Ko upravlja Kotorom?

Kotorani su na izborima dali većinsku podršku opozicionim partijama za vršenje vlasti, ali samo sa razlikom od jednog odbornika.

“Evo vam pa se složite ako nešto možete poboljšati u odnosu na DPS-SDP vlast, koja nije bila loša, ali je moglo i puno bolje.”

Vjerovatno da je to bilo uvjerenje i očekivanje glasača.

Tako su počeli pregovori opozicionih partija sakriveni od  javnosti, ali na žalost ružnim ucjenama prvenstveno g-dina Ivanovića iz SNP-a, a kasnijim uslovljavanjem glasanja o budžetu, formiranjem izvršne vlasti u javnim preduzećima i drugim zahtjevima.

Rezultiralo je to kašnjenjem od preko godinu dana u samom formiranju vlasti.

Kada se na takav način dotični instalirao u vlasti, posebno u najvažnijem opštinskom preduzeću AD “Luka Kotor”, preuzimajući ključne ingerencije, počelo je totalno divljanje zasnovano na sopstvenim obračunima u razjedinjenom SNP-u. Prvo je doveo g-đu Jonicu, vrlo iskusnu i sposobnu u svim lokalnim (barskim i šire) intrigama i pravnim  manipulacijama. Ovaj dvojac je doveo u Kotor kadar svoje frakcije SNP-a iz Kolašina, Podgorice i drugih centara, “poznatih za pomorske poslove”, da ništa ne prepuste slučaju i u ostalim bitnim kotorskim preduzećima od javnog interesa. Velika pravnica neznavenima objašnjava da SNP nije u vlasti, već je “samo” SNP uzeo odbore direktora Vodovoda, Komunalnog, Turističke organizacije, Luke Kotor, odnosno svega što je od  javnog, a bogami i  privatnog interesa. Malo uhljebljenja, plate, dnevnice, putni troškovi… sjutra stanovi novih građana Kotora.

Pri tome su ukinuli  opštinski  nadzor u radu javnih preduzeća, jer pored njihovog rada,  nisu im potrebni predstavnici opštine!

Ima li veće vlasti od takve i prozirnijih objašnjenja ili smo mi Kotorani stvarno neobrazovani i nestručni da nam treba prosvećenje od para Ivanović-Jonica?

Ili “te mirne Kotorane samo treba gaziti”?

U SNP-ovskom obračunu idu dalje, pa g-đa Jonica obrazlaže “uštede” kroz velike naknade g-din Borovića, bez pomena svojih hiljade Eura naknada na raznim mjestima koje pokriva.

Inače je SNP (tada već u raskolu) nakon izbora pregovarao sa DPS-om o formiranju vlasti, ali su u DPS-u ocijenili da im je ponuda SNP-a neprihvatljiva,  posebno jer su znali da g-đa Kadar rastura svoju partiju. “Što bi tek nama radila!?” – vjerovatno je bila primisao u tim neuspjelim pregovorima.

A radi li g-đa Kadar – radi! Ne libi se da dijeli svoje stavove o svakom poslu i odlukama Skupštine ili u nedostatku istih u zadnjih 6 mjeseci, onih predsjednika Jokića, ostalih partija i pojedinaca na meti.

Najveći orden  pripisuje sebi dobijanjem  koncesije za Luku Kotor. Niko to nije znao sem ona! A znali su svi braneći Luku Kotor kao kotorsko vlasništvo, sa kojim nema trgovine kroz uvođenje strateškog partnera (poznatog-nepoznatog) na mala vrata. Tako da će se tek vidjeti što tačno ta koncesija treba da donese. I u toj prikrivenoj, moguće pred-dogovorenoj trgovini, leži sjaj tog ordena.

Sve ovo nam je donio post-izborni savez sa napuklim SNP-om!

JESU LI ZA OVAKVE ZAKULISNE RABOTE  GLASALI KOTORANI?

Što za to vrijeme rade Demokrate, URA, SDP, DF i posebno DPS?

Demokrate, “mladi, lijepi i pametni” još nijesu izašli iz predizborne kampanje, u trajanju… Sve se svodi na prijemčiva saopštenja i divljenja sopstvenim odlukama. Tako se iza “555 uspješnih dana vlasti u Kotoru”, sa nekim poslovima koji objektivno zaslužuju  priznanje, zapravo krije priprema Demokrata za eventualne nove izbore, jer se uspjesi, nekako podrazumijevajući, pripisuju Demokratama na čelu sa predsjednikom Jokićem. Uspješni poslovi na komunalnim djelatnostima, lokalnim putevima, saobraćajnicama, vodovodu i drugim javnim radovima, rezultat su rada JP u kojima su izvršni direktori iz  svih partija. Interesantno, i onih u kojima pomenuta g-đa Jonica mijenja članove U.O. kako joj zatreba!

Izdvojena su i veća sredstva za kulturu, sport , NVO, subvencije poljoprivrednicima… Pri tome, iz značajno pune kase koja je kao takva i naslijeđena, a upravo je njeno najavljeno pražnjenje za “posao vijeka”, kupovinom-zamjenom nekretnina “Jugopetrola” i “CEDIS-a”, u Škaljarima, industrijskoj zoni i Tabačini, izazvalo višemjesečni nerad  Skupštine, mogući raspad koalicione vlasti, privremene mjere i nove izbore.

U pomenutom marketinškom samoreklamiranju uspjeha, ne pominje se ni to, kao ni činjenica da je Predsjednik, uz savjete g-đe Kadar, zamijenio Skupštinu. Njegove 4 sekretarice ne znaju što će od posla, dok je finansije i niz  drugih poslova prepustio, opet sveznajućem kadru, g-đi Moškov Popović (URA).

URA– Nekako po istom modelu ponašanja g-đe Jonice ( “Što da ne, kad’ mi može biti?!”), g-đa Moškov nikoga ne štedi, agresivno, vičući na svakoga (posebno podređene službe), niko ništa ne zna, a što je najgore – nema posla dok ga ona ne odobri. Poznati fenomen lažnog autoriteta na privremenoj vlasti, koji između ostalog izaziva i zastoj tih istih službi, jer svi čekaju njeno “zeleno svjetlo”. A onda kada nešto zamisli to je “posao vijeka”, bez obzira na drugačija mišljenja, legalnost, svrhu i cilj posla… Nema vremena ni da nešto ozbiljnije pročita, prouči, pripremi, dovoljno je: “tako sam zamislila-tako mora da bude!” Divno je to kada se kite jelke i postavljaju svjetla lijevo-desno, do gore pa ukrug, dok poslušni radnici komunalnog slušaju glavnu šeficu. Niko ne može poreći da je angažovana – svi je vide.

Ono što Kotor nije vidio – to je i njena (URA) saglasnost, zajedno sa Demokratama, SNP-om, DF-om i DPS-om,  da se Luka Kotor preda na milost i nemilost tandemu Ivanović- Jonica. I još mnogo toga što se ne vidi, poslovi u koje ih neko uvuče “dobrim savjetima”, poput primjene člana 59 (Zakona o lokalnoj samoupravi) sa dalekosežnim posljedicama, sve potvrđeno svevišnjim pravnim znanjem g-đe Jonice.

SDP se pokušava boriti radom svojih kadrova u JP, a da to niko gotovo i ne zna. Loš im je samo-marketing, a jedinu priliku da javno kažu što misle i čemu se protive u zajedničkoj vlasti, izgleda uzalud čekaju na Skupštini koja nikako da dođe. Ostaju im mediji, za saopštenja i poneki intervju gdje pravdaju svoja protivljenja bespravnim ili po njima lošim odlukama. Model koji je poznat za ovu partiju, sve računajući na svoje trezveno članstvo. Iz mraka se izlazi svjetlom novih ideja i sopstvenih programa, što otvara perspektive za mlade kadrove. A oni još uvijek pokušavaju da sačuvaju koalicionu vlast  strpljenjem, sporazumima, dogovorom, “ispravljanjem krive Drine”!

DF takođe ima (svoj) oprobani sistem: mi smo vam potrebni a za uzvrat ćete dati (odmah!) veća sredstva za lokalne puteve, poboljšanja lokalnih komunalija, neke naše programe… a kad im se nešto stvarno ne sviđa- nema sile da će proći! Njima i ne treba marketing – njihovi glasači sve to znaju!

DPS je super interesantan: ne mora da radi ništa protiv ove vlasti- dovoljno ovi rade protiv sebe, a za DPS u čekanju. Kad treba, malo ih izmanipulišu (baš kao kod odluke za Luku Kotor, po nalogu odozgo, izglasaju sa SNP-om i ostalima, sem SDP-a,  što im treba, pa maheri napuste sjednicu Skupštine!). Ali ko je kriv neiskusnim Demokratama? Dobili su šansu da pokažu što znaju u vođenju grada i sami sebi daju bezbroj autogolova.

Problem DPS-a,  a time i budućnosti grada Kotora, je  što njihovi isti, stari, provjereni kadrovi (koji su već jednom poraženi), čekaju na novu šansu sa istim, starim i provjerenim kadrovima. Bez novih modernih ideja, svježih, sposobnih i stručnih mladih kadrova koji bi vidno preporodili Kotor efikasnom upravom kakvu ovaj grad zaslužuje, uzdaju se u Mila! To je jedini njihov zaklon i nosilac izborne liste da bi se dobio potreban broj glasova. Pa onda ispočetka, ko zna kojeg po redu, sa istim starim metodama.

KOTORANIMA – NADE NA ČEKANJU

Kotor sve to ne zaslužuje, razgrnite ovaj mrak!

Ovaj grad treba i mora ostati dragulj na UNESCO-voj Svjetskoj listi zaštićenih kulturnih dobara, sa konačnim rješenjem zaobilaznice, “zelenog saobraćaja od tunela do Dobrote”, preseljenjem opštinskih službi na dostupnu lokaciju van starog grada, hotelom na njenom mjestu, novim “Fjordom”, ograničenjem broja kruzera sa sigurnim vezom, racionalnim rješenjem za kruzer – putnike, žičarom do Tvrđave i njenim uređenjem, dovođenjem investitora u Industrijsku zonu i Grbalj, uređenjem (kakvim god) onih nagrđenih, šarenih, arhitektonski neprikladnih  i prenatrpanih  naselja od Mula, Dobrote, do Kostanjice… Sa hotelom i marinom u Strpu umjesto onih zarđalih rezervoara…

Počnite makar sa “gradom bez plastičnih kesa, punjačima za mobilne uređaje, krečenjem zelenih, ljubičastih i plavih fasada po zalivu, ozelenjavanjem, recimo.

Mnogo projekata? Velika maštanja?

Moderna uprava to može, posebno pred ulazak u Evropu;  postoje zajmovi Evropske banke, razni EU fondovi, investicioni fondovi, okrenite se Evropi poput bezbrojnih uređenih gradova po Italiji, Holandiji, Njemačkoj… pripremite razvojnu STRATEGIJU MODERNOG GRADA KULTURE I TURIZMA ZA SLJEDEĆIH 30 GODINA. Jasno sa pripremljenim projektima, verifikovanim od renomiranih stručnjaka za najbolja rješenja.

Kotorani će to prepoznati i znati da cijene. Koja god vlast bude to sprovodila.