Kad vlast izgubi vlast

Piše: Slavko Mandić

Jedino valjda u Crnoj Gori možete da čujete da jedna politička grupacija otvoreno u lice državi prijeti da će je blokirati padne li joj na um da formira vladu mimo njene volje. Nešto slično smo imali prilike da gledamo 2014. i 2015. godine kada su ti isti elementi podigli šatorsko naselje ispred crnogorskog parlamenta. Palile su se logorske vatre. Pilo se do zore i peklo prase da bi ugođaj bio potpun i da bi se prigrabila hrabrost da se jurne na parlament i izazove haos kakav se nije gledao na ovim našim prostorima. A sve pod motom pokradenih izbora koji se neće prihvatiti ni po cijenu svega. Tražili su se tada i preśednički i parlamentarni izbori zajedno. I tako bi sve dok se ne dogodi pobjeda kleropolitike, čiji je cilj potpuno urušavanje Crne Gore u svakom smislu.
Poslije se ispostavilo da se pripremao državni udar, zbog čega su čelnici DF-a prvostepeno osuđeni na zatvorske kazne. U međuvremenu se vlast promijenila a prvostepena presuda je vraćena na ponovno odlučivanje. Dok se novo suđenje čeka, čeka se i blokada cijele Crne Gore.
Strpljenja, za koji dan će, poručio je poslanik Demokratskog fronta Slaven Radunović. Kao znak upozorenja prema svima koji su sebi dali za pravo da prekrajaju izbornu volju građana. A izborna volja većinske Crne Gore je suprotna Radunovićevoj. To je najprostija matematika koju ovaj agresivni politički takmac mora da nauči. Crnogorci, i svi oni koji su podržali URU na potonjim parlamentarnim izborima nijesu bili za kolaboraciju sa nespojivim. To se najbolje vidi iz lavine zlokobnih uzajamnih optužbi koje pršte po svim šavovima koalicione strukture odlazećih. Jasno je svakome da se radi o posljednjim trzajima međusobno omražene družine, koja može sve da proguta kako bi sačuvala vlast, a sa njom i neograničene privilegije, suprotne najčešće i zakonima i Ustavu Crne Gore.

Scenario za jednosatnu blokadu države još niko nije vidio. Da se naslutiti da će to biti nešto nalik na litije koje je osmislio Amfilohije Radović, šef velikosrpske politike u Crnoj Gori pred i nakon parlamentarnih izbora avgusta 2020. godine. Izaće se na ulice, paralisati saobraćaj. Mahaće zastavama tuđe zemlje i nositi simbole Srpske crkve. Država kojoj je bačena rukavica u lice ćutaće. Ćutala je i ranije. A da nije, danas ovih ne bi bilo.

Nažalost, od raspada velike Jugoslavije Srpskoj crkvi se dalo pravo da kasapi sve što je crnogorsko. Crnogorci su sklanjani sa odgovornih mjesta i dovođeni pogodni. Realizatori velikosrpske ideje odrađivali su posao kako je od njih tražila njihova matica. Srbija i Srpska pravoslavna crkva, potpuno je jasno i slučajnom posmatraču, bez obzira ko je vlast na političkom ili vjerskopolitičkom nivou.

Dakle, slijedi nam balvan revolucija, ne baš na onom nivou projekata koji je bio rasprostranjen po bivšoj Jugoslaviji prepoznat pod sloganom kao „Svi Srbi u jednoj državi“. Sada je sofisticiran, unaprijeđen značajno i za svaku je pohvalu. Da može viđet, a možda i može, to zna vrhovni smijenjeni apostol, zadovoljan bi bio i sam Amfilohije. Učenici, koliko ga god dosegnut ne mogu, ostvaruju zadato.

Državu u glavu, ako ne bude poslušna. Poruka DF-a  je jasna, ali je zanimljivija možda ona Demokrata, donedavnih favorita EU politike koja se klela u njih čineći sve da ih dovede na vlast. Trajalo je to jedno vrijeme, ali nije moguće sve  vrijeme, koliko se god Bečić upinjao iz petnih žila da ćutanjem sakrije svoju istinsku svojnost. Morao je progovoriti. I eto ga, po sred srijede. Evropi otvorio oči, a sebi prilično zatvorio. Osim puteva gospodnjih, kako bi kazali njegovi tvorci po vjeri popovskoj, drugo mu ništa nije ostalo. Ni škanj a ne ono čudo od fotelje za kojom plače kaˊ malo dijete, za koju se morala angažovati transportna sprava za plovljenje  vazduhom, poznatija kao aeroplan. A ima bivši vrhovni apostol jedan cijeli, mada je pitanje da li sa jednim ili oba motora?

Demokrate poručuju narodu cijele Crne Gore da zbog, kako kažu  bestidnog prekrajanja izborne volje građana, što je bestidna laž, (da kažem onako uzgred, jer sam to već objasnio), dođu svi u srijedu, preko puta hrama Srpske crkve u Podgorici, u 18 sati. Tamo treba da se saberu i da pokušaju protest protiv samih sebe, jer je zlokobna činjenica, kako neki na društvenim mrežama zbore, da su oni ipak i dalje vlast. Po raznim dubinama i širinama. Pa čak i visinama, a ko s visine visinske tresne, teško njemu. Vraški boli pa nije ni čudo što bi se prije prihvatili i direktni međusobni sukobi nego vlast predala u ruke onih istih koji će, kako stvari stoje, znati što će s njima u perspektivi.

Ipak ću pośetiti Bečića kako mu Cetinje nije bestidno prekranje izborne volje građana, a nikome ko je glasao za SDP nije na pamet padalo da će njegov glas biti upravo poklonjen njemu lično. I to opet zbog škanja, rastočio se śutra kad je takav. Prevara vijeka, malo manja od one koju je URA, čiji birači nijesu željeli sa kleronacionalizmom ruku pod ruku, učinjela 30. avgusta 2020. godine.
Ali Bečić, provjereni manipulator, neznaven da ocijeni i procijeni kad treba i kako treba, dokazuje sebe vaskolikom građanskom svijetu. I domaćem i međunarodnom.

Ubijanje Crne Gore nastavlja se još po gradovima na Crnogorskom primorju. Tamo se gasi mediteranski duh i izvornost tradicije koja je sokolila, upravo zahvaljujući najviše politici koju personifikuju Demokrate. Primjer bruke i sramote hercegnovskog  maskenbala, koji vrijeđa multietnički i multikonfesionalni sklad, kojim se ponosila Boka Kotorska. Maske kreirane da vrijeđaju drugačije misleće osvajale su nagrade uz oduševljenje lokalnih vlasti i onih sa državnog nivoa kojima je ovo zadnja ultima, koji su doputovali o trošku cijelog naroda da cijede što se još iscijediti može. O ovoj fešti  i njenim uzusima, osim ove izopačenosti, oni koji ovo čine nemaju pojma.

Zato ovo mora što prije da bude prošlost. Da se krene u novo, kakvo god ono bilo. Ovakvo kako je bilo i na žalost još uvijek je, poraz je uma. Jasan i čist kao suza koja zbog toga toči poput bokeljske špine.

Radite zato i ne čekajte više da se sabiraju bečićoidi po crnogorskim ulicama. Ne avetajte više, svi kojima je u zadatak dato da ovaj cirkus i sramotu pošalju u istorijsko ništa.