Sa promocije
Foto: Anton Marković Gula
U organizaciji Ogranka Matice Hrvatske u Boki Kotorskoj, u Galeriji Solidarnosti u Kotoru, predstavljena je likovna monografijea VESNA ŠOJAT, autora Nikole Albanežea, u izdanju Skaner studija – Zagreb i Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz Zagreba.“Nemoguće je započeti priču o slikarstvu Vesne Šojat bez pomena fenomena likovne obitelji kojoj pripada. Svakako ne bježeći od činjenice koliko malo poznajemo Antona Šojata, Melitu Bošnjak i Vesnu Šojat koliko su oni nezasluženo zaboravljeni i u mjeri koju bi čak elementarna kultura sjećanja podrazumijevala” kazala je pozdravljajući prisutne Marija Mihaliček predsjednica ogranka Matice Hrvatske u Boki Kotorskoj.
Urednik monografije Željko Brguljan
Poznato je da kulturne pojave i njihovi nositelji predstavljaju ono što je važan segment našeg zavičajnog kulturnog habitusa. Ako se ih se ne sjećamo, ne propitujemo vrijednosti i ističemo kao kulturnu baštinu, padaju u zaborav. Na primjeru obitelji Šojat se to vidi, ali i ne samo njih. Dosta je primjera bi mogli navesti, gdje smo dozvolili da prođe vrijeme bez interesovanja za ljude , za stvaraoce-umjetnike koji su zavičajnu Boku mnogostruko zadužili, jer su je svojom umjetnošću ovjekovjećili na najplemenitiji način.Vesna Šojat je, može se kazati izabrala da veza nje i Boke bude najpotpunija u njenim slikama koje su nastajale u okruženju roditeljskog prčanjskog doma ili u sjećanjima na prizore koje je razrađivala i davala im smisao u svom zagrebačkom ateljeu. Isto kako su to radili njeni roditelji, kazala je Mihaličekova.
Porijeklom Bokeljka , rođena Zagrebčanka, slikarka Vesna Šojat, jedna od reprezentativnih imena hrvatske istorije umjetnosti dvadesetog i dvadeset prvog vijeka , nažalost , nedovoljno je valorizovana u sredini iz koje je potekla i kojoj je motivski posvetila svoj impozanrtan i vrijedan likovni opus. Njena jedina samostalna prezentacija u Crnoj Gori, upriličena u galeriji Centra za kulturu u Kotoru 1988. Ostala je za pamćenje samo kulturnoj javnosti u bokokotorskim okvirima, a njene slike u CG nalaze se u: fondu Narodnoj muzeja Crne Gore , u fundusu Galerije umjetnosti Jugoslavije Njegoš, zatim u Prčanju , rodnom mjesu njenog oca akademskog slikara Antuna Šojata i u zbirci moderne i savremene umjetnosti Gospe od Škrpjela u Perastu, podsjetila je Ljiljana Zeković istoričarka umjetnosti govoreći o suštinskim karakteristikama Vesninog djela, posmatranog kroz intelektualne, duhovne, filozofske, antropološke i likovno-estetske vrijednosti koje nam pružaju cjeloviu uvid u stvaralaštvo Šojatove.
Sa promocije
Predgovor Monografije, čiji je autor Željko Brguljan urednik ove knjige, pod nazivom Tumač bokeljskog kamena predstavlja nukles koji nas uvodi u intimni Univerzum umjetnice u kojem su se stopile vizuelne i perceptivne senzacije sa duhovnom i materijalnom zaostavštinom naslijeđenih vrijednosti. Zekovićeva je stručnom analizom u svojoj riječi napravila paralelu slikarskog opusa Vesne Šojat sa umjetnicima crnogorskih kamenih pejzaža, slikarima genius loci, Nikolom Vujoševićem i Vukom Radovićem.To što ih na neki način povezuje su harmojine, složeni ritmovi, tonske boje,enformelistčka materijalizacija-pastuoznost i dominacija kamena koji se transponuje od realnog, preko asocijativnog do apšstraktnog znaka.
Urednik monografije Željko Brguljan uručuje sliku Vesne Šojat predsjednici Ogranka Matice Hrvatske Boke
Dominantni motiv u opusu Vesne Šojat je pejzaž Boke Kotorske, u užem smislu kameni pejzaž: stjenovite vrleti nad Zalivom i detalji građevina staroga Kotora. Promatrajući desetljećima masive kotorskog zaljeva, njegove mijene od rane zore do prvog sumraka, fiksirala je svojim kistom tisuće lica zaljevskog pejzaža. I mada rođenjem i odrastanjem pripada Zagrebu, Boka je za Vesnu bila onaj pravi, duboko doživljeni zavičaj. Ljubav prema veličanstvenom kamenom amfiteatru prenijeli su joj roditelji, prvenstveno otac, rođenjem Bokelj koji je odrastao na obali Prčanja, a također majka, Zagrepčanka zaljubljena u Boku, kazao je urednik i inicijator za nastanak ove monografije Željko Brguljan. Možemo reći da su bokokotorske vizure – i motivski i misaono – isključiv interes i tema slikarstva Vesne Šojat. Dva iskoraka – kontrafori kao rana inspiracija francuskim katedralama i kliška tvrđava kao kasni interes za dalmatinske fortifikacije, potvrđuju rečeno. Stoga ne čudi da kotorske građevine i prigradske vrleti nalazimo i u najboljim ostvarenjima ove slikarice čiji opus pripada i hrvatskoj i crnogorskoj likovnoj baštini, smatra Brguljan.
On se s ponosom i žaljenjem zbog preranog odlaska prisjetio autora monografije , pojkojnog profesora Nikole Albanežea, istoričara umjetnosti i likovnog kritičara , istraživača savremene umjetnosti i pisca, koji je zadužio hrvartsku povijest umjetnosti. Brguljan se između ostalog zahvalio i na žalost takođe pokojnom akademiku Tonku Maroeviću u čijoj je osobi kao je kazao, skromnoga nastupa cvjetalo jedinstvo rijetkog uma, nesagledivog znanaj i nesvakidašnje ljudskosti.
Ne skrivajući zadovoljstvo, o svom poslu na ovoj monografiji ali i druženju sa velikanima likovnosti i kulture Hrvatske i Crne Gore, država koje podjednako doživljava svojima, toplo je govorio izdavač Dragi Savićević.
Na kraju ove večeri sliku „Kotorske zidine“ Vesne Šojat je kao dar autorice,ogranku Matice Hrvatske u Boki Kotorskoj , njenoj predsjednici Mariji Mihaliček uručio Željko Brguljan.