Svjedočimo da tu i tamo poneka crnogorska institucija odgovori na konstantne krađe i već nebrojena prisvajanja crnogorskog kulturnog i istorijskog nasljeđa i identitetskog vrijednosnog blaga. Bilo je toga doduše i ranije, za vrijeme vladavine DPS-a. Ali, i tada i sada sve je to sporadično, neorganizovano, od (ne)prilike do (ne)prilike, s koca i konopca… Nikako da država odlučno i sistemski stane ‘’jednom za svagda’’ u državno-političko-voljno-institucionalnom smislu (a upravo što bi bila i posljedica toga sa spremnošću i sposobnošću svakodnevne ‘’borbe neprestane’’), kao najveća brana svim nasrtajima na njeno biće i osnovnu njenu, našu!, duhovnu i životnu supstancu i srž. Jer, svaki napad na crnogorsku kulturu je zapravo napad na crnogorsku državu, suverenu i nezavisnu državu svih njenih, naših!, građana, bez obzira na njihovo etničko, nacionalno, vjersko i istorijsko porijeklo i političko i stranačko opredjeljenje i pripadništvo. Problem dolazi otud što mnogi na vlasti ranije – i to dakako prije svega važi za suverenističke stranke – nikako nijesu mogli da shvate i prihvate, pa ni danas, da su nacionalna kultura, duhovnost i identitet, zapravo ono najvažnije i najprepoznatljivije što jedna, svaka, država, pa i crnogorska, može da ponudi i sebi, tj. svojim građanima, i drugima, susjednim zemljama i cijelom čovječanstvu. Jer, iz toga proizilazi i nacionalna i građanska, državna! samosvijest, sigurnost, sposobnost, samopouzdanje, međusobno povjerenje njenog stanovništva, jedinstvo, solidarnost, moćno osjećanje perspektive i pozitivne budućnosti, a to je glavni preduslov napretka u bilo kojoj društvenoj i materijalnoj sferi života.
Kada se analizira stanje u stvaralaštvu i vrijednosnom miljeu crnogorskom u odnosu na države u okruženju, vidi se golemo naše zaostajanje. Od obnove nezavisnosti 2006.g. praktično ništa nije urađeno da se sistemski i sistematski priđe zaštiti crnogorskog kulturnog nasljeđa u svim njergovim domenima. U jednoj od ranijih kolumni sam naveo da je isti, porazan odnos DPS-ovske vlasti bio i prema zaštiti pravoslavno-crkvenog i umjetničko-arhitektonsko-spomeničkog kulturnog nasljeđa kao sastavnih djelova ukupne nacionalne crnogorske baštine. Uzmimo samo primjer sakralnih objekata u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve i odnosa prema Hotelu Podgorica arhitektice Svetlane Kane Radević kao remek-djela savremenog graditeljstva, tj. izgradnji solitera tik uz Hotel. S druge strane, zapitajmo se đe su nam namjenske institucije koje bi se morale i trebale baviti istinskom, dugoročnom, planskom, strateškom odbranom crnogorske kulture? Najvećim dijelom ih nemamo, a ono malo što imamo kao da – nemamo! Ponekad je bolje da se neke od njih i ne glaskaju, jer je mnogo bliže vjerovatnoća da će njihova ‘’argumentacija’’ zapravo ići u korist napadača, otimača i kradljivca našega idnetiteta!?
Naš najveći problem je u činjenici da institucije nijesu radile svoj posao jer su se bavile politikom i udvaranjem političarima i onima koji su dali više ne razmišljajući o posljedicama.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].