Kad se ministar vanjski pita taman koliko i unutrašnji premijer

Piše: Slavko Mandić

Na „časnu“ riječ premijer je donio odluku. I brzinom munje, na telefonskoj śednici uvedene su vize građanima Turske. Crnogorska Vlada jest malena, alˊ je „časna i poštena“. Nego kako? Tako naša vlast funkcioniše. Ne čeka ni sekund. Mora se znati ko kosi a ko vodu nosi. Istina, za prijedlog takve odluke nije zadužen premijer. To je u opisu poslova i radnih zadataka namijenjeno ministru vanjskih poslova. Moguće da je Ibrahimović tada bio spriječen prečim poslom, pa nije imao kad da reaguje? Kažem moguće.

Sreća je što ima ko da mu priskoči i da ruke. Ali kako, kad je on učestvovao u telefonskoj seansi, ili kad je bio na śednici posredstvom WhatsApp aplikacije, kojom se prenosi i glas i stas na daljinu. Pa ne moraš biti tamo đe bi trebao, no diriguješ čak i iz bijeloga svijeta. Kako je to učinio premijer, da ne opozni sa odlukom od koje se očekivalo da zadovolji nečije apetite. Neđe pročitah i da je vanjski ministar bio protiv takve odluke. Pa kako je onda donešena? To mora da je greška. Ili nekakav spin onih redovnih koji mu podmeću klipove u vanjeske točkove inostranih poslova. Jer, kako bi to bilo da se ministrova ne broji. Sad kad mu je stiglo pojačanje koje, za razliku od njega ipak ima iskustvo i znanje. A i sa Turcima je u izuzetnim odnosima. Mora da je greška. Njegov je resor i on suvereno u njemu donosi odluke. Piše tako u dokumentu koji se mora poštovati. Ma, isto je nešto tu sumnjivo. Koliko je god teško vjerovat da ga preglasat može poljoprivredni ministar, ili onaj odmetnutih od sporta, i neki za koje niko do sad čuo nije, a ne zna ni danas, izgleda da je tako bilo. Ma opet, đe je tu integritet i suvereno odlučivanje ministra? Neki čudan vonj se šiti po šumama i gorama naše zemlje ponosne. Opet su glasni oni koji zbore da je neko iz sjenke, a ko śedi u parlamentu, i to na vrh njegovoga ustrojstva, jedini koji se za sve pita. Pa i za ovo što se desilo. E baš ću u to povjerovati. Taman posla. Da strada on, ni luk jeo, ni luk mirisao.

Premijer je bio vanka kad se dešavao scenio oko cijelog projekta. Mada se ne može reći da nije bio upoznat i prije dešavanja ovoga svega i svačega, jer da nije, ne bi ni donio tako brzopotezno odluku  koja će državi donijeti samo direktnu štetu. A malo će joj okrnuti i obraz i čast, jer to tako niko normalan ne radi. Prvo se vrne u državu. Pa sazove sva potrebna tijela i dobro ispita sve okolnosti pod kojima se dogodilo to što se dogodilo. A ispalo je da se nije desilo to zbog čega su uvedene vize turskim državljanima, pa čak i da su oni uhapšeni Turci, morali bi  bit pušteni, jer oni nijesu ni bili tu đe su trebali da budu. Zaista sramota. Od Turaka čovjek svašta može očekivati. Na lice mjesta je izašao ministar policije, preśednik države, određeni političari, i svi su osudili “dokazani” napad nožem turskog mladića na našeg sugrađanina. Koji se nije ni dogodio. Ali jeste divljanje po ulicama Podgorice i ksenofobično urlikanje Ubij Turčina, Turci napolje. Bezboj palice i paljenje automobila turskih državljanja, poslovnih prostora i prijetnje od kojih se koža ježi. Dok je policija štitila masu spremnu na linč. Nijesu reagovali kako služba mora, to jest nijesu zabranili okupljanje i govor mržnje da se, kako su objasnili kasnije, ne bi dogodio kakav veći kaštig. Naravno, lako je sad zborit. A tada je trebalo imat petlju pa ne učinjen ništa.

No to više i nije važno. Na našem putu ka Evropi, u koju ćemo koliko god da nas naša vlast, makar jednim dijelom, tamo ne želi viđet, moraćemo malo više da pazimo što činimo. Pa i kad je vizna politika u pitanju. Zato i ne čudi kad ministar vanjskih poslova saopšti da ćemo brzo osloboditi viza  turske državljane . Zato što tamo oni viznu politiku vode, kako reče, promišljeno i paze da se ona ne oslika negativno na ekonomiju. Dobro paze, nema što.
A što čekaju toliko da ukinu vize, koje nijesu trebali ni da uvode Turskoj? Jednostavno je. Pobrkali su, kao i mnogo puta do sad. Jedno malo izvinjenje i konstatacija da više viza nema. Tu bi se na ovu neslavnu epizodu stavila tačka. Turci  bi razumjeli da ko radi taj i griješi. Samo, da li se ovđe radi o slučajnoj ili namjernoj grešci? Ko će ga znati. Mnogo je onih koji svašta zbore i koji su spremni inskonstruisat čak i dobru namjeru premijera da nas sačuva od napasti. Nema on kad za seljačke rabote, jer treba obezbijedit narodu da jede.

Ministar vanjskih poslova sve drži u svojim rukama. Evropa će biti prezadovoljna. Uvešćemo vize i Rusiji, ali tamo za godinu. Jer to tako mora. Pa onda kome god zatraži Ursula. A kako ćemo drugo do fondova. Jer nas oni mnogo više interesuju od evropskih principa i pravila. Neka druga Vlada neka se bavi tom rabotom. Rusko popovskim naseljima po Krivošijama. I ko zna čime još, o čemu se ne smije ni šapatom zborit.