Kalezić: Nažalost, današnjom Crnom Gorom upravljaju Obavještajna služba Srbije i njena državna crkva

-Nažalost, današnjom Crnom Gorom upravljaju: BIA, obavještajna služba države Srbije i državna Crkva Srbije. I kad imate te dvije institucije koje vladaju i upravljaju Crnom Gorom, onda imate ove događaje koji su na momente i tragikomični. A koji su u sušti pogubni za državnu supstancu Crne Gore. Država koja toleriše da se na njenoj teritoriji dižu spomenici koljačima, ratnim zločincima, kriminalcima nije država koja može da opstane i nije država koja ima svijetlu budućnost, a ponajmanje evropsku budućnost, kazao je gostujući sinoć u emisiji „Tako i natrag“ A plus TV politički analitičar Danilo Kalezić.

Pravda je spora, a je li dostižna. Predsjednik Osnovnog suda u Beranama zvanično je obaviješten da nije pronađena statua ratnog zločinca, kvislinga Pavla  Đurišića prilikom pretresa konaka manastira Đurđevi stupovi.
Kalezić je komentarisao da je neko šaljivo kazao da je Đurišić ovako bježao 1945-te vjerovatno bi danas još bio živ. Ozbiljna je tema. Ono što je pozitivno je da je nakon brojnih intervencija, prije svega od strane međunarodnih partnera, na sudsku granu vlasti sud uradio jedino što je bilo moguće u tom slučaju, a to je da naloži organima represije, policiji, da oduzme predmet izvršenja krivičnog djela. Sve ostalo što se dešava pokazuje dubinu posrtanja crnogorskog društva u institucionalnom smislu, jer svi mi znamo da je nemoguće da organi i službe bezbjednosti ne znaju gdje se ta statua nalazi. To je previše naivno, čak i za ovu propagandu koju slušamo danima o tome kako taj „totem“ čuvaju po selima u okolini Berana. Dakle, gdje god da je, siguran sam da službe bezbjednosti imaju informacije o tome gdje se ta statua nalazi, jer im je to osnovna djelatnost, a ako ne znaju onda svi treba da podnesu ostavke, da budu smijenjeni pa čak i procesuirani. A ovo što se danas dešavalo u tom manastiru je pokazatelj da je ipak Crkva Srbije iznad države Crne Gore. Jer da nije, onog trenutka kada je pokušan taj pir četnički, velikosrpski u Beranama, odnosno u selu Donje Zaostro, isotog dana bi taj spomenik bio konfiskovan. Kao predmet kojim je izvršeno krivično djelo.
Dakle, sve što se dešava je još jedna potvrda da je ipak Srpska crkva iznad države Crne Gore i da za nju ne važe zakoni ove države. Jer, da su političari na vlasti, prije svega ovi koji dolaze iz tzv PES-a, partije koja ne postoji u teorijskom smislu, jer da postoji onda bi se vjerovatno drugačije ponašali, su nas ubjeđivali kako je zakon jednak za sve, kako temeljni ugovor ne obavezuje, kako temeljni ugovor nije iznad Ustava i zakona. Ono što se dešava u praksi pokazuje suprotno. Pokazuje da Srpska crkva, njene paraobavještajne i paravojne formacije koje djeluju u Crnoj Gori su iznad i Ustava i zakona. Zbog toga je po malo ciničan i tragikomičan sav taj ulazak u manastir, pretraga manastira i tako dalje. Svi su znali da tamo spomenika nema jer je ostavljeno dovoljno vremena da se on dislocira. Prema tome, sad je na opoziciji da inicira odgovornost službi bezbjednosti, koje očigledno nijesu odradile svoj posao. I Vi i ja vjerujemo da jesu, ali da nijesu postupale po saznanju koji su pribavljeni obavještajnim, operativnim radom ili kakvim već aktivnostima koje te službe moraju da sprovode.
Na pitanje da prokomentariše nedavnu objavu da jedan od dva mitropolita Crkve Srbije Metodije mora privremeno da vrati spomenik Pavla Đurišića a ako neće, kazniće ga hiljadu eura, a ako i poslije toga neće, može bit zatvoren, Kalezić je kazao da niko u Crnoj Gori ko iole ozbiljno razmišlja i promišlja tu temu ne vjeruje u takav scenario. Na kraju, realnost će pokazati ko je bio u pravu. Ovdje se radi o tome da država u slučaju Srpske crkve postupa drugačije u odnosu kako se ponaša u slučajevima kada se ne radi o toj vjerskoj organizaciji. Zapravo, to je sve jedna simulacija nečega što treba da nas natjera da mislimo da se radi o vladavini prava a zapravo je i dalje demonstracija moći, demonstracija nadmoći te vjerske organizacije u odnosu na državu Crnu Goru, koju nikad nijesu priznali i nikad nijesu prihvatili njeno postojanje. Mislim da nemaju ni namjeru da to učine dokle god im država toleriše takvo ponašanje.
Govoreći o tome da li je ovo što Crkva Srbije radi u našoj zemlji ruganje sa državom i njenim instucijama, Kalezić smatra da to nije ni prvi a ni posljednji put da velikodostojnici te vjerske organizacije demonstriraju nadmoć nad državom Crnom Gorom. Nije bilo tako davno kad smo iz usta tivatskog paroha slušali o tome kako će oni da kazne vlast ili da im uskrate beneficije i pozicije na koje ih je crkva dovela. Nažalost, današnjom Crnom Gorom upravljaju: BIA, obavještajna služba države Srbije i državna crkva Srbije. I kad imate te dvije institucije koje vladaju i upravljaju Crnom Gorom, onda imate ove događaje koji su na momente i tragikomični. A koji su u sušti pogubni za državnu supstancu Crne Gore. Država koja toleriše da se na njenoj teritoriji dižu spomenici koljačima, ratnim zločincima, kriminalcima nije država koja može da opstane i nije država koja ima svijetlu budućnost, a ponajmanje evropsku budućnost.

Sutkinja Osnovnog suda u Beranama Dubravka Popović dva puta odbila zahtjev Osnovnog državnog tužilaštva u tom gradu da se spomenik četničkom komandantu, privremeno oduzme iz manastira Đurđevi stupovi. Kalezić objašnjava da su nesporno ti ljudi pod pritiskom. I nesporno su pod ptitiskom pogotovo u manjim sredinama u kojima je dominantno raspoloženja na strani te vjerske organizacije. Tu treba pokazati jednu vrstu senzibiliteta jer se sa nivoa državne vlasti emituju poruke koje legalizuju, koje legitimizuju takvo ponašanje Srpske crkve na teritoriji Crne Gore. Nije tema da li neka sutkinja ili sudija u Crnoj Gori postupio ovako ili onako, nego je tema da se u kontinuitetu ta vjerska organizacija stavlja iznad države. Ovo je jedan od tih primjera. Primjera je mnogo ali je suština da današnjom Crnom Gorom ta vjerska organizacija upravlja. Zato treba da se govori o klimi političkoj i klimi društvenoj u kojoj bar polovina Crne Gore ne skandalijuje činjenicu da se u nekom dijelu Crne Gore podižu spomenici ratnim zločincima i koljačima. To je tema koja treba da zaokuplja intelektualnu, akademsku, političku pažnju svih onih koji su uključeni u te procese. I institucije sistema koje trenutno ne egzistiraju u vakumu. One su refleksija onoga što su politički, kulturni, društveni trendovi. Današnja padadigma Crne Gore nije ona paradigma na kojoj je Crna Gora 2006. obnovila nezavisnost. Danas dominantnu društvenu vrijednost čini četništvo. To je jedna ne tako prijatna istina koju ovaj prozapadni dio Crne Gore treba da prihvati. Da je paradigma na kojoj dominantno Crna Gora danas funkcioniše, između ostalih i četnička, velikosrpska. Jer da nije, ne bi ni rezultati na izborima bili takvi kakvi jesu. Ne bi rejtinzi političkih partija bili takvi kakvi jesu i ne bi mi imali, malte ne na nedeljnom nivou izliv četnštva u mozak, izliv ratnohuškačke politike u mozak. To smo gledali na ulicama Podgorice prije desetak dana. To smo gledali kada je premunio osuđeni i presuđeni ratni zločinac Pavković. To su stubovi vrijednosne politike na kojima Crna Gora danas počiva.
A na pitanje kako se boriti protiv toga, Kalezić je kazao da je to jedno od pitanja na koje ne postoji ni jasan odgovor ni jasna strategija. Prvo treba da odredimo ko se bori ili ko treba da se bori. I već na tom koraku imamo problem. Oni koji treba da se bore su prije svega opozicione partije, prije svega parlamentarne opozicione partije. A onda iza njih sve ono što jedno društvo čini građanskim. Tu već imamo problem sa tim da li je Crna Gora ikad konstituisana kao građansko društvo. Jer treba nabrojati sve one institucije koje su, ili koje imaju ili koje trebaju da imaju obavezu da se tim pitanjima bave. Međutim, u vremenu povišenih autoritarnih tendencija, koje dolaze sa nivoa izvršne vlasti, kad imamo jednu vrstu kulturološkog, sociološkog, ideološkog zaokreta koje smo konstatovali, Crna Gora nije danas ona Crna Gora koja je obnovljena 2006. godine u vrijednosnom smislu.

Kompletna emisija postavljena je ispod teksta. Čućete što naš sagovornik misli o evropskom putu Crne Gore, Izvještaju Evropske Komisije, fašizaciji društva, djelovanju opozicije, odnosu vlasti prema porodicama stradalim na Cetinju u dva navrata,  prijetnjama i pritiscima i još po nečemu.