Je li za nas rješenje: Atomski s desna?

Piše: Slavko Mandić

Crna Gora nema razloga da brine ako Rusija realizuje nagoviještenu prijetnju nuklearnim  ratom . Koju je tako jasno i razložno nedavno objasnio srbijanski preśednik svega i svačega u jednovjerskom i jednopartijskom nacional javnom servisu. Bio je to još jedan u nizu velikosrpskog galimatijasa, zbirka zbrkanih riječi i apsolutnih besmislica i gluposti retoričke zvijezde na vidljivom zalasku.

Pa i pored svega, ko će nakon takvih riječi da misli na novosadsku nastrešicu i 15 žrtava koje je pobila pohleba, korupcija i bahatost mafijaških vlastodržaca? I to u satima koje brojimo do totalnog smaka svijeta, ukoliko, razumije se, Vučko ne urazumi Putka da pušti bar još malo svijet da diše. Popraviće se, poručuje mu „iskreni“ prijatelj, dok se maljevima ruši kultna zgrada nekadašnjeg generalštaba, prodata (ili darovana, ko će ga znati) zetu od nečega, nadolazećem Trampu. Amerikancu, nego kome drugo. Jer Rus jeste brat, i za njega sve, osim zgrade nekadašnjeg Generalštaba, koju su baš Ameri (NATO) oštetili. Pa valjda je prirodno da im se vruća krtola bači sad u ruke. Njima, nego kome. Neka popravljaju i neka zablista  u punom sjaju, jer Srbija ne smije da stane. A ovi navodni zaštitari kulturnih dobara, ta grupa izražajnih ludaka koji su se drznuli u pokušaju da zaustave  frapantan uspon Srbije, možda i najveći u svijetu, proće ka onomad sa Sava malom i nekim drugim univerzalnim projektima srbijanskog Gargamela. Uplašenom narodu je objasnio da nema razloga za strah. Obezbijeđena su skrovišta i pasulj iz robnih rezervi, tako da će se na svaki pucanj jasno odgovoriti združenom paljbom iz skrovišta, tj. skloništa rezervisanog za partijske funkcionere i prijatelje kao i za sve brojniju rodbinu. Ostali neka se snalaze po teretanama ili još bolje, ispod brojnih prslih nastrešica.

No to su njihove rabota pa im ga eto tamo. Vrnimo se mi domaćim kokolanima. Onima koji su pripadnici multi mutirane vlade, čiji jedan od mnogobrojnih potpreśednika i istovremeno poljoprivredni ministar u jednoj tv emisiji nije umio da odgovori koliko članova broji, a kamo li ko je sve čini. E pa ta genijalna svetosavska tvrtka se ne bavi Putkovim atom bombama, jer im je njihov generalni zastupnik, Vučko Prvi od Srpskoga sveta, saopštio da nema razloga za brigu. Za njih je on obezbijedio apartmanski smještaj u gala skrivalicima po srbijanskim zemunicama. Naravno, samo za odabrane, i još po nekoga koje im odabere.
Ta informacija je izazvala opšte oduševljenje crnogorskih svetosavaca, koji su sa još većim žarom, inspirisani ogromnom količinom ljubavi prema voljenom vođi, još snažnije i dinamičnije odali dužnu poštu srbijanskoj policiji za uspješno hvatanje 65-to godišnjeg ubice, silovatelja i kriminalca, zloglasnog Alije Balijagića.

-Ama nema te sile svijet, kakvom raspolaže naša policija, čulo se tu i tamo. Ovo naša, da ne shvatite pogrešno, misli se na onu njihovu, srbijansku.

-Akcija je bila munjevita i za samo nekolika minuta je  uhvaćen ovaj od kojega je drhtao śever Crne Gore, vojska, policija, helikopter i oštećeni dron.
Bogu fala da imamo Vučka, čiji je njuh uspio da nanjuši ubicu i oslobodi panike i straha bratski crnogorski narod svih srpskih vjera i nacija. I da ga je vojvoda Mandarije prvi, baš iz parlamenta pozvao ako ovi toboš naši ne uspiju da ga pronađu. I bi tako, i on, Alija, sad je tamo đe i treba. A ovi odovud ne umiju ni potražnicu da učine, kako bi nam ga vrnuli.

-I bolje da nam ga ne šilju, prošaputa neko treći. Jer će nam pobjeće i eto bruke opet.
Možda je nadaleko čuveni kant(a) autor, bez prestanka nadahnuti Ivica, zalud pozvao ove odovud da napišu pravilno što treba, jer oni, ako možda i znaju, neće ni za živu glavu. Kao da zbore srbijanskoj pevaljki: neka vam ga tamo, pa mu vi kožu gulite. Nama ovamo ni malo ne treba, nako da nas opet o jadu zabavi.
U međuvremenu je neko, ili nešto, zapalio Aliji kuću u rodnom selu, ili se, kako neki tvrde samozapalila. Valjda bijesna na Aliju?. Ko, sam će ga Bog veliki znat. Crkva ništa ne zbori. A svakakvi narod, doduše jednobojni, kod njih svrće. Ko zna? Da dušu ne griješimo. Ima ko da se time bavi.

-A ima li, zaista?, opet će šapatom neki nevjerni nepomenik.
Dakle, da rezimiramo kako bi svima bilo jasno. Vučko je obezbijedio pasulj za svoje Srbe, ali za ove izborne odovud ni zrno. Nema braćo. Da ste dobili Podgoricu i Budvu, bilo bi koliko ištete. I da su vam bolji rezultati na popisu. Ovako, biće samo za Dodika, i par odanih vojvoda i ostalih Ljalja.
Nije pomagalo ni što je neko strašnom voždu na uvo šapnuo da je na utakmici između Berana, đe će ubrzo izbori, i Lovćena iz prijestonog grada Cetinja, koji je njegovog favorita proglasio za neželjenog gosta, utakmica je tri puta prekidana, a sa tribina Sportskog centra u Beranama klicalo Srbiji, Kosovu i Draži Mihailoviću. I to što su se, uredno po stranačkom protokulu, gađali čak i staklenim flašama rukometaši Lovćena, čije im ime bode oči i naročito mali mozak.

-Jesu li dobili, pitao ih je Gargamel?

-Ma ne, vaše vlasničko veličanstvo, povikaše u jedan glas jednojajčani. Opet nas je sudija oštetio. Sudija utakmice a ne oni naši, kako veli Bogdan…
Ipak je za vas najbolje rješenje atomski s desna, rekoše da je rekao, vidno bEsan što njegova više nema onoliku potonju snagu.

Možda nema kod njih, ali kod nas još sigurno ima.