Ko to „kuje konja po mjesecu“

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Da se u vezi dešavanja na crnogorskoj političkoj sceni ne radi o čapri građana, bilo bi veoma zabavno i humoristički ljekovito pratiti ovaj neviđeni Reality show,  ili kako bi ga naše komšije Hrvati nazvali „zbiljokaz“! A zbilja je naša, tužna kaža-priča! Ako je prdśednik svih Srba u Crnoj  Gori u početku svog slučajnog mandata djelovao tragikomično sa svojim performantičkim frljanjem padežovima, imitiranjem kraljevske famelje ispred Plavog dvorca odnosno  lentravanjem-fotografisanjem šire u uže famelje (za uspomenu i dugo strecanje), inaugurisanjem  svoje supruge u titulu prve dame…(ovo potonje neka mu bude oprošteno, jer ljubav je moćan cerebralni anestetik) izgleda da se alavertio- došao sebi i počeo avizavati-dozivati svijesti,  glede jednog od dva najstarija zanata na planeti, pri čemu oba imaju zajedničku crtu, prevrtljivosti i nepredvidivosti, pa ko više plati! Ove natuknice prijevoda sa crnogorskog na srpski jezik činim dobronamjerno, jer Slučajni vlada državom čiji je zvanični jezik  crnogorski, dok se on u zvaničnoj komunikaciji, prema vlastitom iskazu, služi srpskim jezikom!  Eto, zašto mu ne zamjeram za ono frljanje padežovima,  jer Gospodin Slučajni  njeguje svoj maternji jezik, jugoistočnog, odnosno istočnog dijela Srbije u kome je takav govor posve regularan! Kad mu se sve ovo oprosti iz  ovih ili onih razloga a biće više onih nego ovih  onda je sasvim razumljivo dodjeljivanje ordena Amfilohiju (Ristu) Radoviću, u narodu poznatijem kao Amficus Diabolicus. Elem, potpuno je bespredmetna, možda i zlonamjerna dilema ili bezezeknutost da je Prdśednik (tamo njihov) pomenutom  i neupokojenom paracrkvenom licu dodijelio orden „koji se dodjeljuje predsjednicima, suverenima država i liderima međunarodnih organizacija i drugim visokim zvaničnicima stranih država.“ Jedna francuska izreka kaže: „Progovori, da znam ko si!“  Kako dodjeljivač odlikovanja službeno koristi jugoistočnu, odnosno istočnu varijantu (Vranje, Pirot, Negotin) srpskoga jezika (pogrešno shvaćeno kao „frljanje padežovima“) iz toga, slijedeći spomenutu francusku izreku proizlazi da je imenovani po svemu (tritorijalno i duhovno) Srbin sa dna kace! Prema tome kada se sve premise poslože, jedini zaključak jeste da  se orden nije dodijelio strancu već je  domorodac Srbin  to odlikovanje dodijelio drugom, trenutno odsutnom domorocu Srbinu,  takođe stranom državljaninu po profesiji, i jedino problematično jeste da odlikovanje za jabanu- stranca ne bi trebao dodjeljivati stranac, ali koga je više briga za pravila, kada ih ne poštuje ni sami Princ Nikola (ono grupno lentravanje ispred Plavog dvorca, izgleda nije slučajno), koji je zaboravio da su se njegovi preci odrekli dinastičkog prava (pobrkah cifru u jednom od prethodnih tekstova pa rekoh 26 miliona) za 45 miliona dinara! Zaboravio je Princ stan i rezidencijalni plac na Cetinju, dvor na Njegušima, dva stana u  Studentskoj ulici u Podgorici, 4,3 miliona eura obeštećenja, doživotnu platu u visini plate predśednika Crne Gore, pa traži  izmjenu Zakona po kojoj će i ženski nasljednici dinastije (koja to više nije) i njihovi potomci, imati ista prava kao i muški. To znači da će potomci po obije bande (nijesam mislio kriminalne- sve je legalno, pa ko koga ‘zavrne’), i muškoj i ženskoj, ako budu „rodne godine“  naslijediti ostatak Crne Gore, onaj koji brat Abazd nije poklonio Crkvi Srbije!

E sad, ako nas razum još uvijek služi, u ovoj nadrealnosti,  postavlja se logično pitanje: Ako ništa nije naše, ka’ što nije, na što poreski obveznici plaćaju porez!?