Je li petak dan za Dritanov politički metak?

Piše: Slavko Mandić

Priča o Manjinskoj vladi izašla je u javnost prije početka 2022. godine. Bio je kraj decembra kada je u kuloarima počelo da se šuška kako  popovska vlast nije položila ispit i da je zrelo vrijeme da se nešto radikalno promijeni.
Govorilo se, onako ispod glasa, da je Zapad konačno shvatio sˊ kim ima posla i da je upozorio vlast da mora da se mijenja, ako želi njihovu podršku. A vlast se, kao vlast, posebno ovakva kakva je ova inostrano-domaće proizvodnje, nije obazirala na upozorenja iz Evrope. Počeli su i osioni ambasadori da demonstriraju moć, komentarišući u negativnom kontekstu ono što su hvalile neke njihove ranije kolege. Mirisalo je u vazduhu da će, samo godinu nakon pobjede i formiranja najgore Vlade koju je Crna Gora ikada imala, uslijediti njena temeljna rekonstrukcija. Ali međusobna mržnja unutar vlasti, začinjena svakodnevnim klevetama i uvredama, nije dozvoljavala takvu mogućnost. To što su jedni drugima dnevno izgovarali ni pas s maslom polizao ne bi, ali se onda učesnici ove jadovanke priśete što sve izgubiti mogu pa se, pod izgovorom izborne volje naroda, pripovrate u „čvrst“ šovinistički zgrljaj. U toj udobnosti ipak se nije moglo dugo opstati. Tim prije što su jedni grabili i otimali više od drugih. A to najviše boli i teško se oprašta. Zbog toga je sve vonjalo na prijevremene izbore. U početku se tome protivila većina iz vlasti, svjesna kakvo ih čudo može strefit. Ako izgube vlast, više nema ni popovske garancije da je mogu povratiti. Neki drugi igrači i neke druge igre su sad na sceni. Od rekonstrukcije Vlade i neke nove preraspodjele vlasti nije bilo ništa. Kada je to postalo svima jasno, na scenu stupa onaj isti koji je doveo do crnogorskog sloma, nudeći se opoziciji na identičan  način na koji je to učinio klerošovinistima. Da li se nešto promijenilo u njegovoj ili glavama njegovih mentora, teško je površnom analizom utvrditi. Mada nije zabilježena u vremenima djelovanja vlasti ovako radikalna promjena svijesti, posebno ne  da se iz desnog zagrljaja pređe u lijevi. Po srijedi je nešto drugo, a što, još uvijek je korisna nejasnoća.

Vrata očekivanih promjena, i početak vraćanja građanske Crne Gore u normalu, odškrinuo je Memorandum o saradnji između dijela vladajućih i opozicionih partija. Potpisale su ga nacionalne manjina sa SNP-om i UROM 15. decembra 2021. godine. Centar skupine činio je onaj isti podostroški Dritan Abazović. Bio je to iskorak koji je značio da od ove vlasti neće ubrzo ostati ništa.

Kada su to shvatili iz ostatka osakaćene vladajuće koalicije, kreće orkestrirani urnebes. Burna reakcija Drmokrata, do tada miljenika evropskih moćnika, razotkrila je karakter partije prepoznate po konstantnom ćutanju i uzdržanošću  skoro po svakom pitanju. Najglasniji u protestu protiv formiranja pakta za smjenu postojeće vlasti, Demokrate su karakterisale izdajom izborne volje građana. Organizuju neuspješne proteste, ne razumijevajući da su litije, koje su težili da ožive, završena priča. Prilično ćuti i crkva Srbije i to ne zbog toga što joj se ćuti, već zbog potpune jasnosti da Jovan Mićović nije ni do koljena generatoru izborne pobjede od 30. avgusta 2020. godine Ristu Radoviću. Kad zine, odvali neku glupost koja, kako je ocijenjeno, koristi isključivo opoziciji, protiv koje bi htio da se bori. Ali, ne umije. O njemu i njegovoj snazi svake vrste, sem fizičke, rekao je što je imao njegov mentor lično. Javno, a ne tajno.

Demokratama se pridružio Demokratski front i sitniš okupljen oko njega. Ubijali su se u objašnjavanju da je ovo što radi Abazović izdaja izborne volje građana. Slijede prijetnje. Podržava ih blijedi Jovan. Sve je to bez rezultata, pa se krnja vlast opredjeljuje za ideju da se ide na prijevremene izbore. A bili su protiv njih žestoko. Ali Dritan ne popušta. Nova većina ruši Vladu Zdravka Krivokapića 04. 02. 2022. godine, a tri dana kasnije pada i preśednik crnogorskog parlamenta Aleksa Bečić, lider Demokratske Crne Gore. Većina tada pravi grešku izborom DF-ovog Strahinje Bulajića za predśedavajućeg parlamenta, koji će nezakonito opstruisati rad Skupštine i nezakazivanjem sjednice na kojoj bi se raspravljalo o mnogim zakonskim rješenjima, učiniti veliku štetu Crnoj Gori.

Abazović, koji je i dalje potpreśednik smijenjene Skupštine, dobija mandat od preśednika Đukanovića da sastavi novu vladu. To se dešava 03. marta 2022. godine. On obećava ubrzan proces dogovora sa političkim partijama. Razgovara sa svima ali pokazuje neskrivenu potrebu da u vladi kao obavezujući faktor bude Jokovićev SNP. Ona ista partija koja je klero shvatanja, sa Vučićevim prstima u njenoj organizacionoj strukturi. Nudi joj čak 5. ministarskih mjesta i ko zna koliko još po dubini. Joković prihvata dar, svjestan umom mentora, da iznutra najbolje može djelovati u ostvarenju ciljeva koji su ga jasno definisali kao anticrnogorski profil. SNP neće Crnogorce u novoj vladi, ali kako ne odlučuje Dritan, nego Milo, ta ideja ne može da prođe. Abazović čak javno kaže da od SNP-a zavisi da ći će u novu vladu ući SDP i SD. I on zna da to nije istina i da sastav ne može da prođe bez saglasnosti Đukanovića. Bez čije volje ne bi bilo ni Manjinske vlade. A da je Abazović imao gram mudrosti, prihvatio bi Đukanovićev prijedlog u noći proglašenja izbornog rezultata. Lider DPS-a tada mu je predložio ovo isto čega se on „śetio“ naknadno.

Čvrst u odluci da Manjinsku vladu već ima, samo da se poslože još neke sitnice, Abazović odlaže njeno formiranje iz sedmice u sedmicu. Postavlja se pitanje da li je to slučajno ili je u pozadini nešto posve drugo? Pola godine je od ideje do dana današnjeg. Svakoga petka čujemo da do sljedećeg imamo imena i zakazanu śednicu Parlamenta na kojoj će se izabrati Manjinska vlada. Biće održana na Cetinju, pa ajde da vidimo te junake koji će tamo doći da čine proteste i prijete.

Od toga još uvijek ništa.

Govori se da ni to nije slučajno. Jer Vlada u tehničkom mandatu nikada ovoliko nije radila. Rastače državne resurse, čini nepočinstva, najčešće mimo zakona. Urušava se Crna Gora. Zašto tako, pitanje je koje otvara brojne špekulacije. Da li Abazović pokazuje koliko je sposoban da vodi manjinsku vladu, kad nije sposoban ni da je napravi a ima većinsku podršku, ili je pak i te kako sposoban, pa sve ovo zbog toga i čini?

Znaće se u petak, dan za Dritanov politički metak. Koji po redu, ostaje nepoznanica i dalje.