Kad popovi zaigraju kolo

Amfilohije, Joanikije, Irinej, pa Vučić, Dačić, Selaković, potom nezaobilazni Vulin, a prije njega raštimovani jednoglas Dačić, pa domaće snage upriličene u šefovima DF-a i nastavlja se besprizorna agresija svake vrste, osim još uvijek vojne, na Crnu Goru. A i nje bi bilo, opšte je vjerovanje, makar u pokušaju, da naša zemlja nije članica NATO saveza, pa bi napad na nas, poput onog iz ranih početaka prošlog vijeka, bio napad na svjetske velesile. To Vulinove mozgove sprječava da pokrenu akciju i naum svodi na retoričku ravan u kojoj je dozvoljena svaka prljavština i nesojluk.

Nacionalistička i šovinistička politička i klero manifestacija sile i mržnje prema Crnoj Gori treba da hrani pripadnike srpskih partija u Crnoj Gori i vjernike Srpske pravoslavne crkve pred današnji Tojičindanski sabor. Nije to skup vjerujućih, koliko god se klerikalci upinjali da treću vrstu protesta, nakon onih propadajućih Džemala Perovića i humorističko-satiričnih Duška Kneževića, proglase zalogom za bratsko pomirenje i umnoženje ljubavi. To je skup koji ima zajednički imenitelj-mržnju prema Crnoj Gori i svemu što nosi crnogorski predznak, skup čija bi negativna energija uperena protiv Crnogoraca trebala da opomene i saopšti što se sve može desiti drznicima koji su se usudili konačno da budu svoji na svome. Zbog toga se pojačava govor mržnje zapaljivom retorikom čelnika Srbije s jedne i nihove prethodnice oličene u političkim komesarima Srpske pravoslavne crkve, s druge strane.
Zbog toga Vučić moli „braću“ Crnogorce da ne uzimaju svoje nego da ostave da to i dalje bude srpsko, jer je to valjda jedino prirodno i Srbima normalno i prihvatljivo. Crna Gora je čak i za navodnu intelektualnu svijest susjedne istočne države samo privremena tekovina koja će u svojoj nezavisnosti boraviti samo izvjesno vrijeme. Potom će se vratiti u prirodno stanište srbijanskog političko-folklornog popovanja.

Zato je i današnji skup posvećen politici a ne vjeri. Želi se dokazati da ima dovoljno onih koje, u svom naumu da životom brane naše duhovne svetinje, bez zazora i stida podržava šef srpske crkve Irinej. Jadne li duhovnosti i jadnog tumačenja hrišćanstva, koje se sigurno ne naslanja na takve postulate, zle naume i poruke. Ovo je samo još jedan, vjerovatno najžešći, pritisak na crnogorsku vlast da ne usvoji zakon o slobodi vjeroispovijesti. Da ga se okane jer bi se u suprotnom oni morali okanuti desetina i stotina miliona koje koriste za utemeljenje svoje svetosavske politike po prostorima naše zemlje, Republike Srbije, Republike Srpske, i tamo đe god mogu. Tim novcem finansiraju se mnoge otvorene manifestacije uperene protiv naše zemlje, kreiraju se medijski i prekrajaju istorijske istine koje potom služe za sprovođenje cilja. Proklinje se bogobojažljivi narod od strane najvećih činovnika srpske crkve da će ga sotona uništiti ako se drzne da brani svoje i da ljubi svoju domovinu. To nije zabilježeno ni u novijoj a ni najstarijoj istoriji svijeta. Samo kod nas uspijeva kao raritet i primjer čudesa koja su moguća.

U kolo se i u pamet Njegoševu Crnogorci sa svim dobrim ljudima. Crna Gora, da znaju dušmani, nije više za sreću jedna slamka među vihorove niti sirak tužni bez iđe ikoga. Ima nas i mi imamo prijatelje.

A zvona neka zvone na dobru molitvu ovoj zemlji ponositih ljudi!

S.M.