Kotorski gimnazijalci sa pjesnikinjom Dubravkom Jovanović „U podne i po… uz pjesmu i pontapete“

„I tako svake setemane…ponovo svom forcom“ piše, između ostalog, na prezentaciji koju su upriličili članovi Kluba prijatelja umjetnosti a dvostrukim povodom: da se malo bolje upoznaju sa romanizmima kojima obiluje naš bokeški kraj i da predstave literarnog stvaraoca koja u svojim pjesmama njeguje ovaj stariji govor.

Poezija Dubravke Jovanović temelji se  na starim bokeškim izrazima. U početku je, kako kaže, pisala onako kako je govorila, da bi se kasnije, dijelom i zbog neke sjete za starim vremenima, sve više interesovala za ove pozajmljenice koje su se već prije više vijekova odomaćile u lokalnom govoru. Neke su pjesme nastale kao odraz trenutka, a u nekima se, kako kaže naša gošća, poigravala sa riječima i rimom. A stara i draga riječ je, naravno, mnogo bitnija od okova koje rima umije da nametne.

Razgovor sa gošćom koja je takođe i novinarka Skala radija, koja s mnogo entuzijazma dočekuje i predstavlja uspjehe kotorskih gimnazijalaca, vodila je Milica Kašćelan, učenica trećeg razreda Gimnazije (3-1). U realizaciji su joj, čitanjem, pjesmom, gitarom i prigodnom prezentacijom, pomogli učenici: Ema Valdegg, Luka Mjesečević, Lana Vukašinović (3-2), Milica Đukanović , Marko Gojković (3-1) i maturant Nikola Popović (4-3). Tehničku podršku je pružio Želimir Đujić, učenik 4-2, a „maje i tavaju“ nam je za ovaj dan posudio „dondo Jovo“.

Dopunjavajući sinesteziju serviranjem svježe ubranih divljih šipaka, ruzmarina, mandarina i limuna, ovaj ogledni čas su pomogle profesorice Ljiljana Odža i Marija Jevtić.

Čas je realizovan 14. novembra u amfiteatru škole.