Kritički osvrt na pravila pomorskog saobraćaja

0

 

Knjiga prof. dr Časlava Pejovića „Transport Documents in Carriage by Sea: International Law and Practice“ (Transportne isprave u pomorskom saobraćaju: Međunarodno pravo i praksa“) nalazi se na tržištu Velike Britanije, a objavila je izdavačka kuća Informa, (nekadašnji Lloyd’s of London Press – LLP), vodeća svjetska kuća za  oblast Pomorskog prava.

Profesor Pejović u razgovoru za Dnevne novine kaže da je ideja o knjizi prvi put otvorena prije par godina kad je na ovu temu držao predvanje na Max Planck Institutu u Hamburgu.

“U neformalnom razgovoru nakon tog predavanja, profesor Jürgen Basedow, u to vrijeme jedan od direktiora Max Plancka, predložio mi je da objavim knjigu u njemačkoj izdavačkoj kući Springer, s kojom Max Planck ima saradnju”, kaže Pejović.

Knjigu ipak, nije objavio u Njemačkoj, već u Velikoj Britaniji.

„Baš u  vrijeme kad sam se bavio istraživanjem na Max Plancku tamo sam upoznao profesoricu Simone Lamont-Black. Ona je Njemica, ali je udata  u Škotskoj i predaje Pomorsko pravo na Edinburg Univerzitetu. Kad sam joj kazao da namjeravam da knjigu ponudim Springeru, ona mi je sugerisala da ako želim da moja knjiga dođe do, kako je kazala, “pravih ljudi”, onda bi trebalo da je objavim kod nekog od vodećih izdavača iz Engleske. Taj razgovor  je doprinio da promijenim odluku. Prije nego sam se odlučio da konačno sjednem i napišem ovu knjigu, desilo se par stvari koje su uticale na moju odluku. Najprije sam prije par godina dobio poziv od autora knjige “Transnational Commercial Law” da za drugo izdanje te knjige napišem glavu o pomorskom prevozu. Autori ove knjige su  Sir Roy Goode, Herbert Kronke i  Ewan McKendrick. Inače, radi se o knjizi u izdanju Oxford University Press, koja je smatra u svijetu vodećem knjigom u materiji Međunarodnog trgovačkog prava. To je bio veliki podstrek za mene. Drugi važan momenat bilo je objavljivanje knjige “Pomorsko pravo” s mojim nekadašnjim profesorom Borom Ivoševićem prošle godine. Kako sam za tu knjigu bio napisao dio o prevoznim ispravama, samo je trebalo da to malo doradim i prilagodim engleskom izdanju”, kaže Pejović.

Obratio se najpoznatijem izdavaču za oblast Pomorskog prava, a to je Informa.

“Odgovor je stigao nakon par dana. Zatraženo mi je da popunim standardni upitnik za autore i pošaljem dvije glave knjige, na osnovu čega bi bila donijeta odluka o eventualnom prihvatanju knjige. Iskreno, nijesam se previše nadao, jer nije lako iz male Crne Gore objaviti knjigu u Engleskoj, koja je svjetski centar Pomorskog prava, i to kod izdavača koji je sam svjetski vrh za tu oblast. Moj projekat knjige je ocjenjivalo čak četvoro anonimnih ocjenjivača iz reda profesora Pomorskog prava. Sva četiri izvještaja su bila pozitivna. Odgovor sam dobio negdje u oktobru 2018. godine, a konačan tekst sam trebao da predam do kraja septembra 2019. godine. Za moju knjigu je bio zadužen čitav tim urednika i kompletan proces je bio na najvećem profesionalnom nivou. Ono što me je posebno impresioniralo, uz profesionalizam, bila je spremnost da mi se izađe u susret kad god bih nešto želio da dodam ili izmijenim. Zapamtio sam odgovor jednog od urednika da je cilj Informe da sam autor na kraju bude zadovoljan svojom knjigom. Na kraju je tako i bilo”, ističe Pejović.

U opisu knjige profesora Pejovića navode se da ona donosi novi pristup temi koju obrađuje.

“Knjiga sadrži neke nove ideje i dovodi u pitanje neke koncepte i rješenja koji su dosad bili opšte prihvaćeni. Vjerujem da će izazvati reakcije upravo zbog tog kritičkog pristupa. Ako bi time doprinijela debatama koje se vode na ove teme, knjiga bi već time ispunila jedan od ciljeva. Moj stav je da kad nešto pišete, to ne bi trebalo da bude ponavljanje, ili drugačije pakovanje  onog što je već na tu temu napisano. Posebno stručna literatura treba da zagrebe ispod površine i pokuša da objasni probleme iz više uglova. Bez takvog  pristupa, svako pisanje bez ulaženja u suštinu problema nosi rizik “mekdonaldizacije”, koja je često prisutna i kod stručne lietarture: mnogo istog, na brzinu, nekvalitetno.  Nijedna literatura, a svakako ne ona stručna, ne bi smjela da se spušta na taj nivo. Knjiga koja nema sadržinu, nema ni težinu. Ne ostavlja trag”, poručuje Pejović.

Pejović je već dugo vremena profesor u Japanu. Na naše pitanje održava li kontakte s Crnom Gorom, postoji li neki vid saradnje, kaže da ljeti i da ponekad održi neko predavanje.

“Kao što znate, jer ste o tome nedavno pisali, bio sam imenovan od Regionalnog vodovoda za arbitra  u sporu s austrijskom kompanijom Strabag AG pred MTK u Parizu Tako, ne mogu reći da nema saradnje, mada mislim da bi moglo biti više. Iz Hrvatske sam, recimo, prije desetak godina bio dobio poziv da učestvujem u reformi pomorskog zakonodavstva te zemlje. Iz Crne Gore nikad nijesam dobio sličan poziv. Što može biti dobro, ako to znači da Crna Gora ima dobre stručnjake za ovu oblast”, kaže Pejović, naglašavajući da je jednom od Ministarstva vanjskih poslova bio dobio poziv da bude dio ekspertskog tima Crne Gore za pomorsko razganičenje sa Hrvatskom.

“Prihvatio sam uz jedan uslov: da to radim besplatno. Tako je i bilo”, kaže Pejović.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].