Kotorski vatrogasci po žaropeku gase ono što drugi nekažnjeno pale

Požari u kotorskoj opštini, posebno ljeti u Donjem Grblju nijesu odavno novost.

Na žalost, godinama neko u donjogrbaljskim selima pali konstantno od juna pa do kraja oktobra.

Valjda svjesni da ih neće stići zaslužena kazna, da se neće niko od nadležnih pomjeriti s mjesta da konačno, nakon desetina godina, ustanovi ko to tamo pali i za čije interese.

Tim prije što se zna da, u ukupnom broju požara, ovi u Donjem Grblju čine preko 90%.

Nekome bi to nešto moralo da znači.

Neko bi konačno morao da se zapita da li svojim neradom ugrožava živote i imovinu kotorske Službe zaštite i spašavanja?

Skala radio je godinama sa kotorskim vatrogascima.

Ovi humani ljudi, sve do jednoga ne umiju da štede sebe.

Važno im je, kako nam i sinoć rekoše da niko ne strada, da ne izgori ničija kuća i da se spasi sve što se spasiti može.

Dok drugi uzdišu na dvosjedima, trosjedima, tabureima, stolicama za ljuljanje, uz TV i klima uređaje, žaleći se na nesnosnu vrućinu, nezapamćenu za ovo doba godine, dotle kotorski vatrogasci, pod punom zaštitnom opremom, na temperaturom koja prelazi 50 stepeni, hrle u susret vatri.

Kako bi je što prije sustigli, presjekli joj puteve i onemogućili joj da zagospodari nepristupačnim terenima, po kojima se ovi momci velikog srca probijaju sa naprtnjačama na leđima.

Od njih se ne može čuti ni riječ o umoru, o često nadčovječnim naporima kojima su izloženi, o tome da ih danima nema sa porodicom.

Oni ne umiju da se žale.

Umiju da se daju, da budu humani i da pamte dobro koje im se po nekad vrati.

Razovarajući sa njima, u pauzi između više požara rekoše nam da ih, od kad su došli na vlast niko od opštinara nije obišao, niko pozvao da ih pita kako im je, treba li im što, jesu li gladni ili žedni. Nijesu rekoše, i nema potrebe više.

Kada nijesu do sad, ne moraju ni posad, jasan je ali i po malo rezigniran jedan od najstarijih u jedinici.

Predsjednik opštine Vladimir Jokić nije došao ni kada mu grad gorio.

Bili smo na lice mjesta pa se sjećamo toga događaja i brze intervencije kojom su vatrogasci spasili grad da se vatra ne razbuhti i da staro jezgro drevnog Kotora ne bude još više ugroženo.

Jokić misli valjda da ih je dovoljno potcijenio što komandiru ne dozvoljava da obavijesti javnost o požarima, o preventivi i o opasnostima koje vrebaju ako se pravilno ne upotrebljavaju elektro uređaji i ako se pali vatra na otvorenom.

Ima Jokić valjda većih problema od brige za svojim ljudima. Ako su pripadnici kotorske Službe zaštite i spašavanja i u primisli bili njegovi.

A vatra kao vatra, potpaljena rukom piromana, na teritriji opštine Kotor naprosto ne jenjava.

Od petka, su kotorski vatrogasci su neprekidno u donjogrbaljskim selima, gdje se danima požari nižu jedan za drugim.

Komandiru Maksimu Mandiću, obavezu da upozna i upozori javnost uskratio je predsjednik Jokić, bez čije saglasnosti, provjerili smo, samo on i načelnik Komunalne policije ne smiju u medije.

Jokić zna zašto to radi.

Kako reče njegova predsjednica SO Perovićeva, došlo je i njegovih pet minuta. A narod će, kako došlo, tako i prošlo.

Skala je na terenu i prati stanje godinama unazad.

Pisali smo i govorili o učestalim požarima, o hrabrosti kotorskih spasilaca, kojima požari nijesu jedina briga.

Prisjećamo se spašavanja turista i đece po vrletima, vađena unesrećenih iz mora, spašavanja prilikom brojnih saobraćajnih udesa.

Mnogo je toga što ova, relativno mala družina uradi za dobro svih nas.

Od čišćenja bedema godinama, pranja grada, pomaganja stanovništvu prilikom nepogoda.

Njima je to u krvi, i tu je tačka.

Požari, koji danima već ne prestaju, počeli su velikim šumskim požarom u Vranovićima koji se širio prema Bigovi.

Kotorski vatrogasci su sa punim kapacitetom izašli na lice mjesta.

Uz pomoć avijacije Direktorata za vanredne situacij,e  MUP-a Crne Gore, vatra je stavljena pod kontrolu.

Bez obzira na to, požar je još uvjek aktivan, pa su vatrogasci 24 sata na terenu.

Nakon Vranovića, slijede Kubasi. Požar je gasilo je 8 vatrogasaca sa 2 vozila.

I dok su gorjeli Kubasi, planulo je između naselja Pobrđe i Glavatičići.

Brza intervencija pripadnika kotorske Službe zaštite i spašavanja i za kratko vrijeme požar je ugašen.

Vatrogasci danima ne idu svojim kućama. Imaju samo toliko vremena da se osvježe, presvuku i vrate u jedinicu.

Gorela je tri puta borova šuma u Goraždu. Podmetnuti su požari i po Kotoru.

Pale se kontejneri i trava na Svetom Stasiju i Svetoj Vrači.

Solidarnost spasilaca je njihova prirodna pratilja.

Jedni drugima su na usluzi u bilo koje doba dana i noći. Bez obzira na požare u svojoj opštini, kotorski vatrogasci su bili na usluzi kolegama iz Tivta kada je gašen i ugašen veliki požar na Plavim horizontima, kao i onaj kada je gorio Poslovni centar na Selajnovu.

Ovi hrabri i humani momci posebno su zahvalni donjogrbaljskim preduzetnicima Stanku Magudu, koji im je stavio na raspolaganje cistijernu sa vodom, Slavku Tujkoviću, koji je pomogao sasvojim voznim parkom, privatnim prevoznicima koji su nesebično pomagali.

Zahvalini su i Ivu Lazareviću iz Bigove, koji im je donio piće i hranu i kompletan vozni park kako bi na taj način pomogao da se požari što prije lokalizuju i stave pod kontrolu.
za to vrijeme DVD Bogoljub Brezić iz Perasta je pripravan i spreman za sve eventualne operacije.