Kako je obojena revolucija uticala na Acu Srbina

Piše: Slavko Mandić

Kad dobro promislim srbijanski preśednik je potpuno u pravu. U stvari, bolje je reći, nije baš potpuno, ali jeste djelimično. Zato što je obojena revolucija istinski bila, i još traje u svim svojim segmentima, silama zla, po mišljenju vlasti i svim plaćeničkim kapacitetima koji su sa raznih strana uključeni u terorističku namjeru da se sprži Srbija i unište njena ekonomska dostignuća. A to direktno znači da se urniše Aca Srbin, vanplanetarna figura i višečinka SNS teatrologije strasti bez časti i obraza. Sviđalo se to vama, ili ne, to su činjenice koje nije moguće promijeniti čak ni da ste pop svete crkve Srbije, kako bi ovu vjersko političku fasadnu tvorevinu nazvao osnaženi trobroj, stvarni šef i vođa crnogorskog vladajućeg koalicionog pakla, po milošti svetosavskoj i njenim direktnim uplivom u svakodnevnost crnogorskog antifašističkog trajanja.

Znam da će se mnogi zapitati što mi je za ove konstatacije Aca Srbin udijelio za raskošni nastavak života, koliko god da ga je ostalo, ali im neću reći. Neka im rastu zazubice. Jer što bih ja bio gori od brata Abaza, ili Singapurca. A da ne govorimo od brižne vinjete koja stoluje na vrh Gorice. Ništa brate, i zato kategorična tvrdnja da je obojena revolucija bila i da još traje. Udarila je grđe no što Izrael udara po narodu đe stigne, kako bi se dugoročno odbranila fotelja Natanjauhoa i spriječio njegov odlazak u zasluženi institucionalni zagrljaj. Nije srećno poređenje, ali nemam trenutno bolje pa će i ovo da posluži. Polazna osnova je škanj. Ovi tamo upregnu vojnu silu da očuvaju svoga, a ovi odovud upregnu sve iz vanka da udare na ovoga njihovoga. I da mu izmaknu škanj ispod dupeta, koji je tako prirodno sa njim srastao. I dijelio pritom 14 godina i dobro za sebe i svako zlo za narod. Ali tako funkcioniše sistem. Nije on za to kriv. Pa zar nije nenadležan, kako to rekoše ovi podmetači besprizornih teorija laži, kako bi ih okarekterisala nadaleko čuvena zaštitnica Brna Arnabić. E pa zbog toga je, između ostaloga, na međunarodnoj konferenciji GLOBSEC 2025 u Pragu izjavio da nijedna država, uključujući Albaniju i Crnu Goru, nije razvijenija od Srbije, te da u to niko ne vjeruje. Još je htio da ove dvije države uporedi sa Gvatemalom, ali je zakočio u zadnju uru.
„Hej, hajde. Kao kad bih rekao da je Gvatemala… u redu. Neću praviti takvu vrstu poređenja”, dodao je on, shvatajući valjda da ga razotkivaju u namjeri interpretacije samo njemu znane istine, paleta boja koja mu se razlivala po autokratskom licu. I onom nevaspitanom dijelu lica. Na  pitanje zašto toliko boja na njemu, naći ćete odgovor u fenomenu obojene revolucije, koju je on prepoznao u korijenu. I saśekao je u korijenu. Mada, ona iz nekog drskog razloga još uvijek traje. Što će on vjerovatno objasniti u temeljnoj knjizi koju samo što nije objavio. Obojena revolucija, uperena protiv Srbije, što znači protiv NJEGA, proizvela je i na njemu i u njemu ogromnu štetu tokom šestomjesečnog djelovanja. Vidljive su i promjene u psihi, zbog kojih postoji bojazan da će Srbija i njen narod tek ispaštati. Kao da ne ispaštaju i do sad.
Paleta boja koju su NJEMU namijenili obojeni revolucionari, koji ne mare za ono što on zbori, što ga dodatno boli i boji u sivo, su ona čista svetiteljska nemanjićko tamno plava. A ne crvena, kao što  su oni bivši žuti fabrari, činjeli po Beogradu.

Uticaj obojene revolucije na svakodnevni život i 25-to časovni rad bez odmora Aca Srbina, ili skraćeno Srbije, što on uistinu jeste, ogledao su u izrazu lica koje se čitalo kao kad ste saznali da je nad vama učinjen državni udar. Slično kao što mu je bio lik nakon njegove lične objave kakva se kasapnica spremala u Podgorici 2016. godine. Kazao je tada da nije mogao da ćuti na pokušaj ubistva crnogorskog preśednika Mila Đukanovića, da bi sve porekao ekspresno kad su mu u pośetu nalećeli silnici iz Moskve. Da pokupe svoje učesnike podgoričke propasti, ali i da njemu skroje uzduž i poprijeko. A što je mogao drugo, unezvijereni narode. Rus je to, nije Albanac ili Hrvat pa da moš s njim kako oćeš. No to za ovu priču nije toliko važno. Navodim to samo kao primjer kolika je muka na njega udarala dok se on stoički borio da Srbija korača pravim putem ka Evropi. Malo i put Rusije, neće štetiti, jer su Evropljani tolerantni, naročito poslije njegovog obećanja da će kopati litijum do posljednjeg Srbina na tom prostoru. Što bi on već i učinio da mu se ne ispriječiše ovi đavoli obojeni. Zalud ih biješ bejzbol palicama, šakama, autima, zvučnim topovima. Zalud maskirani šašovani i besprizorni ćaćijevici. Ne pomaže ni podmukli Marić ni zelena žaba Jovanikija, koju zovu Jovanče od milja. Pitajte Šešelja ako meni ne vjerujete.
Obojeni, sa kojima je ON završio, ali neće oni sa njim, rekoh već, izazvali su drakonske promjene na bojama njegovog lika i (ne)djela. Taj obojeni revolucionarni splet učinio je da se kao na lajt šou rotirajućim akcijama njegova lična boja mijenja od potpuno crne, one popovske, preko tamo i malo manje tamno sive, do zelene tamno, razumije se i samo u rijetkim trenucima crvene kao krv naroda. Tu koristi samo onda kada se osmjeli neko  sa glupim pitanjima da ga izvrijeđa tražeći od njega odgovor. Kao da je on kod nje zbog toga došao. E tu pocrveni crnje no semafor. Inače je uredno crn, da crnji ne može biti.
Da da i modra, zaboravio sam. Modrice mu pečatiraju lice, dok se krv sliježe u podkožnu kanalizaciju od pete pa do maloga mozda.

Sramota što obojeni od zemlje učiniše, žali se Aca đe god stigne. Ali, ko se lača mlati… odzvanja mu u ušima slogan one lapsusoidne čudotvorke, čiji je štićenik odavno postao.

Rekoh im za Podgoricu i Tiranu u brk, pofali se demokratski diktator. Čuješ, Crna Gora i Albanija ispred njega, ili Srbije ako više voliš. Što ne može biti nikad! To svijet mora da zna.
E pa sad konačno zna, reče sam sebi u bradu i onako crn ode u šatorsko krilo da nastavi sa borbom za bolju Srbiju. Pod njegovim demokratskim bičem, Atila mili.