JA versus ANDRIJA (III)

Da DPS-ovske Pizdice, u razdoblju 2006-2020, opozicionim srbobanditima nijesu: popuštali, ugađali, povlađivali, …, a ni u Spuž ih nijesu šiljali, čak su im se ”uvukovali” – no da su tamo-njima, negda onako ”teeeško ugroženima” lažovima, (gradacijom: malo po malo) ”jaram stavili” – danas biše četalji i dalje drača bili, ali – s skrašćenim bodljama!

Piše:

Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ

seljak iz Građanah – svr’ Oberah

Slijedi krvnička i nesojska Karđorđevića okupacija Crne Gore.

Ustvari, ne bješe više Crne Gore!

Ime joj ukinu pestokupljevinska Srbija, na čijem cjelokupnom južnom dijelu, s kraja na kraj – od zapada do istoka, samo šest godina prije (do 1912.), Srbalji i dalje neumorno opanke šetaše, a u Istanbulu se udžbenici za njezine školarce štampaše.

Dakle, nestade staroslavna, slobodna, međunarodno priznata, desetinama putopisaca, ka’ i brojnim čitaocima njihovih putopisa – egzotična, nevjerovatna, neponovljiva, junačka, ponosna, sojska Crna Gora.

Zato, nastade Zetska banovina, a u njoj: strah, suze, krv, smrt, siromaštvo, glad, patnja i uništene familije zelenaša-rodoljuba, od kojih na tisuće Domovinu moradoše napuštiti.

Na vlasti bijahu neviđeni zlikovci, tj. opankošetačko-bjelaška koalicija.

____________________

Crnogorski rodoljubi – sve tri naše vjere,

Iz godine u godinu, iznovice i iznovice – čitajmo ”Crnogorsko ogledalo”, ovdašnje ”Sveto komitsko pismo”:

Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića

Zašto?!

Da naučimo ono o čemu nas nikad nijesu učili, a što se, tako reći – jučer zbilo.

Da saznademo za:

• fašizam prije fašizma;

• kvislinge prije Kvislinga;

• nezapamćeni logor smrti (na cijelom prostoru naše Domovine) prije nacističkih logora smrti.

Andrijin predak, Ilija Mandić (biće da se radi o prađedovom bratu), tadanji sreski načelnik u Manastiru Morača, sasvijem se fino i privilegovano u novi, okupatorski, zločinački režim bješe ”uklopio”.

Ali, Bog mu ne dade da se naslužbuje – samo godinu iza upada srbskih okupacionih trupa u Crnu Goru je poživio.

Crnogorski ustanici ga ubiše, oktobra 1919. godine.

____________________

Tokom Drugoga rata:

• moji bijahu u partizane – postadoše antifašisti;

• njegovi bijahu u četnike – ostadoše srbofašisti.

____________________

Iza Drugoga rata:

• moj stric, Filip (pravnik, đeneral-major, narodni heroj) – bio je: predśednik Izvršnog vijeća Skupštine NR Crne Gore (1953-1962); predśednik Narodne skupštine NR Crne Gore (1962-1963) etc.;
• bratu njegovoga đeda, Miljanu (pravnik, četnički kapetan) – sudilo se u odsustvu (Zapisnik sa suđenja nalazi se u Arhivu Glavnoga grada Titograda; dokument je pohranjen u okviru zbirke: Zemaljska komisija za utvrđivanje ratnih zločina); potom je, 1947. godine, grdilom eksploziva likvidiran u jednoj spilji-pećini, đe se, skupa s bratijom – bio zabarikadira’.

____________________

Danas:

• Miodrag je antifašist, penzionisani arhitekt – i nikad penzionisani ”profesor” hedonizma;
• Andrija je klerofašist, i predśednik Skupštine (Nesretnje) Crne Gore – što je zastiđe od kojega Majka Božja na Nebesima plače; tamo-on śedi u oni skupštinski stolovač Filipa Bajkovića, s začetka 60-ih.

To mu ga, valjda, tako samo po sebi dođe – kad: partizani-komunisti, potlje 1945. godine, nijesu oposlili rabotu kako je trebalo, tj. ono da valja.

Potomke četnika su (uglavnom) više i pažljivije ”ninali” no svoje našljednike, a sve – da se, punoljetni četalji i maloljetni četaljčići, čoče, u društvu ne ośete poniženi, zapostavljeni i odbačeni – da se što manje ośete iskompleksirani i frustrirani.

Evo nam, zisto, za tu pažnju i obzir: ”ljucki” zablagodariše i nesojski odužiše!

Familijarni pedigre i śećanje je psihološko čudo pri formiranju revanšističko-destruktivnoga karaktera i izdajničko-razbojničke svijesti našljednika.

____________________

Pride, vrnimo se na tren unazad – za razliku od mojih, njegovi preci za toliko sile doba:

• Cetinja, Cetinjskoga manastira, Vladičine bašte, Biljarde, Orlova krša, Ivanovih korita i Lovćena (a, možda zadugo – ni: Dvora, Zetskoga doma, Vladina doma i 10-ak ambasada stranih država): ne gledaše;

• na guvnu, pred Cetinjskim manastirom – nikad nijednoga mitropolita na Opštecrnogorskom zboru: ne izabraše.

Potom, nema mjesta čuđenju:

• što za toga musafira, jedini značaj Cetinje ima – jer tamo, baksuzna Zorka, pod sobom bači Aciku Marsejskoga;
• što mu je Crna Gora mrska i uska.

Ali, Andriju obraz nimalo ne smeta da (recimo):

• renesansnu Crnojevića štampariju sa Oboda (moja Riječka nahija) i Cetinja (moja Prijestolnica) – Opankošetačima ”prišije” i, ka’ dobro kulture – preda;
• neđe povr’ Lovćena onu sramotnu kapelicu, simbol nestanka Crne Gore – sazda.

Nećeš je tamo gledat’, Andraku – nećeš!

Iako si se, skupa s četaljima okolo sebe – previše osilio; ste se previše osilili.

Ka’ no voline – kad im se jaram skine.

Da DPS-ovske Pizdice, u razdoblju 2006-2020, opozicionim srbobanditima nijesu: popuštali, ugađali, povlađivali, …, a ni u Spuž ih nijesu šiljali, čak su im se ”uvukovali” – no da su tamo-njima, negda onako ”teeeško ugroženima” lažovima, (gradacijom: malo po malo) ”jaram stavili” – danas biše četalji i dalje drača bili, ali – s skrašćenim bodljama!

Konkretno:

Andrija bi u spušku prdekanu orgulje svira’ – i, uz Johann Sebastian Bach-ove korale, fuge i tokate – tamošnju družinu nervira’.

____________________

Inače, kompletnu garnituru u današnjoj vlasti (od A. M., do novozapošljenih piskarala po mjesnija kancelarija) ”krasi”: bjelaško-četničko-fašistička – izdajnička ideologija.

Na vakat se važne, sudbonosne stvari opošljavaju!

Pretke ove današnje gamadi na vlasti – trebali su ”regulisati” onizi na vlasti iza Drugoga rata.

Filipe, Blažo, Andrija, Đorđije i ostalizi,

Zašto četničku, tj. srbofašističku zbojnu, na mjesto koje im zbiljski pripadaše: ne postaviste, u brazdu ne uvedoste, ka’ bubašvabe ne zgaziste, kako im dolikovaše ne ”dresiraste” – no ih paziste i maziste, pa tako silno raspuštiste?!

Danas bi oficijelna (i zbiljska) Crna Gora bila normalna, građanska, ugledna i poštovana država, a ne prokletosavski moralni glibež, i ka’ takva – evropski šljam, i dno balkanskoga bazdeljavoga dna.

No, i ovo će se jednom zvati lanik!

____________________

Mimogred:

Znamo, povjesnica se opetuje, ali – niđe tako doslovice ka’ u Crnoj Gori.

Komunisti četnike-fašiste ”ninaše”, pa omanuše.

DPS-ovci (neo)četnike-klerofašiste ”ninaše”, pa omanuše.

Posljedice dva ”ninanja” su: pre-sli-ka-ne!

____________________

Ima jedna narodna koja glasi:

Kako te iz doma prate,

tako te u selo dočekuju!

Kako polovica postojbnika Crne Gore, Andriju – ka’ otpadnika pratimo, kad odolen kod šefa-nalogodavca u BGD ide, tako ga šef – ka’ ličnoga ađutanta/podanika-poslušnika, roda svoga izdajnika – dočekuje.

Neće Andrija Aciku Beogradskoga izdati, nit’ će se šef, sporad geopolitičkoga interesa Srbije, svoga operativca mainati, ali – kad š njim povjerljivo, planirajući nestanak Crne Gore zbori, vazda će ga doživljavati – taman onako ka’ što je Acika Marsejski, priđe 100 godinah, doživljava’ njegovoga ađutanta/podanika-poslušnika, jado Steva.

A to, u biti – figurativno znači:

obrnutoga ‘rbata put podrepičine – i s prekrštenim rukama na prkno.

____________________

Uglavnom, pjesma kaže:

Crnogorac vazda jaha rasna konja vranca,

Posrbica sjaha, pa uzjaha garava magarca!

____________________

I, o koncu – iz opusa genetike ka’ nauke,

Andrija V. Mandiću,

• GROBOLUPEŽINO (koja mi administrativno ote grob roditeljski i crkvu u Građane, i u katastru, ka’ svojinu-imovinu – predade u vlasništvo antihrišćanskoj, hohštaplerskoj, pedofilskoj PROKLETOSAVSKOJ SEKTI),

• MAHMUDOVČE (koji, mimo Ustava, dakle – manirom razbojnika u kabinetu barjačiš simbolom tuđega podaništva, tj. zastavom trobojkom-MAHMUDOVKOM, koju su Turci fermanom Srbaljima dozvolili i dizajnirali – boje joj odredili i rasporedili),

• predśedniče MALIJA MAGARADI (mnim na koalicioni, izdajnički, fašistički poslanički klub ”MM 41”),

komotno u svoj, lični dnevni red uvrsti – da uradiš ozbiljan, sveobuhvatan DNK test!

Basta li ti to učinit’ – i rezultate testa javno (ali, pošteno!) obznanit’?!

____________________

KRAJ SAGE