Joanikije: Pavle Đurišić bio veliki junak nepobjedivog karaktera

Poručio da je potrebno i dalje raditi na prikupljanju imena svih stradalnika „da bismo došli do pokajanja”

Mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve Joanikije je, tokom liturgije u novoj Crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Lijevče Polju, u selu Razboj kod Srpca, u bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska, nazvao zloglasnog četničkog vojvodu Pavla Đurišića „velikim junakom nepobjedivog karaktera”.

On je naveo da je upravo na tom mjestu Vladika Joanikije Lipovac služio svoju posljednju liturgiju „prije svoga stradanja i stradanja sveštenika i naroda i pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini prije 80 godina”.

Joanikije se na podršci u obnovi ovog hrama, između ostalih, zahvalio potpredsjedniku Vlade Crne Gore Budimiru Aleksiću i predsjedniku RS Miloradu Dodiku.

– Obilježavamo osamdesetu godišnjicu od stradanja junaka koji su iz Crne Gore krenuli zajedno sa sveštenicma na čijem čelu je bio mitropolit Joanikije crnogorsko–primorski i sa brojnim narodom. Više hiljada ljudi je bježalo ispred komunističkog noža i ispred zločinaca koji su se osvjedočili odmah poslije ’41. pa do ’45. svojim zločinačkim naumom provodeći u vrijeme rata revoluciju u Crnoj Gori, propagirajući komunističku ideju. Malo su oni imali pameti da nešto lijepo i pametno kažu narodu, makar je kod nas tako bilo u Crnoj Gori, ali imali su puno zlobe pa su napunili jame po Crnoj Gori, a bogme i po Hercegovini – kazao je Joanikije.

Lica u četničkim uniformama na službi u crkvi, FOTO: MPC

Prema njegovim riječima, to je dan u kojem se obilježava „stradalni put rodoljuba” koji su, kako je rekao, „bili ponajviše krivi zato što su srušili nacističku tvorevinu – Nezavisnu državu Crnu Goru pod Musolinijevom Italijom”.

– Osnovana je 12. jula, a 13. jula od nje nije bilo nigdje nijednoga ostatka, jer je buknuo svenarodni ustanak. Glavne ličnosti tog ustanka su bili ljudi koje danas ovdje pominjemo. Naravno, oficiri kraljevske jugoslovenske vojske u otadžbini, a istaknuta ličnost među njima po svome junaštvu i po nepobjedivom karakteru bio je Pavle Đurišić, koga pominjemo kao prvoga, a sa njime je i vojvoda Petar Baćović od vojvodske kuće Baćovića, ujedinitelj 1918. godine, i mnoge druge znamenite ličnosti Crne Gore i Hecegovine – izjavio je Joanikije.

On smatra i da nije slučajno što se obilježavanje osamdesetogodišnjice događa „baš na praznik Svetog Nikolaja ohridskog i žičkog.

– Kada su Njemci krenuli, kao što je rekao jedan njihov visoki oficir da jednom za svagda savladaju srpski narod i da ga pokore i potčine i da ga zbrišu sa lica zemlje, prvo su imali plan da obezglave Srpsku pravoslavnu crkvu, a ponajprije patrijarha srpskog Gavrila i episkopa žičkoga Nikolaja, koji su cijelo vrijeme rata proveli u nacističkim logorima, na kraju u zloglasnom logoru Dahau. Nije slučajno što na ovaj dan, kada obilježavamo godišnjicu, nismo to posebno planirali, nego se tako dogodilo, ali nije slučajno što upravo obilježavanje ove osamdesetogodišnjice vršimo baš na praznik Svetog Nikolaja ohridskog i žičkog – najvećeg teologa srpskoga poslije Svetoga Save. Velikog arhipastira, arhijereja, pjesnika, mučenika i stradalnika. Izgnanika čije je ime od strane komunističkih vlasti bilo zaprijećeno i zabranjeno, u kamen zatucano i nije se smjelo pominjati. Ali, ko će riječ Božiju svezati? Ko će zaustaviti riječ Svetog vladike Nikolaja koja je baš u ono vrijeme kada su komunisti mislili da su završili sve, počela da obnavlja dušu našeg naroda.”

FOTO: MPC

Podsjetio je, objavljeno je na sajtu MPC, na riječi mitropolita Joanikija Lipovca. On je, navodi Joanikije, „prorekao šta će se dešavati sa Crkvom i narodom, ukoliko komunisti dođu na vlast.”

– Već 1943. godine, kada se još nije znalo na koju će to stranu sve prevagnuti, govorio je: ‘Ako komunisti pobijede, i zavladaju i uspostave svoju vlast, ubiće dušu našem narodu. Crkve će zatvoriti, sveštenike mučiti, progoniti, ubijati, vjeronauku iz škola izbaciti, krsnu svijeću ugasiti, naše običaje pogaziti’. Nažalost, tako se i dogodilo, onako kako je prorekao mitropolit Joanikije i na njegovu žalost veliku, kao arhipastira čestitoga, milosnoga srca, koji je sav bio predan svome narodu i tome da ne ogriješi svoju svetu dušu. Ima jedno predanje kada je odstupao sa vojskom Pavla Đurišića, išao je u mantiji i pošto je stalno bio s vojnicima gledao je da njegova mantija negdje ne dotakne oružje, jer to je oružje namijenjeno za ubijanje, a on se molio Bogu da bude što manje bratskoga krvoprolića – besjedio je on.

Ponovio je da je Pavle Đurišić, „čije se junaštvo može porediti sa junaštvom Pavla Orlovića“, na Lijevče Polju, gdje je „napadnut od udruženih neprijateljskih snaga, doživio poraz, ali privremeni poraz, te da je “izgubio cvijet svoje vojske”.

– Izgubio je dobar dio vojske, najveći i najljepši junaci koji se mogu uporediti sa Milošem Obilićem, Kosančić Ivanom, Toplicom Milanom, baš ovdje, u mjestu koje se zove Razboj, a krvavo razbojište naše traje vjekovima, od Kosova Polja krvavoga i od one Kosovke djevojke koja ide po razboju mlada, i traži junake da im rane opere i da ih nahrani hljebom bijelijem i napoji vinom crvenijem. Jedan od junaka koji se po svome junaštvu može uporediti sa Pavlom Orlovićem je i Pavle Đurišić. A kakav je bio tek Milorad Popović, koji je poginuo na Lijevče Polju u odsudnoj bici. Kakav je bio sveštenik Radojica Perišić i kakvi su bili ostali junaci, vojvoda Petar Baćović i ne samo visoki oficiri, nego svi ti prekaljeni borci i vitezovi – ispričao je Joanikije.

Nova Crkva u Lijevče Polju, FOTO: MPC

„Veliki junak Pavle Đurišić” se, nastavlja Joanikije zatim, našao u teškom položaju, jer „u tom trenutku sa jedne strane ima narod, nejač, bolesnike i ranjenike koje vodi sa sobom i čije živote štiti, a sa druge strane Sekulu Drljevića, s kojim treba da pregovara”.

– Sva muka narodna pala je na njegova pleća, pa je morao pregovarati i sa zloglasnim Sekulom Drljevićem. Izdade ga. Sekula Drljević je takvog junaka prelastio, da pristupi pregovorima, jer nije bilo drugačijeg načina da se Pavle savlada. Borio bi se on koliko je god bio već odsječenih krila i pored toliko gubitaka svoje vojske, ali mislio je da po svaku cijenu spasi narod, nejač, žene, djecu i starce koji su sa njim krenuli. Zarobljen je na prevaru i negdje od Stare Gradiške do Jasenovca, nije otprilike stigao do Jasenovca, da li je na skeli ubijen, da li je spaljen u ustaškom krematorijumu, kako je završio ne zna se, niti će se znati – dodao je on.

Poručio je da je potrebno i dalje raditi na prikupljanju imena svih stradalnika „da bismo došli do pokajanja”, a posebno stradalnika „zloglasnih jama u Crnoj Gori”.

– Mi kad vršimo ove pomene ne prizivamo, ne dao Bog nikakvu osvetu. Sjećamo se samo njihovih stradanja. Moramo to istaći i pominjati. Moramo njihova imena prikupljati. Dosta se uradilo na tom planu, ali sigurno nisu sva imena stradalnika popisana. U tom pogledu gledali smo da prikupimo i sva imena postradalih i od okupatora i od komunista, a naravno, bilo je zločina koje su učinili i četnici. Zastupam tu ideju i tu misao da sve žrtve treba popisati, sve zločine, da bismo došli do pokajanja. Naročito zloglasne jame po Crnoj Gori, dijelom i po Hercegovini. Znamo za ustaške jame od Jadovna pa do Prebilovaca, Korićke jame, ali bilo je i komunističkih jama dosta i premnogo – zaključio je on.

Pobjeda