Je li Vlada sve dalja od Vlade?

Piše: Slavko Mandić

Kad su razumjeli da bez njih može da se napravi Vlada, ostaci Demokratskog fronta su krenuli u akciju spašavanja svega što se spasiti može. Ucjenjivanje je zamijenilo prihvatanje svega što je Milojko nudio, pa čak i ono što nije, kako su govorili, ni spomenuo. Važno im je samo da budu unutra, a kad uđu onda je to druga pjesma koja se samo uz gusle poje.

Tačno je da je ispalo grdno. Nijesu trebali Mandić i Knežević da traže hljeba preko pogače. Mislili su da je izvjesna  vjerovatnoća da Spajić ne može formirati vladu i da će brat Abaz nastaviti da rastače Crnu Goru po svim šavovima. A oni su se u toj kombinaciji odlično snalazili. Zato je trebalo učiniti sve da slika nemoći formiranja vlasti bude zamajac za nove izbore koji bi, u izmijenjenoj političkoj sceni nakon svega što se dešavalo, dodatno oslabilo uzlećeli Pokret Evropa sad.

Pored otvorene Vučićeve logistike i velikosrpske klero finansijske i svake druge vrste pomoći, uz određene službe koje su obavljale zadate teme po principu perfekcije, četnički ideolozi su se oslanjali i na snažnu podršku   avgustovskih„oslobodioca“, od kojih su očekivali žestok pritisak na Pokret Evropa. Naravno, uz pomoć Jakova Milatovića koji više nema zajednički imenitelj sa nekadašnjim prijateljem Milojkom Spajićem.

Mandić i Knežević su igrali na kartu pružene ruke Beograda i braće Rusa, koji su Crnu Goru pretvorili u turističko-obavještajnu meku sa većim brojem „specijalizovanih“ lica nego što ih imaju u vlastitim zemljama. Valjda su zato ostaci nekadašnjeg FRONT-a javno izražavali superiornost, rugajući se svakoj Spajićevoj pretenziji. Samo taj blok nije podržao mandatara, želeći da mu stavi do znanja ko je ko na političkoj karti Crne Gore. I od čijeg uticaja i snage će zavisiti dalja sudbina opadajućeg političkog nedonoščeta kakav je Evropa sad.

Na kraju, ili na početku, zavisno od toga ko kako i zašto čita namjere vlastodržaca iz raznovrsnih zona uticaja,  svima je poznato koga preferira Vučić i ko je njegov vječni favorit u Crnoj Gori. Da nije tako ne bi crnogorskim službama slao dokument, i to u neradni dan, da je Spajić državljanin njegove države. I da ima prebivalište i stanove posred Beograda. I sve to dok je Srbija praznovala. Morao je da otključa ofis i udari biljeg na foj koji razobličava Spajićevu prevaru. I tako ga je praktično Vučić skinuo sa crnogorskog trona.

Na njegovo mjesto postavio je Milatovića, koji se danas s razlogom smatra slučajnim preśednikom Crne Gore. Njega takvoga kova i anticrnogorskog vaspitanja, vlastitog ideološkog protivnika bez brkova, ali s bradom apsolutne simbolične vrijednosti po dva osnova, od moguća tri. Moraćete ih sami otkriti a nije teško. Ukucajte na guglu brada i kazaće vam se.E pa to što ispane je danas crnogorski preśednik.
Opet se na nekadašnji dio FRONT-a vraćam.

To je politička skupina koja nikada nije krila vlastite namjere. Ne valja im politika boba, ali je sigurno da nijesu licemjeri. Nije dobro to što rade, ali je izvjesno da oni to rade zato što u to vjeruju. Makar većina. I to kažu bez zazora. Dok Demokrate uglavnom ćute pa kliknu tamo đe ośete da miriše na dobit, krijući se iza srpstva, ali tako da ga ne naglase previše, nego da ispod žita bude i da se otud izvadi samo ako zatreba, Frontovci to što imaju da kažu saopšte bez ustezanja. I zato su svakome u brk mogli reći što o njima misle a da ovi drugi dobro znaju da je sve to živa istina.

Opšte je mišljenje da Vučić ima Milatovića kao makar dijela  kontrolora opšte scene, ali je pitanje da li je on sa ostacima FRONT-a dovoljna snaga uticaja koja lomi razum i nastavlja da brsti crnogorsko opšte dobro? Očigledno nije. U međuvremenu pritisak će biti žestok na Demokrate. A realizacija uticaja na njih nikad nikome nije bio problem.

Moguće da te mrve od nekadašnje URE neko vidi u ovoj igrariji kao glas više. Moguće i da Spajić poklekne i pored činjenice da ga je brat Abaz za malo poslao tamo neđe. A on dobro zna đe je to i kako je sve drugačije moglo da izgleda. Za dlaku, što narod veli. Pa ako takvoga može da prigrli, alal mu kačamak.

Ako Spajić pak uvede u vladu Mandića i Kneževića, kako će manjinske partije reagovati? Vlast ili obraz? Znajući neke od njih, teško da postoji vlast za koju bi obraz dali. Ali, da ne žurimo. Ne zato što nema vjere u dokazanu čast toliko puta, nego što politički pragmatizam može da iznjedri i drugačije smisleno rješenje. Ko zna. Vidjećemo brzih dana.

Ipak, u srce me takao krik četničke primadone Borovinić Bojović. Njen vapaj i zov saborcu iz mračnih litijaških dana, autentičan po empatiji koja iz nje izvire svom silinom straha da joj srpsku pobjedu, čistu kao crni đavo, neko može ukrasti. I taj neko da budu manjine, što se ne može i ne smije dozvoliti. Otuda “bratski” zov Spajiću i poruka u kojoj sabrano svetosavlje opominje mandatara da ugroženom srpstvu može pomoći samo ako makne manjine iz ove priče. Ona poetski nadahnuto Spajiću sitnu knjihu piše i njoj krupnim slovima naglašava: Stranke manjina ne mogu ‘izbaciti’ ZBCG, Spajiću saborče ne izostavljaj i ne oduzimaj. Nadahnuto zaista. U srce da te takne. Možda će i Spajića? Ko zna?

Dok ovo pišem, sve mi se vlada čini udaljenijom nego ikada.
I mrkla URA u kojoj vlada suveren brat Abaz još godinu. A možda i znatno više. Dok ne očerupa sve što ima crnogorsku prepoznatljivost, riječ i dušu, vjeru i čast.