Uz prvu kišu nakon ljetnjih vrelina, sinoć je u sali kotorskog Instituta za biologiju mora poetska riječ dobro pala na dušu ljubitelja poezije i prijatelja pjesnika i profesora pravnih nauka Bora Čejovića, na promociji njegove najnovije knjige pjesama “Svadbeni ples tame i svetlosti”.
Svjetlost ovih obala, boje mora i podnebesja i svjetlost u ljudskim očima kako to samo poete znaju da osjete, u ovom zdanju nauke i ljepota mora i morskog života, rekao je pozdravljajući pjesnika i njegove prijatelje u ime domaćina ove poetske večeri dr Aleksandar Joksimović.
Kad sam u nekadašnjoj crkvi Sv. Pavla, sadašnjoj multimedijalnoj dvorani u sjevernoj ulici starog Kotora naslonjenoj na trup tvrđave San Đovani, upoznala profesora pravnih nauka Bora Čejovića, pomislila sam: kada bi Justicija mogla da odveže oči, lako bi podijelila pravdu i bila na strani umjetnosti. Neka ona tamo, na nas ovamo gleda svezanih očiju, a mi ćemo, sada pjesnik Boro i ja poezijom ispravljati krive Drine. Gle čuda! Posred zakonskih paragrafa, alineja, članova odluka, akata, tužbi, presuda, statuta, ustavnih normi, na promociji tada u Sv. Pavla usko stručna knjiga ‘Krivično pravo Crne Gore u sudskoj praksi’, moje saznanje da profesor piše poeziju i da bi ga baš pjesma najiskrenije obradovala za dar tim povodom i u tom trenutku. I bi pjesma, lirski susret kojim smo otopili članove i paragrafe, a ja sam tom prilikom u slovu o Borovoj poetici za kjigu “Fusnote iz Dobrote”, konstatovala da, kada bi pjesnici vladali ovim svijetom ne bi bilo sudova, a sva nepravda bila bi samo u pitanju kako pjesnike učiniti srećnijim. Zašto smo, kako Boro Čejović piše u ‘Fusnatama iz Dobrote’ ljepotu svakog trenutka zbili u strahovanja? Žrtve i njihovi dželati, dobro i zlo, Aska i vuk Andrićeva ili Keruša Jesenjinova, sve je to pod krpom, preko očiju boginje pravde, u njenom maču i na kantaru, a istina u dušama poeta i stalna muka da ovaj svijet, ako ničim, ono bar ozonom kotorskih kiša umiju. Punim plućima, pod lunom dobrotske kamene čipke od ponti i mandraća, parapeta i đardina, sniva pjesnik Čejović”, kazala je ovdašnja pjesnikinja Dubravka Jovanović, koja je svoga kolegu po peru, po njegovoj želji pozdravila svojim stihovima.
“Borislav Boro Čejović,ekspert u struci koja dodiruje pravničke visine, čovjek čije se znanje i erudicija cijene na tasu boginje Justicije, učesnik prestižnih domaćih i međunarodnih naučnih sučeljavanja, autor sedamdesetak knjiga iz kojih se obrazuju student, ali i pravnici, advokati, tužioci, sudije. Pa otkud onda poezija u pravnoj misli Bora Čejovića”, zapitao se novinar i publicista Slavko Mandić, ređajući svoje reminiscencije na Čejovićevu poetiku.
Kako nije siva moždana masa zatrpana ili čak pretrpana paragrafima odakle ništa drugo nije moguće zahvatiti? Kako ruku pod ruku mogu član7, paragraf 9, alineja 6 i o kakvoj bi to poeziji mogla da bude riječ kad u njoj ne bi bilo ni riječi ljubavi?Kako bi izgledala takva pjesma, kakvim imenom bi se zvala kad bi na prvom ispituiz osnovnog životnog predmeta glatko pala?
Može, vidi se poezija i pravo, primjećuje Mandić.
“Čak se, kazao bih i dopunjuju i to čini onu vrijednost koja će pravnoj nauci dati dodatno razumijevanje koje pruža lirsko shvatanje života u kome nema crno bijelih poimanja kao univezalnih vrijednosti koje nudi pravo kao nauka za koju se može kazati da je egzaktna. Ono u što jesam siguran je činjenica da je Boro Čejović, svoje pjesničko nadahnuće značajno dogradio ulazeći sa obje noge u Zaliv kotorski, ispred stare kamene kuće u Dobroti u kojoj je sačuvano, zahvaljujući upravo tananosti nerva koji ga tjera da piše staro kameno pilo i kamena škafa, originalna od prije dva vijeka koje bi se mnogi novokomponovani davno oslobodili. Boro Čejović je pjesnik. On je od onih kojima riječ pretiče misao, ona riječ napisana na foju karte koja ostaje. Njoj je potrebno malo brušenja, kao dijamantu da bi svijetlio u punom sjaju. To Boro može i mora zarad poezije”, kazao je Mandić.
Obraćajući se prisutnima, šarmantno i duhovito, Čejović je čitao svoje pjesme i komentarisao njihova rađanja.
Na kraju večeri pjesnika su pjesmom darivale originalne Bisernice Boke.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].