Kineski kredit najpovoljniji, zašto Vlada nije pregovarala o reprogramu

Vlada Crne Gore tražila je pomoć od Evropske unije u otplati kredita za autoput, iako nije precizirano kakvu vrstu intervencije po tom pitanju očekuju.

Evropska unija je, međutim, jasno je odgovorila da ona ne plaća tuđe kredite, ali da “traži rješenja za crnogorski javni dug”. S druge strane, ministar finansija Milojko Spajić tvrdi da Crna Gora može da servisira svoje obaveze te da niko nije tražio od Brisela da neko drugi otplati dugovanja države, već “da ih potencijalno refinansira sa povoljnijim uslovima”.

Međutim, činjenice demantuju ministra Spajića. Refinansiranje se radi samo kad postoje uslovi da se dobije povoljniji kredit od postojećeg.

Kakav je postojeći kredit

To je kredit na 20 godina u dolarima, uz kamatu od dva odsto i šest godina grejs perioda. Nasuprot tome, tržišni uslovi po kojima nas je zadužio ministar Spajić za Crnu Goru su ovo: Crna Gora je emitovala državne obveznice i od inostranih kreditora prikupila 750 miliona eura. Rok otplate je sedam godina a kamatna stopa 2,9 odsto godišnje. I to je samo za sedmogodišnji kredit. Za 20-godišnji kredit kamata bi vjerovatno otišla u 3,5-4 odsto. I višegodišnjeg grejs perioda nema.

Nema podataka

Pored toga, javnosti se ne prezentuju podaci da je, prilikom planiranja projekta izgradnje prve dionice autoputa, stiglo više ponuda sa međunarodnih adresa o uslovima finansiranja. Preliminarna ponuda Evropske investicione banke podrazumijevala je da EIB zajedno sa međunarodnim finansijskim institucijama obezbijedi sredstva u iznosu od 400 miliona a ostatak Vlada Crne Gore iz budžeta, ali za kombinovani ali ne puni profil autoputa. Rok otplate je bio sedam godina, uz akamtnu stopu 3,75 odsto, uvećanu za varijabilni tromjesečni EURIBOR +1,45 odsto.

Dogus-Gulsan

Turski konzorcijum Dogus – Gulsan je ponudio milijardu eura na rok otplate 15 godina, uz kamatnu stopu šestomjesečni Eurolibor plus godišnja marža 150 bppi i grejs period pet godina.

Bechrel – Enka

Američko-turski konzorcijum Bechtel-Enka ponudio je cijenu u iznosu od milijardu i 16 miliona eura, i u cijenu nijesu bila uključena sredstva potrebna za izradu Glavnog projekta. Takođe, ovaj konzorcijum nije garatovao dostupnost sredstava za finansiranje izgradnje, odnosno ponudio je spisak banaka od kojih bi država mogla da potražuje kredit.

Kineski kredit

Tako je ponuda kompanija CCCC i CRBC, koja je nakon pregovora umanje za 9,54 odsto, iznosila 809.557.356,14 eura, a 85 odsto finansiranja bi obezbijedila EXIM banka, a preostalih 15 odsto iz budžeta. Kamatna stopa je sa ponuđenih tri odsto smanjena na dva, a kredit je na 20 godina uz grejs period od pet godina. Potpuno je jasno da je kineski kredit nudio najpovoljnije uslove za državu.

Klauzula

Ono što takođe unosi zabunu u javnosti je i klauzula o odricanju imuniteta po osnovu suverenosti za vođenje i ishod eventualne arbitražne odluke u vezi sa eventualno nastalim sporom. Namjerno ili slučajno, plasira se tvrdnja u javnosti da će Kina da “uzme dio Crne Gore”, što u realnosti ne samo da nije izvjesno već se radi o institutu zaštite koji je potpuno uobičajen kada je država ugovorna strama u komercijalnim ugovorima.

Takve ugovore sa istom klauzulom je, od susjednih zemalja potpisala Srbija, više njih sa EXIM bankom ali i sa brojnim drugim bankama i međunarodnim institucijama. I Hrvatska, kao članica EU, je takođe potpisivala ugovore sa ovom klauzulom. Nije poznat primjer u svijetu da je Kina nekome “uzela teritoriju” iako se barata sa primjerom Šri Lanke. Međutim, prema studiji britanskog tink tenka Chatham House, Šri Lanka je dala na upravljanje kineskoj kompaniji svoju luku, ne kako bi otplatila kineski dug nego kako bi otplatila dug prema zapadnim bankama. To takođe nije urađeno bez naknade nego je to urađeno po cijeni od 973 miliona američkih dolara.

Serija izjava umjesto pregovora

Prema studiji američke konsultantske kuće Rhodium Group, koja je izučavala 40 slučajeva pregovora oko duga između Kine i zemlje dužnice, Kina je samo jednom preuzela imovinu zemlje dužnice radi otplate duga, u svim ostalim slučajevim došlo je ili do oprosta ili do reprograma duga. Zašto nove crnogorske vlasti nijesu, što im je bila i ugovorna obaveza, ukoliko je bilo problema u otplati kredita, pregovarali upravo sa Kinezima, nepoznica je.

Umjesto toga, nastupila je serija izjava datih na različitim evropskim adresama, kojim dovode u pitanje ne samo vrijednost crnogorskih obveznica koje su već zabilježile ogroman pad izazvan upravo tim izjavama, već i krše Ugovor i omogućavaju Kinezima jednostrani raskid. Posljedice takvog kršenja Ugovora mogle bi biti fatalne po budžet Crne Gore. Poznato je da je Ugovor zaključen na osnovu međudržavnog sporazuma, pa otvorena politzacija I upitnost njegove održivosti sa stanovišta naše države je još jedna dokaz kršenja takozvanog trojnog sporazuma, sa mnogostrukim štetnim posljedicama. Prve su se već osjetile na tržištu kapitala.

M. Dušević, CdM