Klan se klanom izbija

Nema što, od kako su se naglo pomirili fantastična braća Bejker, odnosno brat iz Ure Abaz i brat iz Demokrata Aleksa, ruše sve barijere. Ali ne kao ona pomenuta braća iz istoimene američke romantične komedije, već sada, u žestokoj kampanji za crnogorske parlamentarne izbore 11. juna.

Pod motom ,,Hrabro se broji“, Abazović i Bečić odlučili su da se građanima predstave kao nepokolebljivi borci protiv mafije, ljudi koji će, nakon što su obezglavili diktatora Đukanovića, porazili mrski, korumpirani DPS i njihove satelite – sada krenuti u konačni boj i otkinuti sve pipke mafijaškoj hobotnici u Crnoj Gori.

Kako to zamišljaju, viđeli smo, djelimično, u srijedu veče na Cetinju. Skupštinska sala Prijestonice bila je, kako to vole da kažu sportski reporteri, mala da primi sve gledaoce. I onda su, tačno u zakazano vrijeme, svi stranački aktivisti – kada su iz hola u salu utrčala dva pomirena lidera Demokrata i Ure, baš svi aktivistički ustali i pljeskali koliko dlanovi mogu da istrpe.

I dok se pljeskalo, objektiv stranačke kamere uslikavao je prisutne; Abazović je, već po navici, odmah pravio selfi-video.

,,Spektakl i na Cetinju. Hrabro se broji, do pobjede, mafiji je kraj“, kliktao je lider Ure, dok je desnom rukom – onom rukom pravde – slikao svoju glavu i ostale iza.

– Idemo ovih deset dana jako, hrabro i odlučno, kako nama pripada: da mafiju počistimo, da radničku klasu vratimo, da odlazak mladosti zaustavimo, da institucije ojačamo, da nastavimo da uvećavamo i plate i penzije – povikao je koalicioni partner Bečić, dok je pogledom pratio reakcije.

A imalo je toga da se vidi. U prvom redu, dvoministar, unutrašnjih djela i odbrane, Filip Adžić, funkcioner Ure, pa onda njegov stranački kolega Mileta Radovanić, pa onda onaj demokrata sa karakterističnom čalmom na glavi Danilo Mrvaljević, onaj što je u koaliciji sa SDP-om na Cetinju; pa je tu bio i bivši čelnik Budve Dragan Krapović…

Da, bilo je toga da se vidi. Čak i ono što Bečić i Abazović nijesu mislili da će se viđeti.

U skupštinskoj sali su bila i dvojica koje je svojevremeno zabilježila jedna druga kamera – policijska. Među pristalicama našli su se Stefan Kovač i Sava Lipovina. Koji se, istina, jesu ranije pojavljivali u medijima, ali samo – u rubrikama crne hronike.

S razlogom. Kovaču je nedavno, početkom maja, počelo suđenje za pokušaj ubistva Dejana Kašćelana, zvanog „Komarac“, u Beču 2020. godine; Lipovini se sudi za nekoliko teških krivičnih djela u odvojenim procesima, prema optužnicama Specijalnog državnog tužilaštva – od pranja novca, utaje poreza do šverca droge i pokušaja ubistva.

Premda nijesu pod istim optužbama, iako su stajali na dva kraja sale, njih dvojicu je povezivala još jedna stvar: policija ih je odavno označila kao pripadnike iste kriminalne grupe – ,,škaljarskog klana“.

Je li možda nepristojno pitati – u času kada hrabra koalicija ,,Hrabro se broji“ vodi hrabru bitku protiv mafije – što su dva „škaljarca“ radila na njihovom promotivnom skupu na Cetinju; čiji su članovi Kovač i Lipovina, Demokrata ili Ure; ili su, prosto, samo simpatizeri kampanje?

Da je voljan, najbolje bi znao enigmu da riješi vječito odlazeći premijer Abazović. Hoću reći, čovjek je ekspert za organizovani kriminal, zna znanje: po vlastitom priznanju imao je kriptovani telefon; „škaljarci“ su ga u Skaj aplikacijama često zvali ,,dobri brat Abaz“; pominje se i u onim mjerama tajnog nadzora u slučaju kriminalne grupe zvane ,,Budvanska“.

Trebalo bi da postoji neki dobar razlog za angažovanje „škaljaraca“. Teško je povjerovati da su baš drugari iz srednje škole Abazovića, Adžića ili Bečića.

Ali, ko zna, možda je sve to dio jedne lukave strategije koju Abazović i Bečić sada ne žele da pojasne, premda nama naivnima djeluje neprirodna ta bliskost sa članovima mafijaških grupa.

No, znate za onu izreku, narodnu umotvorinu, da se ,,klin klinom izbija“. Moguće, sasvim moguće, da je to, skrivena a genijalna, strategija koalicije ,,Hrabro se broji“, primijenjena na borbu protiv organizovanog kriminala u Crnoj Gori, pod novim motom: klan se klanom izbija!

Djeluje čudno. Moguće da ni Kovač ni Lipovina toga nijesu bili svjesni kada su dobili pozivnice, ali eto – kampanja je to. A u životu i kampanji, čudni putevi su putevi Gospodnji, bješe li tako?