Kasno Marko na Sretenje dođe

Piše: Slavko Mandić

Nije Marko Kraljević, turski vazal, no onaj ovdašnji, srpski iz Crne Gore. Pošao kod svojih u Sremsku Mitrovicu, đe je najmanje bilo tamošnjeg naroda, da s braćom od kojekude proslavi Sretenje. A bilo ih je iz Republike Srpske, podrazumijevane Crne Gore i brojnih gradova Srbije, taman toliko koliko je Vučić mogao da obezbijedi autobusa za potonju odbranu Vojvodine, od neke skrivene opasnosti koju je uočilo samo njegovo budno despotsko oko. Izmišljotina diktatora, još je jedna u nizu svakodnevnih, za koju se jedino mogao uhvatiti ovih dana, dok mu studenti opasno ljuljaju prijesto. Treba ga razumjeti. Studenti su mu uzeli iz ruku čak i Sretenje svojim pozivom na skup u Kragujevcu „Sretnimo se na Sretenje“. Morao je naći  kakav takav odgovor na poziv mladosti, pa je zato organizovao miting Srpske napredne stranke povodom Dana državnosti Srbije. Tamo to stranački i državno mogu ruku pod ruku. Baš kao i ovamo kod nas.

Uplašen poprilično, jer je silnik razumio da mu se primiče političko nestajanje, za spas je pozvao i ono što niko više niđe ne poziva. Otud tamo delegacija odovud, a među njima i vazal Marko, koji je, kako sam reče ,pozvan da sa političarima iz Crne Gore prisustvuje prazniku njegove braće. Da se na Sretenje sretne sa Srbijom, pravom, istinskom, koja je ponos i dika ljudskoga roda. Zbunjen pitanjem novinara što će on ovđe, uslijedi tuc, muc odgovor, koji je uzalud pokušao da izbjegne. U pomoć mu je poslužio telefon koji je kao zazvonio u tom trenutku. Ali mu je i tu novinar u lice sasuo da mu telefon uopšte ne zvoni. Odahnuo je kad se dokopao svoga terena. Napada na Crnogorce, sve odreda kriminalce i strašne komite. I Mila razumije se, kao noćne more odavno nacionalistički pomamljenog Markovog srpstva. Podržava on i studentske proteste, ali ne baš i ove zabluđele studente  koji ne znaju što čine, jer su instrumentalizovani i zavedeni. Ove, koji drmaju njegove iz vlasti tamo, a i ovamo će ako bude sreće.

Marko je doveden radi broja. I svi oni oko njega, kao i oni koji su autobusima došli na Sretenje, zadovoljni sendvičem i malim džeparcem.

Srbin Knežević, drug od Karleuše je bio govornik. Kratak i jasan. Za srpstvo će i slamčicom, aludirajući na onu poznatu da je više njih nego zuba u glavi.

Nenadležni je stigao vozom, i nakon priličnog kašnjenja, najavljena proslava Dana državnosti je počela nadaleko poznatom pink ćirilicom uzdrmanog vođe.
Malo ko ga je slušao, jer je dovedeni narod jedva čekao kraj i još koji sendvič, čaj ili kafu u toplom autobusu. Raskošan program koji je popunio prazninu dok se čekao preśednik uveličala je  je veličanstvena diva Cakana i genijalni muzički mag Baja Mali Knindža, na opšte oduševljenje promrzle publike.

Kad je stigao On, osuo je ka iz rafala. Ne na studente, koji su zavedeni jer zna da to nije baš mudro, već na one neke koji bi da otcijepe Vojvodinu i svašta  još učine Srbiji. Ali zato je on tu da to spriječi i odupre se svakom zlu. Ne štedeći čak ni život, ako treba, koga god kad treba. Otud  Narodna deklaracija o Vojvodini. U njoj je zapisano što je potrebno sve učinjeti da bi se Srbija sačuvala, a tom akcijom će rukovoditi lično on. Napisaće i knjigu kako je pobijedio obojenu revoluciju, što god to značilo.

Došao je vozom, rekoh, i odmah asocijacija na onu puknutu gumu na njegovom blindiranom automobilu dok se kretao na putu za Mokrin. Možda je Bakarec u pravu? Moguće da je ovo još jedan neuspjeli atentat na preśednika, objasnio je ovaj fenomenološki političar moderne SNS Srbije.
-Ovo juče je izvedeno, ali nije uspelo, jer su aktivirali eksploziv u gumi koja je inače neuništiva,  kazao je Bakarec jedinstvenom primjerku, originalnoj po svemu Jovani, naprednjačkoj strateškoj varijanti sa Pinka.
Bakarec je kazao da je to neka strana služba postavila još u proizvodnji gume, te da to nije greška naših službi, jer je ona bila funkcionalna. Eto zašto je išao vozom. A opet, možda i u točkove na tom vozu čuči neki eksploziv? Ko zna?

Zato je najbolje pješke. I bi on, ali kako kad su mu i puteve uzeli studenti. Iz svih pravaca džadom koja za Kragujevac vodi. Pješke, biciklima, motorima, traktorima, automobilima. Milom, a ne silom. Bez sendviča i džeparca.

Od Sremske Mitrovice do Kragujevca je 209 km. Sad je jasno da je do Vučića dopirala na refule fantastična energija koju je mladost emitovala iz srca Šumadije, zbog čega je ta njegova proslava, koja se pravilnije zove miting naprednjaka, trajala samo sat. I koju su, vidi se sa snimka, napuštali, kao i onda u Beogradu, mnogo prije samog kraja. A ona slikovita, jezgrovita i empatična iz Kragujevca punih 15 sati. Da se niko nije pomjerio sa svoga mjesta niti ga do kraja napustio. O njima je brinuo narod. Njihov, odakle god da su došli. Da im ništa ne fali. I rane da im zaliječi.

Na ovom njegovom bili su i oni koji iz svojih mjesta nijesu kročili baš niđe. Zagledani u Pink, Hepi, Informer i ostale Vučićeve medijske gadosti, jasno je da je njima vaspitna palica jedino pravo sredstvo komunikacije. Jer, kako reče mumlavi Dodik, njega ne interesuje drugačije mišljenje. I mrzi drugo mišljenje. Sve te druge mrze i Vučkovi batinaši, pa zato ne čude verbalni napadi na novinarku tv N1 od strane ludaka dovedenih da uveličaju miting svoga vožda. Sremsko Mitrovčani su tu uru, dok je arlaukanje trajalo, proveli u svojim domovima, prateći dešavanja u Kragujevcu. Prethodno poručujući nenadležnom: DI SI POŠO, NISI DOBRODOŠO!!!

Ozarna lica mladih, odlučnih i kreativnih ljudi, studenata u Kragujevcu  i starijih koji ih bezrezervo podržavaju, bila je milina gledati. Njih koji ne mare što će možda izgubiti godinu, jer neće da izgube državu, iz koje ne žele da idu trbuhom za kruhom. Ta mladost koja je pješačila po vjetru, kiši, ciči zimi, nije se osvrtala ni na žuljeve i rane po stopalima. Osjećala se među njima uzajamnost, prijateljstvo, ljubav, toplina. Ne pada mi na pamet da ih upoređujem sa onima koji su doputovali da siju zlo po Sremskoj Mitrovici, već samo da jasno ustvrdim da će Srbija iz zla u koji je uveo Vučić zasigurno izaći. Da to zaslužuje njena mladost, koja treba da bude obrazac i primjer svima.
Bez sumnje, biće.

Zato podrška našima iz Kamo Śutra mora da bude još smislenija, sadržanija i snažnija!!!