Jovo M. Bećir: Nema revizonizma atifašizma, zna se ko se borio, a ko sarađivao sa okupatorom

Povodom jednog od najznačajnijih datuma crnogorske istorije, 13. jula, Dana državnosti Crne Gore, na spomenik u Parku slobode, cvijeće je položila delegacija UBNOR-a i Antifašista Kotor.
Tom prilikopm, predsjednik ove boračke organizacije Jovo M. Bećir je kazao:

Od Barske bitke 1042. godine i stvaranja prve nezavisne države do današnjih dana Crna Gora je prolazila kroz mnoga teška iskušenja. Protiv velikih sila i imperija se borila da bi odbranila svoj identitet, inregritet i svoju slobodu. Pobjeđivala je u tim bitkama, padala i uspinjala se, ali se nikad nije predavala. Preživljavala je strašne pogrome i ostvarivala blistave pobjede.

Nakon vjekovnih borbi za slobodu, na ovaj dan 1878. godine, u glavnom gradu Njemačke, na skupu predstavnika tadašnjih velikih sila, poznatom kao Berlinski Kongres, Crna Gora je  priznata kao nezavisna država.

Ništa manje značajan nije ni 13 jul 1941. godine, kada je dignut ustanak protiv okupatora i fašizma.

U Crnoj Gori ogromna većina zna da je postojao jedan jedini antifašistički pokret, a da su svi ostali, sviđalo se to ili ne nekome, sarađivali s okupatorom na ovaj ili onaj način.

Crnogorski ustanak 1941. godine upozorio je čovječanstvo kojim putem treba da se kreće.

Ne može biti u  Crnoj Gori izjednačavanja žrtava i dzelata. Nema revizija toka ni ishoda Drugog Svjetskog rata.

Terorizam u današnje vrijeme, poput vjerskog fanatizma, i kroz sve druge forme je zlo kao što je bio fašizam tada i zbog toga je antifašizam istorijska osovina vječnosti Crne Gore

Danas, ovog 13 jula, Crna Gora dobro zna kolika je bila cijena boravka fažizma na njenoj teritoriji.

Oko 37000 gradjana izgubilo je svoje zivote ali je i dobila mnogo svojim učesćem u NOB.

Ona je postala subjekt sopstvenog oslobođenja.

Crna Gora ne muči sebe traganjem na odgovore o velikim problemima svijeta. Ne brinu je ni „panslovenske brige“ i slobodno korača putem svoje sudbine.

Danas Crna Gora nije ni vjerska, ni nacionalna država, a to neće ni postati. Danas, 13. jula je u Crnoj Gori vjerovanje u ljude potrebno i poželjno, a vjerovanje u boga i božje izaslanike  je privatna stvar svakog pojedinca.

Integracije u NATO i u  Evropsku Uniju su naš imperativ. To je svima jasno, pa čak i najradikalnijim političkim grupacijama, što je veliki garant naše stabinosti i progresa i nezamjenljivi spoljnopolitički, ali i ukupni interes Crne Gore kao i odgovor petoj koloni.

Sa obnovljenom nezavisnošču, sa ravnopravnim mjestom u vodećem političkim i bezbjedonosnom savezu današnja Crna Gora je uhvatila korak sa najnaprednijim društvima dvadesetprvog vijeka.

U Crnoj Gori svi narodi koji je prihvataju kao svoju otadžbinu imaju dovoljno mjesta, pa bilo to da su Crnogorci, Srbi, Albanci, Muslimani, Bošnjaci, Hrvati i svi drugi i dok je tako ona će biti njihov i otac i majka.

Danas Crna Gora zna tačno đe su joj granice. Ne želi ni skim da se ćera. Ne stoji nikom na putu, niti dopušta da njoj iko stoji na putu.

Srećna bila i da je vječna Crna Gora i njena sloboda, poručio je ispred spomenika u Parku slobode predsjednik UBNOR-a i Antifašista Kotora Jovo M. Bećir.