Kreketuša i Dajko

Piše: Slavko Mandić

Nije bilo orkestrirane Bitke za Nikšić sa čuvenih tabloidnih stilskih kvazimodo varijatea, u kojima glavnokomandujući medijski ordinant, glasovita kreketuša, dovoljno znavena za despotov plitkoumni publikum, svojim heterogenim ekspresijama donosi glas više s obje strane Bistrice. A tek koliko bi da je nije studentarija sramne obojene revolucije spriječila da istinski bude vođa istorijske bitke, u kojoj bi, nakon nesumnjivo ubjedljive  pobjede, ugroženi Srbi domaće proizvodnje mogli mirno da nastave čerupanje svoga grada i svoje države.  Razbarušena, rasgoropađena, raspolutana, razbiješnjena što su joj u ovu ultimu uru poslali preko video linka neku neobičnu spodobu, titogradskog nepomenika, neartikulisanog, da toboš nešto prozbori i osnaži neodlučne turističke glasače, da stignu pod Trebjesu i zaokruže srednjoprstog besprizornika. Ali carska se ne pobija. Naređeno i biće izvršeno bespogovorno. Viđelo se da bi medijska legenda nove zbilje ovu priču što prije da okonča, jer joj je gost više ličio na glavu od nečega. A ona naučila na Vučka vanzemaljca, pa evropskog non grata Vulina, pa ono čudovište  kuma joj Vučićevića, kojega žene šarmantno  lupaju nogom u dupe, dok on ciči i vrišti istovremeno kao ranjena gica(prasica). Još par Ristićevića, po jedan Đuka i malo Nestorovića, obavezni Bakarec i po desetak grama uspješnog preletača Jovanova i rakijskog eksperta Bajatovića, uz liderku Brnabu, i eto stalne postavke  svakodnevne, kao zaokružene cjeline ukusa i okusa kulturološkog nacionalnog vladajućeg dna.

Ovaj odovud, koji je pripao Kreketuši, zvao se Dajko Kukudajko. Očešljan, ne mogu reć, sa opranim zubima sodom bikarbonom, koja bijeli čeljust, bledunjavi nasmijanko, kako je po scenariju, krenu u Kreketušin rijaliti u pravu pravcatu kuknjavu.
Jadni Dajko, valjda vjerujući da Kreketuša ima dušu široku, u koju i on i njegov žalospjev mogu udobno da se smjesti, kreće sa tragičnom pričom iz koje je pitanje da li je čitav izašao. A za to je kriv, ko drugi do Milo Đukanović, kako veli: švercer cigareta, ubica  novinara, progonitelj neistomišljenika, prebijač političkih lidera, švercer kokaina i još mnogo toga, čega se ne mogaše śetiti tragikomična Dajkova figura. Kako je kanonada na Mila konstantno dobro za srbijansku vučićologiju svake vrste, Dajko je ośećao da na taj način može dospjeti do bar jedne Kreketušine pretkomore. Da, Milo je kriv i za paljenje službnih vozila funkcionera iz Republike Srpske i za kamenovanje automobila trebinjskog gradonačelnika. Koji su došli na predizborni izlet kod svoje braće. Da donesu darove, za one koji će ih glasovanjem tek zaslužiti. Valja se, jer je takav Vučićev običaj.

Tanka priča tankog pripovjedača nije zadovoljila Kreketušu. Vrpoljila se, obrćala samu sebe na kružnoj stolici, prevrtala „inteligentnim“ okicama, i što je god on o svome stanju i strašnim progonima ondašnje vlasti zborio, ona takva nije abadala. Nakon što je na sto jada iz priče jedva izvukao živu glavu, i nakon što su mu muslimanski fundamentalisti prijetili silovanjem žene i likvidacijom đece, što je bolesnoumno iznošenje u svakoj, pa i ovoj jednakosramnoj prilici, ne mogaše ga viši izdržat ni ovaj jedinstveni medijski primjerak.

–        Gospodine Dajko…, da li se čujemo, reče da bi ga zaustavila.

–        Čujemo čujemo, iznenađeno i posramljeno sa zadrškom odgovori uslužni sagovornik. Znaš, reče, nijesam odavno razgovarao sa tobom. Željan sam razgovora, ponada se jado Dajko.

–        Znam, znam, ali ja nekako u poslednjih 9 meseci, s obzirom da sam napredovala u svom znanju i poznavanju prilika, pošto radim na sebi, više volim da razgovaram sa političarima nego da oni drže monologe. Ako možemo tu da se dogovorimo, obrusi žaboliki  medijski fenomen?

-Naravno, reče, pokisnu do gole kože Dajko Radodajko i odćuta povrijeđeno kad mu postavljačica pitanje saopšti da misli da su razgovori mnogo ljepši nego monolozi.

-Moje pitanje za Vas, zagrmje medijski autoritet je:  da li je sada jača pozicija Mila Đukanovća nego što je bila u onom momentu kada je pao sa vlasti, kada se pričalo da li će biti uhapšen ili ne? Koliko je ostalo tih repova njemu, koliko je on po dubini i dalje prisutan tu, je li on opasnost da se vrati na vlast?

A kako nije mila sestro, jedva dočeka Dako. Svijet veće opasnosti nije vidio, rasplesa svoju strahotnu misao čudovišni podgorički političar. I opet će da izrazi čuđenje  kako je moguće da je taj čovjek i danas na slobodi? Naravno da su uzavrele strasti ovih dana u Crnoj Gori zbog kampanje u Nikšiću. Izbori su zakazani. Ovdašnja litijaška revolucija, da pojasni još jednom, propala je zato što odmah nakon 30. avgusta 2020. godine Milo Đukanović, noćna mora svakome crnogorskom Srbinu nije sproveden u Spuž. Za sva vremena.

-Smatram da je Đukavić sad jači nego prije,  jer smo mi te 2020. godine mislili da će on poslije 30 avgusta biti lišen slobode i procesuiran za svoja zlodjela. Vidim da se polako revitalizuje, ne samo Milo Đukanović, nego i ta anti srpska retorika. Više niko u CG ne spominje opasnost od te politike. Oni su nama prijetili prije nekoliko godina da će da nas šalju na traktore i da nas sele iz Crne Gore.

E da su takve kao ti, odnekud se u program umetnu nepoznati glas iz vasione.

Milo i te kako jeste opasnost. Čini mi se da je jednako jak kao i 2020. godine.
Postoji odgovornost određenih srpskih političara koji su možda smekšali svoju retoriku. Krenuli su nekim proevropskim stilovima politike, pomiriteljskim stilovima politike koji ne prolaze u Crnoj Gori. Mi ne možemo da pričamo u Evropskoj Uniji ako znamo da srpski jezik i dalje nije službeni jezik. Kao je to moguće ako je to jezik većine, jezik naših predaka, jezik na koji je napisana sva crnogorska istorija.

Dajko, Dajko, opet se javi onaj vasionac, ne laži bogom te kumim. Na crnogorskom jadove. Nauči, ako nijesi znava. A jesi, no si se, kao mnogi jeftino prodao.

Kako je moguće da nakon pet godina vlasti srpskih političara, srpski jezik nije jezik većine? Kako je moguće da više niko ne priča o državnoj zastavi koja je flsifikovana, o državnoj himni koju je napisao dijelom ustaški kolaboracionista Sekula Drljević, kako je moguće da niko ne priča o sankcijama Rusiji, zajapurio se i zapjenio Dajko.
A Kosovo Dajko? Zaboravi svetinju. Baš bruka i sramota.
A veliš da lov na Srbe u suštini nikad nije ni prestajao u Crnoj Gori. Pa ni sad kad je sve goli Srbin gola vlast. Nešto se tu baš ne slaže, Radodajko mili. I znaš da nema većinskih Srba u Crnoj Gori, no su to Crnogorci, koliko god da zbog toga imaš duševne boli.
Objasnio si da je bila ta mala kamuflaža od 2020. godine kada su na vlast došli takozvani eksperti. Oni crkveni, je li Dajko?
Śećate se prvo Zdravko Krivokpić, pa Dritan Abazović, zatim Milojko Spajić.
To su ljudi koje nije ništa okrznulo u borbi protiv Mila Đukanovića.
To su ljudi koji se nikad nijesu borili protiv mafije, korupcije, kriminala i za razliku od nas koji jesmo oni nemaju pojma sa kakvim smo se posljedicama mi suočavali. Danas, pet godina nakon toga nam se obija taj meki odnos tih političara prema zaostavšitini Mila Đukanovića.

Jadni Dajko, vidljive su žive rane po njemu od strašnih torture. Prebijali su ga Milovci. Klince mu pod nokte zabijali. Palicama po glavi udarali, da ga skroz ošašave. Što je vidljivo iz nastupa. Mučili su ga na svake dps načine. Možda i nije preteka. Jer od takvih muka teško da iko može ostat.

Kako li će jado na svenarodni patriotski sabor u subotu. Kao i svaki Vučićv falsifikat, pješke će do Beograda. Tobož.  Mora, jer je shvatio ko sve iz raznih Sarajeva, Zagreba, Podgorica udara  na velikog AV.

Zaključnu misao, dok je Kreketuša držala glavu sa strane, Dajko je prozborio naizust. Njegova umnost ne trpi interpretaciju. Zato ga moram citirati, radi same jačine š-poruke.
-Mislim da svi Srbi, moraju da navijaju za politiku stabilnosti, za politiku mira, prosperiteta, ekonomskog i vojnog jačanja, jer vjerujte, koliko god da imamo razmirica između sebe, neprijatelj i zlo nikad ne spavaju. Samo čekaju. Kad vidite ko je protiv Aleksandra Vučića, sve vam je jasno.

Jasno je svakome ko mozga ima, naš domaći Dajko. Vrnuće ti se onako kako si sijao. Mržnju i još mnogo toga. I po studentima u Srbiji i Crnogorcima po Crnoj Gori! Naš naslijeđeni tutule mutule.