Kultura pamćenja – In memoriam Miloš Mićo Kovačević

Bez kulture pamćenja kao simboličnog pokretača značenja koja se odnose na prošlost ne možemo živjeti sadašnjost, niti stremiti budućem. U toj kolektivnoj memoriji koja njeguje i transponuje kodove śećanja na posvećenike i dostojanstvenike grada pod Trebjesom i na svekoliki crnogorski  kulturni, sportski i društveni život, svoje mjesto za nezaborav pronalazi i Miloš Mićo Kovačević, čovjek čije je biće snažno utkano u crnogorsko kulturološko i sportsko nasljeđe.  Ovaj posvećenik i odanik dobru, poštenju i čestitosti rodio se u Dubrovniku 14.10.1945.godine da bi nakon kraćeg vremena s porodicom, nastavio svoj život u Nikšiću, u Rastocima, na čijim je nepreglednim livadama započeo strastveno druženje sa kožnom krpenjačom, jedinim dostupnim, poslijeratnim prototipom lopte i fudbala. Čuveni profesor i ugledna ličnost grada Nikšića, Bimo Harović, prepoznao je Mićovu ljubav prema fudbalu i otkrivši njegov nesporan talenat preporučio ga je za podmladak FK Sutjeska u kojem je s trenerom Acom Petrovićem Carom i saigračima započeo i svoje prve profesionalne korake. Od toga trenutka fudbal preuzima „igru  života“ i postaje neraskidivi dio Mićovog identiteta, postaje njegova opsesija i strast, bez obzira što mu je i nauka dobro išla jer je bio odličan učenik, a kasnije i student. Godine 1964.zajedno sa fudbalerima Sutjeske i Crvene zvezde boravi na pripremama u Dubrovniku đe je preuzeo ulogu „čuvara“ čuvenog Dragoslava Šekularca. Svoje igračko umjeće Mićo je pokazao i kao omladinski reprezentativac Crne Gore čiji je proslavljeni trener bio Ratko Vujošević, a ekipu su činjela fudbalska imena poput Moma i Noka Vujačića,Rajka Folića, Vlada Kontića – Čkala, Dojčina Perazića, Iva Pejovića, i dr.

U sezonama 1966/67 i 1967/ 68 Mićo igra za FK „Čelik“ na poziciji halfa sa prepoznatljivim defanzivnim zadacima koje je uspješno realizaovao u tandemu sa prijateljem i kumom Vladom Đukićem i saigračima Savom Bajagićem, Murom Adžajlićem, Stankom Zekovićem i mnogim drugim uglednim imenima iz svijeta crnogorskog fudbala. Mićo je u svojoj fudbalskoj karijeri ponosno nosio i dres FK „Lovćen“  za koji ga vežu najtoplije emocije, doživotna prijateljstva i mnogobrojna kumstva. Ljubav prema Crnoj Gori i njenom sportu kojem je davao svoj maksimum presudili su da odbije ponuđeni angažman da igra za Kuvajt. Godine 1970.u Pljevljima, na utakmici protiv FK „Rudar“  doživljava tešku povredu lijevog koljena koja će ga koštati dalje karijere. Nakon oporavka svoju ljubav prema fudbalu posvećuje poslu trenera u FK „Čelik“ gdje ostvaruje zapažene rezultate. Svoje zavidno sportsko i fudbalsko umjeće svesrdno i bezrezervno posvećuje mladim naraštajima što ga oprijedjeljuje da postane i uvaženi član Saveza fudbalskih trenera Jugoslavije sa licencom za rad u zemlji i inostranstvu.

Uvijek rado viđen gost na terasi hotela „Onogošt“ u Nikšiću držao je prijateljima i okupljenim poznanicima i sugrađanima „lekcije“ o sportskom moralu, obavezama, bontonu i pravim vrijednostima koje treba da posjeduje jedan sportista. Osim fudbala, njegovo doživotno opredjeljenje bio je i antifašizam, kao što i dolikuje nasledniku iz partizanske porodice koja je borbi sa fašistima, četnicima i nacistima dala veliki broj svojih sinova. Pamti taj dobri duh Nikšića i Mićovu ulogu i članstvo u SUBNOR-u i UBNOR-u, tim važnim čuvarima našeg najsvetijeg civilizacijskog zadatka – očuvanju i njegovanju antifašizma u našoj slobodarskoj Crnoj Gori.  Crna Gora je za Mića Kovačevića bila simbol neprolazne ljubavi, iskona i utočišta, o čemu svjedoči i njegov doprinos istorijskoj, referendumskoj pobjedi i rečenica koju je često ponavljao: „Svijetli su vaši grobovi, drugovi borci, sveta je svaka kap vaše prolivene krvi za pravo, čast i slobodu Crne Gore“. Uznemiren izdajom crnogorskih tekovina kojoj je posljednjih dana svoga života svjedočio, ostavio je amanet porodici i prijateljima da nastave borbu za očuvanje svakog crnogorskog krša bez obzira na cijenu žrtve. Sklopio je oči s pogledom uprtim u uramljeni crnogorski grb i tiho i dostojanstveno otišao, ali nikada dalje od svoje Crne Gore, od svoje familije i nas koji kulturom pamćenja lik i djelo Miloša Mića Kovačevića trajno čuvamo od zaborava.

Dr Radovan Raco Mijanović

Predsjednik „Društva prijatelja i poštovalaca Nikšića“