KOME ODGOVARA LOŠA ELEKTROPRIVREDA: Ugalj prodaju Srbiji za 28 eura po toni, struju kupuju po 300 eura/MWh

Elektroprivreda Crne Gore je do kraja avgusta u gubitku od 60,9 miliona eura, a takav trend će se nastaviti, uprkos procjenama menadžmenta o dobitku na kraju godine od 50 miliona. Tako jedno od najvećih državnih preduzeća i nacionalni snabdjevač električnom energijom nastavlja vrtoglavo propadanje, koje je počelo dolaskom Milutina Đukanovića iz Demokratskog fronta na čelo Odbora direktora EPCG.

Prvi potez Đukanovića je bilo zapošljavanje partijskih aktivista, čak i popova, pa kompanija kojoj je za održivo poslovanje dovoljno 750 zaposlenih sada, po raznim osnovama ima oko 1.200 ljudi na platnom spisku.  EPCG je, prema dobro upućenim izvorima, u problemu da isplaćuje zarade, dok je poslovanje opterećeno globalnim uslovima na tržištu električne energije, lošom hidrološkom situacijom, kao i nizom loših poteza aktuelnog menadžmenta. EPCG nije uspio na vrijeme da obezbijedi potrebnu električnu energiju.  Sada sklapaju dilove sa Republikom Srpskom i otkupom struje po cijenama od čak 300 eura po megavat-satu.

Uz nagomilane gubitke, višak zaposlenih i nastavak loših poslovnih poteza, pred EPCG nije svijetla budućnost. Mnogi kažu da u pitanju nije samo neznanje već namjera da se EPCG dovede do nelikvidne kompanije i kao takva ponudi na prodaju. Logično pitanje je – kome treba gubitaš? Ozbiljnim investitorima svakako da ne. S druge strane, zvanična Srbija odavno pokazuje interesovanje za energetski sektor u Crnoj Gori, ali i šire. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u više navrata je jasno saopštio da je “namjera države da kupi sve što može od energetskih kapaciteta bilo da je riječ o termo, hidro i bilo kojim drugim u neposrednom okruženju kako bi mogla da garantuje bezbjedno snabdijevanje”.

To je prvi pokazatelj kako bi se Srbija odnosila prema energetici Crne Gore – da ima za matičnu državu, a za „braću“ u Crnoj Gori šta ostane.

Eventualna buduća prodaja akcija EPCG ne bi bila prva u istoriji preduzeća a najpoznatija je ona iz 2009. godine kada je italijanski A2A kupio oko 41 odsto akcija za 436 miliona eura. U tom periodu, privatizacija je donijela ogromne benefite državi – stabilnije javne finansije i sredstva za kapitalna ulaganja, ali i samoj kompaniji koja je ojačana menadžmentom iz zemlje članice EU. Ta prodaja je privukla i druge investitore u ovoj oblasti a najpoznatiji je Transbalkanski energetski koridor, poznat kao podmorski kabl, koji je radila italijanska Terna u partnerstvu sa Crnogorskim elekrtoprenosnim sistemom. Sve ovo je imalo značajnog uticaja na energetiku Crne Gore – poboljšane performanse preduzeća, investicije u vjetroelektrane, mikro i male HE.

Veći projekti u enegetici su, međutim, u kontinuitetu minirani kroz, u najmanju ruku nejasnu saradnju NVO sektora, dijela opozicije ali i partija iz vlasti, posebno Socijaldemokratske partije.

A2A izlazi iz vlasničke strukture par godina kasnije kroz takozvanu put opciju, a  njihov izlazak, ukoliko se uračuna  i isplata dividende, nije prešao 244 miliona eura. Dakle, potpuno je jasno da se radilo o dobro ispregovaranom poslu.

Kolika bi bila cijena akcija EPCG  pokazala je i posljednja aukcija za prodaju paketa sopstvenih akcija i od ponuđenih 11.813.238 akcija prodato je 3.340.757 u ukupnom iznosu od 14.999.998,93 eura, a to je kupila država jer drugih zainteresovanih nije bilo. Još jedna sumnjiva novčana transakcija Vlade Crne Gore koja je došla u najgore vrijeme jer je državna kasa gotovo prazna, a traži se kreditor za novo zaduženje od 350 miliona. U takvim uslovima, Vlada kupuje akcije koje joj ne trebaju jer je već vlasnik oko 88 odsto.

I dok se lažno hvale time kako do poskupljenja cijena struje nije došlo zahvaljući Vladi Crne Gore, iako je realnost potpuno drugačija i do većih cijena ne može doći zbog zakonskih ograničenja, ostaje pitanje – ko će da odgovara za uništenje energetskog  sistema države?

L.P.Đ.