Danas je 29. novembar, Dan Republike, one koja je otišla u istoriju krvava od zadobijenih rana tokom bezumnih ratova u kojima je život izgubilo preko 130.000 ljudi. Stvorene su nove države na temeljima vjerskih i nacionalnih podjela, ali i politički nepomirljivih različitosti.
Raspomamljeni nacionalizam i šovinizam razdirao je tkivo države koja je bila uvažena i čija je uloga u svjetskog politici bila na visokoj cijeni.
Crvenim pasošem moglo se bez viza po cijelom svijetu.
Zanoćiti smo mogli na livadama, ispod krošnje drveta na mjesečini, na plaži, planini, pored puta. Bili smo sigurni i bezbrižni.
A gdje smo danas? Stežemo kaiš iz godine u godinu na istrošenim pantalonama. Prazan pogled u budućnost u koju moramo da vjerujemo ali koja nam ne pokazuje baš jasan putokaz.
Neka čudna pizma jede ljudsku utrobu iznutra.
Mnogi prizivaju gore od lošega kako bi se imao ko optužiti.
Etiketiranja i laži slikaju neki novi moral.
Loše se liječimo, još lošije hranimo, a vrlo slabo obrazujemo.
Najvažnija je partijska pripadnost pa ko ima sreće da pogodi pobjedničku listu, eto mu i posla i novca. Mnogo je i onih koji trpaju u sopstveni špag ono što nije njihovo, bez opasnosti da će zbog toga odgovarati. Sve do jednom, kazao bi narod.
Sjetićemo se danas, dok ankete govore da narodi mnogih država biše Jugoslavije žale što je više nema, da je nastala na Drugom zasijedanju AVNOJ-a u Jajcu, 29. novembra 1943. godine.
Dan Republike proslavljao se diljem Jugoslavije, svečano, radno i skromno uz himnu “Hej Sloveni, jošte živi, duh naših djedova, dok za narod srce bije njihovih sinova….”, slovačkog autora Sama Tomašeka.
Na 29. su se tradicionalno klale svinje i savijala sarma, pekla torta, dočekivali prijatelji na mezu i čašu.
Od svega danas, na sreću svinja ima još a nekadašnji drugovi, sadašnja gospoda savija svoju savjest.
Raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Dan Republike je prestao da se slavi u novonastalim državama, osim u Saveznoj Republici Jugoslaviji sve do 14. novembra 2002. godine, kada je ukinut kao praznik odlukom Vijeća Građana Svezne skupštine Savezne Republike Jugoslavije.
Jugoslaviju više nemamo, onu veliku kojom smo se ponosili, ali za to imamo nove elite, bogatune izrasle iz ratnog i poratnog mulja, popove od kojih su bivši drugovi, a sadašnja “gospoda” bježali da ih ko ne vidi ni blizu, a sad zagrljeni kroje politiku uz “Oče naš” umjesno njihove zakletve “Proleteri svih zemalja…..”.
Slavko Mandić
Ne poznajem Vas lično ali vam dragi i uvaženi uredniče Mandiću odajem priznanje za vaše tekstove i uređivačku politiku u ovom mediju koji je veoma popularan i kojeg svi slušaju, pa i oni koji to neće reći i koji ne vole i ne pripadaju ovom vašem i našem crnogorskom korpusu. Živjeli.Pozvao sam vašu redakciju i ljubazno su mi odgovorili kad i gdje Vas mogu pronaći kada radite da se lično upoznamo. Vlado
Divan tekst.
29 Novembar većina pamti, Tita takodje, marame i kapice, Titove pionire i zakletvu kao klinci “dajem časnu pionirsku riječ” 🙂
Za Jugoslavijom će mnogi da žale. Koliko god sada neki negoduju, bilo je to lijepo vrijeme, koje će da se pamti, pamtiće ga mnogi, nezavisno koje je vjeroispovijeti. Mladja sam generacija.., ali naslušala sam se priča od svoga djeda i oca o vremenu tom bezbriznom i slobodnom.
Iz ovog vremena neće biti teško upamtiti DOBRO, nije ga bilo.., svakim danom je sve gore i gore…
Niko nikog ne poštuje, ljudi su se otudjili, komšije se ne poznaju, prijatelja iskrenih malo, jedino ostaje jos porodica kome možeš vjerovati i na koga se osloniti. Politika i podjele koje je politika izazvala uništila je mnoge vrijednosti u samom čovjeku. Nema Juge, nema nas drugova, nažalost.
Proleteri svih zemalja ujedinite se !!!!!
Osjećaje koje je pobudio nestanak Jugoslavije možda najbolje izražava pjesma “Pismo Jugoslaviji” koju nam je poslao iz Kalifonije iseljenik Petar Laušević, porijeklom iz Vojvodine.
Kako mi se osećaš domovino moja ? Da li si umorna posle teškog boja? Kako ćeš da staneš na junačke noge Kad delovi tela ne vrše uloge; Kako ćeš da staneš bez delova tela Kako da opstaneš kada nisi cela; Obriši krv i znoj posle teškog boja Ohrabri se i uteši ljubavi moja! Postoji li melem da zamiri rane, Plačeš li za sinom koji ti nestane; Poslaću ti melem da ublažiš rane Poslaću ti štake da mi opet staneš. Poslaću ti peškir da obrišeš lice, I gvozdene čizme za te izdaice!
Tvoj sin iz daleke zemlje, Petar Laušević, Sacramento CA
Tito i samo on ovome narodu treba. nema ga i nema naroda.
Lijepo li bješe
Svaka čast na članak. Volim Crnu Goru majku milu moju ali mi je Juga na dušu ostala i ne mogu je prežalit NIKADA !!! Živjelo se lijepo , duševno i humano a sada su neka olovna vremena i ponovo se šuška i muljka, ponovo se prijeti, lomi i vrijeđa… Neki novi ljudi, novovjernici, “dušebrižnici” bizmismeni, bogatuni, video nadzori, kvazi patriote, nerodoljubi, brez etike i morala, brez obraza a sa dosta tuđega kapitala !!!
Sviijem čestitim i poštenim komšijama i sugrađanima čestitam nekadašnji praznik sa preporukom da budemo bolji, humaniji i da gradimo i vaspitavamo dobrog čovjeka !!! Brat je mio koje vjere bio !!!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].