Koktel za likvidatora

Piše: Slavko Mandić

Čudno li je ovo što se kod nas premijerom zove. Nema toga tvorca ni na nebu ni na zemlji koji može odgonetnuti hemijsko-biološki sastav od kojega je načinjen ovaj univerzalni proizvod. Sigurno je samo da se takvo što ne rađa po ustanovljenoj proceduri. Neko će reći fenomen, ali nije mali broj ni onih koji će postojanje ove (ne)prirodne pojave okarakterisati kao pandemiju pomiješanih sklonosti u kojoj dominira apsolutna laž, protiv koje vakcine nema. Džabe su njeni sljedbenici tražili pomoć od prijateljskog Eskobar cjepiva, kad on nema tu međuvirosnu prohodnost. On je društveno korisno pomagalo dostavljeno iz američkih država kao Vučićeva podrška, pod normalnim uslovom da ovaj sluša i posluša što mu zbore. Tako to važi i za ovo domaće nešto.

A ovo domaće otkri da će da ga likvidiraju. Izvjesne ljude prozva po imenu i prezimenu. Jasno poruči da su zakasnili da ga smaknu i da je sad za njih kasno.

Dakle, to što se premijerom zove, zna svoje likvidatore, ali ne čini ništa da se oni po automatizmu okretanja jednog broja telefona pohapse pod hitno. I on sačuva svoje fizičko bivstvovanje. Ali opet, ako je za njih kasno, što bi ih hapsio? Zato je bolje da jednog od vlasnika firme koja mu bode oči taman koliko i smaknuće, pozove na novogodišnji koktel u jedan petak. Pa kad ovaj dođe, biće što treba da bude. Popiće se i poješće pripremljeno, poslije čega odoše kud koji, mili moji.

Očigledno od ubistva ništa. Nijesu mogli ni oni koji su pokušavali toliko puta do sad. Pa i kad su htjeli srbijanskog antihrista, ovome je to bilo namijenjeno. Jer, s kim bi onda potpisivao đavolji ugovor o pristupanju Crne Gore Otvorenom Balkanu? Ni sa kim, jasno je i mogućim atentatorima, koji su, u svijetlu novih činjenica odustali od namjere. I moguće prihvatili poziv za proslavu.

Ovo što se premijerom zove, i što svašta može, a svašta i čini, saopšti prije neki dan da prijetnje mejlovima o postavljanju bombi u školama diljem Crne Gore predstavlja dio folklora Demokratske partije socijalista i da zbog toga ne treba brinuti. Po običaju slaga čudo velje, a to na mnogo ljepši način saopšti njegov ministar policije, koji zabrinutom narodu objasni da je riješeno pet slučajeva i da je svaki od preostalih u toku.

Mjesta panici nema, prema njegovim riječima, jer je najbitnije da se radi o lažnim dojavama. On se sastao sa svojim šefom, i nakon dugosatnog razgovora oba su jednoglasno konstatovala da je DPS za sve krivac želići da predstavi da je zemlja u haosu. A nije, očigledno je dobronamjernome koji vidi da je sve u najboljem redu. I da sve funkcioniše. Posebno ono oko duvana. I zapošljavanja. A i zakasnili su oni što su bili naumili da likvidiraju šefa. Zato će po kazni na novogodišnji koktel.

Mudri ministar je, tvrdeći da to što čini DPS, sram ga bilo (to nije on rekao, ali je morao da misli), ne odgovara stvarnosti, ali pogoduje i ohrabruje one koji imaju pretenziju da šalju poruke o lažnim dojavama da se i lakše usude da to učine. E pa neka ovo neko bolje izdeklamuje od ove suve umne drenovine, što god to značilo.

Nije mi imalo đe stat, a morao sam neđe da metnem ovih nekoliko redaka. Ne zaslužuje ovo više mjesta, pa ne zamjerite. Radi se o čuvenoj budvanskoj svetosavki, od koje mora da je njezin šef naučio mnogo toga. Pa i ovo pozivanje ličnog atentatora na koktel, jer na svijetu samo ga on ima.
Evo ovako to izgleda:
Samo na tren proradio je kod budvanske svetosavke patriotski ośećaj. Ona, čija se ruka visoko dizala za svaku predloženu napast kojom je vlast kidisala na Crnu Goru, nastojeći da je uništi i preda u ruke velikosrpskim četničkim hordama, zatražila je od prisutnih poslanika da ustanu prilikom intoniranja nacionalne himne. Licemjerno, kao i uvijek do sad. Nijesu je svi poslušali. Njena ideološka koleginica iz DF-a se nije dizala. Ostala je da śedi, a svetosavka je nastavila tamo đe je stala, ne uzbuđujući se zbog tog sramnog čina, hrabreći sebe što je bila uredna u glasanju za zakon o slobodi vjeroispovijesti, izmjeni zakona o radu, zakona o tužilaštvu, zakonu o preśedniku države, temeljnom ugovoru….(sve malim jer velika slova ne zaslužuju).

Izvinite zbog ovoga umetka.
Razumite, moralo je tako biti!