Kad vlast postane muka

Milo Đukanović je višestruki pobjednik izbora u Nikšiću. To je činjenica koju savršeno dobro razumiju učesnici istorijske bitke za Nikšić. Nijesu pomagale ni horde istetoviranih jurišnika iz Trebinja, Republike srpske, Srbije, Kosova koji su mešetarili danima po Nikšiću. Nijesu ni šleperi raznovrsne propagande i novca za pomoć „gladnima“ u zamjenu za glas spasa, a ni brojni srbijanski mediji koji su sedmicama podgrijavali atmosferu u ovom, nekada jakom, industrijskom centru pod Trebjesom.

Vjerovali su, valjda nošeni euforijom pobjede na avgustovskim izborima, da je DPS prošlost i da oni, uz već opisanu pomoć jakih ruku i gomile novca, treba samo da se pojave i zagrabe koliko im je potrebno. Prevarili su se. Istina, imaju više od drugih pro srbijanskih koalicija, uključujući i URU, ali im Demokrate duvaju u potiljak. Jedino sa njima FRONT može, ali ne treba zaboraviti da se radi o koaliciji koja je samo interesno moguća a ideološki se radi o rogovima u vreći.

Da se vratimo rezultatima izbora u Nikšiću. Đukanović je pobijedio predsjednika Srbije Vučića. Rezultat 18 : 11 je više nego ubjedljiv. Milo je Acu pokazao da njegovo mešetarenje po Crnoj Gori nije naišlo na plodno tle. Front je izgubio 5,5 hiljada glasova. Neki kažu i više. Uzeli su mu ih, u najvećem dijelu Demokrate, sa kojima su naredni praviti koaliciju, ako žele vlast u ovom gradu.  Biće to zanimljiva priča jer, đe god ovaj dvojac vrši vlast, nema sloge niti boljitka za narod. Očigledna je i potpuna dominacija FRONT-a u ovoj dvojnoj koaliciji. Lider ove ultra desne političke partije Andrija Mandić je to pokazao nakon objavljenih rezultata u Nikšiću, kada je javno promovisao svoga četnika za predsjednika opštine, bez prethodne konsultacije sa Demokratama.

Bečić je očigledno na mukama. Kako će objasniti Evropi, koja ga je podržala prije i nakon avgustovskih izbora u dobrom dijelu, da će sa onima koji tu istu Evropu negiraju i protive se ulasku Crne Gore u njenu familiju? Teško, jer Demokratama prijeti da sa FRONT-om definitivno izgube  tu građansku profilaciju sa kojom su se svijetu predstavljali, jer gradonačelnik sa šubarom i kokardom nije priča za 21. vijek.

Evropa, sada je makar jasno, dešavanja u Crnoj Gori konačno prati sa dužnom pažnjom. Njoj je jasno da Bečić može da bude vlast u Nikšiću i ukoliko zatraži manjinsku podršku koalicije za Evropski Nikšić. Bečić bi na taj način pridobio simpatije Evrope, ali bi izgubio povjerenje crkve. Pred njim je jednačina sa više nepoznatih. Ostaje da se vidi da li je u stanju da je riješi.

Đukanović je i ovu koaliciju pobijedio još ubjedljivije. Rezultat je 18 : 10. Srpska crkva se upinjala iz petnih žila da podrši Bečićevu koaliciju. To je radio i premijer sa svojom svitom apostola. Nevjerovatno je da premijer, koji je na to mjesto došao podrškom FRONT-a, podrži drugu političku opciju i da je, uprkos tome još uvijek premijer. Čime to FRONT može da objasni? Ničim, jer i politika, takva kakva je, mora da ima bar zrno poštenja i dostojanstva.

Nadmetanja sa Abazovom UROM nije bilo a i nije moglo, jer je sad i njemu samome jasno da mu je misija završena i da će trajati koliko bude trajala vlast na državnom nivou. U Nikšiću nikome nije potreban a ta ga sudbina čeka i na državnom nivou. Da li će nova najvjerovatnija dvočlana koalicija prihvatiti URU reda radi, više radi folklora, u kolu otvorenog nacionalizma, za sada nije jasno. U Budvi su ove ljubimce na državnom nivou odbacili. Ne trebaju im, a na državnom biće tu samo dok ispunjavaju obaveze i date zadatke. Potom, adio za sva vremena.

Što Crnogorci čine u tim partijama negatora sopstvene države, ruku pod ruku sa onima koji bi da je prisajedine Srbiji i naprave zajedno srpski svet, nije jasno zdravom razumu. Ako njima jeste, sigurno neće biti njihovim pokoljenjima.

Izbori u Nikšiću bili i prošli. Hoće li konačno vlast zatvoriti granice, sad kad im više nijesu potrebni glasači poreklom sa ovih naših prostora, ili oni istetovirani sa bijesnim vozilima za ulivanje straha u kosti onima kojima je jedina svetinja Crna Gora. Možda neće odmah, ali za koji dan treba očekivati zabrinuta lica vlasti i odluku da se moraju zatvoriti granice. Što ćemo gospođo ministarko sa onima kojih više nema. Onima koji su preminuli čekajući odluku vlasti da nam korona ne ulazi bez kontrole kako joj volja. Njoj i Vama, a sve zarad izbora u Nikšiću? Kako ćete objasniti da sad može a do sad nije moglo? Teško gospođo! A zakleli ste se Hipokratu. Da li to više išta znači?

Pitati Vas za vakcinu, gospođo ljekarko, postalo je suvislo. Čekamo red odavno, ne radi vakcine i kad ćemo je primiti, već red za koronu i kad ćemo je dobiti?

U redovima za glasanje, kolonama i skupovima nikšićkim virusa je bilo na kila.
I nikome ništa, gospođo ministarko!

Slavko Mandić