Kako je bivša vlast platila 8.336,00 € za četiri Cabaret predstave đevojci svoga partijskog druga

Imali su građani Kotora mnogo primjedbi na dvoipogodišnje vladanje one tamo vlasti, prije ove prethodne. Valjda iz želje da se promijeni nešto na bolje, na izborima 15. oktobra 2016. godine, zajedno sa SDP-om, koji je prethodno promijenio stranu, vlast je data opozicionim partijama. Naslušali smo se u kampanji, koja je retorički ocijenjena kao jedna od najžešćih, stavova i tvrdnji tadašnje opozicije da će sve promijeniti ako im se pruži šansa, da će promijeniti Kotor i zarotirati ga 360 stepeni. Govorili su o nultoj toleranciji na korupciji, o vlasti, ako se uspostavi, koja će biti bez revanšizma. Kleli su se da neće biti partijskog zapošljavanja a taman posla da se uvode u lokalnu samoupravu i preduzeća čiji je osnivač opština rođaci, kumovi, prijatelji, partijski čimbenici iz Kotora i Crne Gore, đeca i bračni drugovi. I dobiše na izborima. Istina ne sa nekom respektabilnom većinom, ali dovoljno je bio jedan za prevagu.

Kukala ti majka kakva je tada uslijedila sječa, prvenstveno DPS kadrova, kakva je jagma za radnim mjestima tada nastala. Opština je podijeljena tako da je svaka politička partija, koja je bila konstituent u vlasti, dobila svoje parče teritorije i u njoj vlasti. U tom parčetu neprikosnoveno je vladala, zapošljavala i donosila odluke na koje niko nije ni mogao ni smio da utiče. Jer, zaprijetilo bi se tada raskidom koalicije, pa bi svi morali da muče, da im ne isklizne škanj ispod dupeta.

Zbog takvog načina djelovanja i zapošljavanja, koje je Upravna inspekcija ocijenila nezakonitim, na čelo kotorskog Kulturnog centra tadašnji predsjednik opštine Jokić doveo je vjenčanu kumu. Nije imala uslova a ni znanja ali, zar je to uopšte bilo važno? Završavaće posao, bolje reći odrađivati po direktivi unaprijed pripremljenoj, za partiju i njene interese.

Kada je na čelo Sekretarijata za lokalne prihode, budžet i finansije došao izvjesni Petar Đakonović, prijatelj i drug druga predsjednika, najbolje se viđelo da se sve može kada ti neko, pa makar taj bio i od lokalne moći, čuva leđa. Naime, zaljubio se Đakonović u glumicu Vericu Stanojević, sa kojom je sada u bračnim vodama u Beogradu, pa je više vremena, o trošku kotorskih poreskih obveznika, bio tamo kod nje, nego na svom radnom mjestu. A kad nije bio tamo, dolazila je Verica ovamo. Zašto i ne bi kad joj je iz kase Kulturnog centra „Nikola Đurković“ sve bilo plaćeno.

Zanimljivo je da je Verica Stanojević sa svojim Cabaretom dolazila 4 puta u Kotor. Prvi put 05. 11 2017. godine. Potom mjesec kasnije, 09. 12. 2017, a onda dva puta u 2018. godini i to 10. maja i 09. aprila.

Malobrojna publika, koja je platila kartu od 5 eura, mogla se u sva četiri nastupa prebrojati na prste jedne ruke i jedne noge.

VD direktorice kotorskog Kulturnog centra i njen mentor željeli su da pomognu prijatelju. Da mu učine, Doduše ne iz svog nego iz špaga građana Kotora. Ali, opet ćemo reći, zar je to važno. Kotoranima treba svakodnevni cirkus, smatrala je vd Bernard, zapostavljajući činjenicu da je on, upravo od njihovog dolaska i djelovanja, konstantno prisutan u drevnom gradu.

A kakva bi to pomoć bila prijatelju i drugu ako se ne bi ljubav na relaciji Beograd-Kotor i obrnuto finansijski poduprla. Zbog toga vd direktorice Bernad potpisuje 4 ugovora sa balerinom Vericom i to po sljedećem rasporedu:

1. Prvi ugovor o djelu je potpisan 17. 10. 2017. za usluge koje treba da se odrade 05. 11. iste godine, na iznos od 2. 000,00  €.
2. Drugi ugovor o djelu je potpisan 07. 12. 2017. godine za usluge koje treba da se odrade 09. 12. iste godine, na iznis od 1. 876,00 €.
3. Treći ugovor o djelu potpisan je 08. 03. 2018. godine za usluge koje treba da se odrade 10. 03. iste godine, na iznos od 2. 000,00 €.
4. Četvrti ugovor o djelu je potpisan 04. 04. 2018. godine za usluge koje treba da se odrade 09. 04. iste godine, na iznos od 2. 460,00 €.

A potom se Đakonović oženio i više Kotorani nijesu mogli da gledaju Cabaret, a ni Stanojević Vericu, balerinu iz Beograda, tačnije sa Voždovca.

Da bi vratila vjeru Kotoranima u balet, Verica je, ugovororima o djelu koje je potpisivala sa tadašnjom vd direktoricom Marijom Bernard, primila 8.336,00 eura. Plus naravno i svi ostali troškovi.

Premnogo, pa i da je Mulen Ruž u pitanju.

Uhljebi, gospodo uniformisani, nema što!

Na sreću više njih nema i neće ih bit na političkoj sceni Kotora. Nestaće ih, komentarišu Kotorani, jer su izumrli poput dinosaurusa, za vjeki vjekova.

A kako su svoje uhljebe hranili bivši vlastodrci, koje medije i koliko su im davali da bi o njima pisali, koga su pomagali pod formom potrebe kulturnog uzdizanja, čitaćete u narednom periodu.

Vidjećete koliko toga ima i zašto su uniformisani pokušavali na sve načine da zadrže vlast u Kotoru.

Slavko Mandić