Crnu Goru i svo njeno duhovno, vjersko i materijalno bogatstvo, crkve i manastire, bogata imanja, hotele i ugostiteljske objekte, pa čak i seoska groblja. Dritan se tu ne zaustavlja. Crkvi Srbije dao je ovlašćenja kojima je pretvorio u državu. I to onu jaču od same države Crne Gore, u kojoj ne prestaje da širi mržnju prema svima koji joj pod mantije neće.

Abazović je nešto malo spuštio svoje prepoznatljivo grajalo tokom jutra, i osim mlataranja rukama, nije koristio ništa čime bi zaplašio neodlučne. Čak je reterirao koliko je god mogao, što nije bilo lako znajući žestinu „junačenja“ tvrdnjom da će on sˊ Prletom potpisati dokumenat, svjestan unaprijed njegove pravne valjanosti. Ali, valja se koalicionom partneru ispuniti obećanje. I zato Dritan kaže da bez temeljca, nema ni podrške 49 i 54 poslanika. Ma mudro li je sračunao domaći Kusturica. A što ćemo sa onom većinom do ovih brojeva koje iznosi ovo svetosavsko zbrajalo? Njemu uopšte nije važno što o tekstu ovog zastiđa misle građani, intelektualci, zaspali akademici, profesori univerziteta, kulturni i javni radnici, pa čak i političari. Njemu je važno da zadovolji Jokovića, a ovaj da poita kod Vučka i ponudi se kao Aska, trčkarajući oko njega za spas golog političkog života. I malo para i brašna i cukra, ako ima.
Ali Dritan ne bi bio Dritan da ne krene u odsudnom trenutku sa retorikom koja se mjeri koeficijentom gluposti. Junak saopšti na śednici Vlade, između ostalog avetluka: “Ne možete da tražite od nekoga da bude supermen ako on to nije. To što mislite da može neko pitanje da se uspostavi vladi kao ultimativna stvar ne vodi nas nigdje. Ja preuzimam odgovornost kao premijer. Nisam došao ovdje sa budem ničija ikebana niti da me ucjenjuje jedan dio ljudi protiv kojih se ja politički i pravno borim. Da li će to značiti skraćenje podrške parlamentu nemam ništa protiv”. Junački nema što. Spreman je i da Vlada pane. To samo znači da je mnogo jak motiv koji ga je ćerao da ispuni obećanje, čak i pod pritiskom EU da to ne čini u ovom momentu. Ali, bilo bi sve lakše da se ne radi o zajmu za vrćanje. Nema Dritan kud. Onima koji su ga doveli, valja se odužiti. A oni nijesu ni malo naivni igrači.

No, ne leži vraže. Ministri su glasali. Na čelu sa Dritanom glasalo je za temeljni njih 13.
Pet je izdvojilo mišljenje a tri nije pisustvovalo śednici. To znači da nije bilo kvalifikovane većine jer u sporazumu koji je potpisan jasno piše da su potpisnici saglasni da se sva pitanja od vitalnog državnog i nacionalnog interesa usvajaju kvalifikovanom većimom svih članova Vlade.
I što sad Dritane?  Jasno je da je za njega ugovor usvojen, što je jasno i kazao, a on oko kvalifikovane većine nema problem, pa će se glasati na elektronskoj sjednici ili redovnoj. Kad on uspije da obezbijedi ove koji nijesu bili. Na taj način ih pocjenjuje i vrijeđa njihov intelekt. A i ośećaj patriotizma, koji mu posebno smeta kod svakoga ko Crnu Goru doživljava kao svoju državu. A neće moći tako, jer ne može glasati kad on želi. Jer bi to značilo da se može glasati sve dok se ne obezbijedi većina. Ma nije valjda.
Temeljni ugovor nije prošao, i tu mora biti stavljena tačka. To kaže pravo i zakoni. Bez obzira što Dritan nije naučio da ih poštuje, ovoga puta će morati.

Smiješni premijer ima i još smješnije objašnjenje da oni koji će da ruše Vladu rade za ruske interese. On je naravno za Evropu, bez obzirom na činjenicu da je postao evropski problem. Ali koji su na njenom čvrstom i jasnom putu, za njega su pod ruskim uticajem.
E sprdnja kakvu nijesmo imali. Čak ni za vrijeme Krivokapića. Ipak on ovakav nije bio. Śetimo se kad su svi mislili da je pošao da potpiše ovu sprdnju od ugovora, zavrtio cijeli politički Vučićev eštablitment, izigrao ih i vrnuo se u Podgoricu. To mu nikad nijesu oprostili. Zato su ga poljoprivredni ministri dočekivali u pobucane farmerice.

Ali, on ipak nije izdao svoju državu.

A ovaj ipak jeste!