IZDAJA

Piše: Baba

Dobih 90-tih na dar od moga dragog Banje ogledalce u obliku reketa za stoni tenis sa tekstom:“Izdajemo sve liše Crne Gore“.Još imam taj dar. Doduše, slova su malo izblijedjela, ali se više naziru nego vide. Izgleda da je i ogledalcetu jasno da bi za ovo vrijeme bio prikladniji tekst“Izdajemo samo Crnu Goru“.

Za razliku od nekih umnih, izgleda da je ono (ogledalce) svjesnije svega haosa koji nam se dešava, ne od juče. No, kako je ta „garda nesojčina i lopuža“ osilila i puštila jezičine, razbili su nam konačno  sve iluzije o poštenim i miroljubivim susjedima, a naročito o „bratstvu i jedinstvu“.

Do prije nekih 20-tak godina, bilo mi je neprijatno i da pomislim kime sam sve okružena.I sama osjećam ogromnu krivicu što sam ćutala na (u oblande spakovane) krađe, nevaspitanja, grubosti…..

Samo kroz par sitnica, danas osjećam i ličnu odgovornost što me, prije svega čovjekoljublje i vaspitanje, sprječavali da umjesto lijepog „dobar dan“, kažem „mrš“ onima koji su i tada razumjeli samo jezik psovki.

Danas, priznajem, pored škole vaspitanja stečene u kući, moram zahvaliti „zadruzi“ što me edukovala kako se odnositi prema onima koji razumiju samo jezik psovki, mršikanja i ostalih časti. I bogami, dobro mi ide.

*JAZ, 70-tih……Uz gitaru, roštilj, pjesmu „Jugoslavijo“ družimo se bez predrasuda (to smo mi mislili), slavimo rodjendane, leptirići u stomaku najavljuju neke nove ljubavi, uz logorsku vatru, osviće se. Preko dana, kao gušteri izležavamo se na pijesku i dremnemo na kratko. To na kratko nam omogućava svojevrstan alarm: „MEKIKE TAZE KOD ČIKA LAZE“, dere se krakati momak dižući nožetinom broj 45 pijesak po plaži koji nepogrješivo gađa tačno u „dva oka u glavi“ , gazeći po peškirima zacrtanom trasom. Uglavnom, pored đece, jer dijete je dijete, pa mu se neće odbiti da tresne mekiku obogaćenu pijeskom i znojem koji ih natapa u sve šesnaest. Sve za dobrobit đece-krcka, a mekano. Godine „ taze mekika“ ogradiše kuću u blizini Jaza, u blizini Bate u sred srpskoga Grblja. Za svo to vrijeme, mi ćutasmo-što će jadan, mora i on zaraditi.

*MIRIŠTE- kraj septembra 2000….Sa prijateljima na prijatnom pikniku…Prilazi nam vlasnik brodice kojom ljeti prevozi turiste.Prepoznaje jedoga od nas i nudi kratki obilazak prekrasnih mjesta.Pristajemo i počinje priča o lokalitetima. Prvi je vikendica u sred šipražja :„To vam je onoga što je bio …“ reče vojni čin i ime nama nepoznatog lika iz okoline Lajkovca, pa se usput pohvali kako mu je rođak pomogao da mu to malo raskrči i ogradi, da mu se „đeca imaju đe osoliti“.

Pristajemo brodicom da vidimo crkvu Vavedenja Presvete Bogorodice. Priča nam kako je do prije par godina na tim kamenim stijenama bilo ogomno rastinje od koga se ništa nije vidjelo. Po njegovoj priči, on je sve to raskrčio i kada je vidio čitav kompleks, požurio je kod „popa Moma“ u Kotor da mu javi što je našao. A pop Momo s dva-tri pomoćnika na brzinsku brzinu zabode oznaku :“Srpska crkva“.Pretpostavljam, isti dan, pravo u katastar upisa vlasništvo da ga ko ne preteče. Ja ga pitam, što je požurio baš kod popa Moma. On se tako osmjehnu, da jedino što sam pomislila da on dobro nagrađuje, a nagrade svi vole, zar ne? A posljedice? Koga briga!

*TIVAT- 13.jul 2007.Za neke kojima smo 90-tih otvorili vrata i srce, radni dan. Ulazim u butigu sa cipelama, a sa radija se čuje crnogorska pjesma. Meni, puno srce. Taman da počnem da pjevušim ispod glasa, čuje se nježna ženska dreka: „gasi to smeće, majku im …..“.Kako koleginica pored nas kreće da „postupi po naređenju“, meni naglo skače pritisak i iskače jezik :“ Đe si krenula? Što da gasiš? Kome ti psuješ majku?Sram vas bilo, kad smo vas spašavali od rata, kad su vam muški bježali ovamo, a naši momci se borili da vam sačuvaju kuće, lijepa vam je bila Crna Gora?“Tu stadoh, prkorih sebe što sam gruba i izađoh.

Znate li koliko je ovoga i sličnoga? Nezna im se broja i nije ni bitno. Bitno je po svaku cijenu i dalje ćutati i biti vaspitan, nježan, dobročinitelj. E pa neće moći. Zato smo sada žešći i jači, glasniji da svakom izdajniku i neprijatelju građanske Crne Gore, kažemo : MRŠ!A da bi to rekli, moramo se probuditi.

Sad i odmah!