Kad popovi padaju s neba

Piše: Slavko Mandić

Nakon helikopterskog ustoličenja Jovana Mićovića, šefa Srpske crkve u Crnoj Gori, uz oružanu silu kojom raspolaže crnogorska vlast, i neke privatne oružane snage koje su bile već ranije na pansionu u cetinjskom manastiru, juče je na Kapinom polju episkop  u ovoj vjerskoj organizaciji Metodije Ostojić pokazao da se ovaj čin mogao obaviti i padobranom. Naime on je, u okviru Padobranskog kupa pokazao osposobljenost za ovu vrstu aktivnosti, čime je potvrdio da dolazak popova s neba više neće biti nikakvo iznenađenje. Brže je i lakše je, (opšte je mišljenje), njihovu dostavu izvršiti na ovaj način, a i komunikaciju sa svevišnjim je lakše realizovati ako ste gore, nego kad ste dolje. Problem je jedino slobodni pad koji kod ovakvih slučajeva mora da uslijedi kada im istekne rok upotrebe oročen po striktnoj volji njihovih vlasnika.

Ako postoji, a što ne bi postojala kad je u pitanju složeni mehanizam visokobrojne vjerske organizacije kakva je Srpska pravoslavna crkva, Olimpijada popova, brojnija od ove zvanične,  tu bi SPC u Crnoj Gori imala već obezbijeđene dvije zlatne medalje u disciplini desant na Cetinje i Kapino polje. Da bi se ta ideja realizovala  potrebno je obezbijediti i formalno neupitnu posvećenost kudravog ljubimca bivšeg Krivog, proklamatora srpskog sveta i ambiciozbog realizatora sigurnosti bezbjednosnog sektora koji je uspio da spriječi nepostojeći atentat nepostojećom snajperskom puškom na postojećeg Porfirija Perića.
Drugi niko i ne bi bio potreban u Organizacioni odbor  za Olimpijadu popova, jer je ovaj jedan predovoljan i prepodoban, pokazalo se i (pre)sposoban, posebno za vrijeme priprema i kasnije tokom trajanja okupacije Cetinja. Velečasni kudravi istovremeno bi bio i otvarač igara, a simbol koji predstavljaju olimpijski krugovi razlikovao bi se samo u tome što bi ovih pet popovskih imalo ideološko-političku bradu a iznad njih bili pi poređani u strojevom (mimo)hodu padobrani i propele helikopterskih osvještanih jedinica Vojske Crne Gore sa blaženim likom madam čelne ministarke. Stilsko rješenje ove simbioze uradio je Institut za vjersko epidemiološka istraživanja, osnovan samo za ovu svrhu i priliku.
Jedina obaveza kudravog, predsjednika Organizacionog komiteta Olimpijade popova, bila bi da ovlada padobransko-helikopterskim vještinama kako u slučaju slobodnog pada ne bi morao da ode u istorijski političko-ljudski zaborav za sva vremena. Tim prije što bi to po državu Srbiju  bio poraz vijeka i okinute obje ruke svekolikog (pro)davanja svega crnogorskog za vjeki vjekova. Zato je Ostojić Metodije skakao na Kapinom polju prvi. Da provjeri gustinu zraka, kako let ptica kukavica iznad kukavičjeg gnijezda ne bi predstavljao bezbjednosni rizik.

I dok se Sabor na nebu sabira i drži za ruke u pravilnom zamišljenom krugu, oglasi se munja nebeska i saopšti stadu na zemlji da se nije pripremao nikakav atentat na pvoga popa Srbije. Nasta komešanje među svete popove na svetom nebu. Pa kako sad da nije, a toliko im je trebao atentat. Makar u pokušaju.

-Više pop ne može ni na koga da se osloni, možda reče Ostojić dok je propadao bez oslonca tamo odakle se malo prije počeo uspinjati.

Nije poznato da li je određeni Metodije čitao Gundolića i ako jeste da li je razumio Gundulićevu poruku da se sve u krug vrti pa i kolo sreće. Pjesnik će reći u Osmanu: „Kolo od  sreće uokoli, vrteći se ne pristaje, tko bi gori eto je doli, a tko doli, gori ustaje”.

Kudravi nije ni to razumio, kao ni mnoge druge primjere čojstva i junaštva.