Iz kristala djetinjstva do velikog života

Potrošila se još jedna školska godina. Vrijeme je malih i velikih matura. Mladost u điru, najljepši je ukras gradskih ulica i trgova ovih dana.
Mladići i djevojke, i sva raskoš njihove ljepote u prvim odijelima i haljinama iz kristala djetinjstva, stižu do velikog  života srednjoškolskih klupa i fakultetskog amfiteatra. Vasiona im u očima, zaliv ovaj u okean pretvaraju. Oni su tu da objasne, da poprave i da spasu ovaj svijet.
Za susret na portalu Radio Skale zaustavili smo se sa polumaturantom, petnaestogodišnjim Božidarom Samardžićem, lučonošom OŠ „Narodni heroj Savo Ilić“ u Dobroti.

Skala: Za odlikaše sa svim peticama kaže se štreber, što znači kako samo za knjigu zna i ništa ga drugo ne zanima već kako pošto- poto mora do petice.
Koliko je bilo lako ili teško do uspjeha na koji danas Luča blista?

Božidar: Do uspjeha je bilo, moram priznati, teško jer nije lako baš imati sve petice, ali sam sebi dao u zadatak da mi je škola jedini posao koji sad u ovim godinama radim. Pa zašto da ne budem najbolji u tome ako već mogu.
Ali ne po svaku cijenu i da se „ubijam“ kako bi pošto poto bio odlikaš.
Taj pogrdni naziv štreber obično potiče od učenika koji manje uče, ili uopšte ne uče, kao i za đake koji uče, imaju sve petice, ali ne žele da pomognu ostalima.
To je sebičnost koja se prepoznaje. Mislim da sam dobar drug i znao sam da pomognem i šapćem i kad su me  opominjali  profesori, kako bi izvukao druga. Volim da pomažem i, ako sam u prilici, ne vidim razlog da to ne uradim. Ako već imam znanje koje mogu da podijelim, naravno da ću to i uraditi.

Skala: Što preporučuješ i na koji način savjetuješ mlađe drugove da uče a da se ne „ubijaju“, i da stižu i na sport i ostale aktivnosti?

Božidar: Pola znanja sticao sam na samom času, tokom predavanja nastavnika.
Što se učenja tiče, najvažnije je prije svega pravilno rasporediti vrijeme i znati kada je ono za ozbiljno učenje a kada za kafić, zabavu itd.
Dakle, organizacija, a najefikasniji način učenja je po povratku iz škole, nakon predavanja nova lekcija. Da se odmah kući bar jednom pročita. Znalo se dešavati da se nakupe lekcije i onda nedostaju tri četiri lekcije za odgovaranje. Prosto se ne stignu spremiti, jer se nagomilaju i ne može se stići da se sve nauči na vrijeme.

Najviše mi ipak pomaže koncentracija na časovima, pa i ako ne naučim kući, ako ne stignem, što je velika greška, ipak uspijem izvući neku srednju ocjenu koju na kraju popravim.Tako petice jedna drugu stižu. Dobra organizacija i pažnja, puna koncentracija na času, je moja preporuka kako do uspjeha.

Skala: Školski programi. Što bi mijenjao? Što je to što opterećuje i nije po tebi prevashodno potrebno da se uči, a što nedostaje i ne posvećuje mu se dovoljna pažnja a što zahtijeva sadašnji trenutak?

Božidar: Možda upravo nedostaje više informatike i taj predmet mora da se ozbiljnije shvati i da mu se da odgovarajuće mjesto u nastavnim planovima Zato što je to budućnost svijeta i  treba biti veoma informatički pismen.
Uopšteno mislim da je gradivo dobro prilagođeno za Osnovnu školu i nema izostavljanja bitnih stvari, niti prevelikog isticanja nebitnih. Na primjer, što se tiče nacionalne istorije sa ovog našeg crnogorskog prostora, dosta je dobro obuhvaćeno ali zamjeram i ne sviđa mi se što smo zakinuti za znanje iz svjetske istorije. To nije  dovoljno tretirano u udžbenicima i školskom programu, kao što je npr. Prvi i Drugi svjetski rat. To su stvarno svjetska dešavanja a nema ih dovoljno u školskim knjigama. Što se tiče nacionalne istorije, naučio sam kako smo jedan ponosan i hrabar narod koji je dugi niz godina ratovao sa Turcima, kako se nijesmo dali i bili jedina država na Balkanu koja nije potpala pod tursku imperiju. Imali smo nezavisnu državu. To mi se zaista sviđa, kao i puno crnogorskih junaka koji su se isticali u tim ratovima. Pominju se i učili smo o crnogorskim dinastijama tokom vjekova, Balšićima, Crnojevićima, Vojisavljevićima, Petrovićima.
Inače, jedan od mojih najomiljenijih predmeta je književnost. Gramatika nam nije baš omiljena, ali se stvarno mora naučiti zbog pismenosti i opšteg obrazovanja. Što se tiče književnosti, smatram da je izbor djela savršen jer su obuhvaćena djela koja naprosto moraju da se obrađuju, kako bi iz osnovne škole izašli pismeni. Pomenuću, naravno, Njegoša i njegov Gorski vijenac. Dva odlomka koja svi moraju da znaju su Vojvoda Draško u Mlecima i Vladika Danilo. Zatim, volim djela Iva Andrića. U OŠ  je fokus na domaćim piscima a u srednjoj se uče i svjetski pisci, što jedva čekam. Klasiku rusku, Jesenjina npr. ali i našeg Kiša, itd.

Skala: Što te nervira a što posebno izdvajaš kao pozitivno dobro i edukativno u dosadašnjem školovanju?

Božidar: U školi se vazda  desi neka nepravda. Da npr, drug i ja slično ogovaramo a dobijemo različite ocjene. Ali opet, vjerujem da profesor koji je završio fakultet bolje zna ko je koliko i kako naučio. Ali, ipak, ima pristrasnosti i to me nervira.
Kao pozitivno i edukativno izdvajam to što se profesori zalažu da učenici izađu sa znanjem iz osnovne škole i da se sjutra ne postidimo kada dođe neka tema koju ne znamo a koja je bila obuhvaćena u osnovnoj školi.

Skala: Ima li politike u školama?

Božidar: Ima nacionalizma, a što se politike tiče, to mene ne zanima i nijesam upućen. Podjele nam apsolutno ne trebaju a ako neko to baš želi da iskaže ko sam ja da mu branim.To kad po nekad pretjeraju sa raznim  pjesmama, mene  to ne dotiče, jer smatram da sa 15 godina i te kako imamo pametnijeg posla i za naš uzrast bitnijih tema. Kad neko pretjera i previše hvali i veliča drugu a ne svoju državu, tu znam da kažem da se prije svega voli i čuva svoja država Crna Gora i time čini mi se, spustim one koji nakon kraćeg vremena, kada pređu  mjeru i prećeraju, se ubrzo povuku.
Neprimjerena sportska navijanja su prolazna faza i kad sazru uvidjeće i sami da je to nepotrebno. Sport je za sportski adrenalin i takmičenja, a ne za političke poligone.

Skala: Elektonsko pismo, računari, pametni telefoni, svi ste po pravilu tata- mata za te sprave i sve što sa sobom donose. Misliš li da nedostaje komunikacije među vama , razgovor, razmjena mišljenja, stavova. Da ste nekako zarobljeni u taj vurtualni svijet i da manjka duše?

Božidar: Što se tiče tog virtuelnog svijeta, mi smo generacija koja je u suštini odrasla sa telefonima i elektronskim uređajima.To je odlična stvar, zato što imamo širok spektar informacija kojima možemo da pristupimo i da sa drugovima komentarišemo  mnoge  teme. Sa druge strane, ono što nije dobro, telefoni nas okupiraju do te mjere da se obično okupe mladi u kafiću, ne komuniciraju. Svi su na telefone. Onda  pod obavezno slikaju što piju, da bi se odmah objavilo na instagramu da su oni neđe izašli. To je potpuno nepotrebno i nema smisla.

Skala: Simpatije i kako iskazujete osjećanja a da nije po sistemu skupite se u kafić, svi po kolu i naravno ajfone u rukama i samo se od svega vide fleš bljeskovi i plavičasta svjetlost bezdušnih ekrana. I tako bi mogli satima bez riječi.

Božidar: Od kada je zavladala ova tehnologija, većina parova se zapravo upoznaje preko interneta. Prije toga nije bilo. U suštini, što se tiče toga ja sam staromodan, i nove ljude upoznajem  preko prijatelja ili jednostavno sam priđem i upoznam ih i tokom konverzacije vidim da li normalno mogu da razgovaram sa tom osobom i da li smo se našli ili ne. Da li mi intelektualno odgovara. Što se tiče interneta, ima mnogo bespotrebnih informacija zbog tik- toka, jutjuba, instagrama. To su aplikacije, kratki video materijali do minut-dva, na koje smo navikli zadnjih godina i sada je naša razina, stepen fokusa znatno kraća kao i  nivo koncentracije. Stalno dobijamo nove informacije, kojih prje toga nije bilo. Mogao se pogledati edukativni video u trajanju od 20 minuta a sada se sve strpa u 2 minuta, što nije dobro. Nedostaje naše originalnosti i individualnosti i postajemo zavisni.

Skala: Koja su tvoja zanimanja i što očekuješ od srednje škole koja te uvodi u veliki život do fakulteta i novih znanja i mudrosti?

Božidar: Prije svega, od prirodnih nauka volim matematiku a od društvenih geografiju i istoriju. To su mi tri omiljena predmeta. Matematiku sam baš dobro znao a geografija i istorija me interesuju zbog nekog mog opšteg znanja i kulture. Od srednje škole baš puno očekujem zato što svi kažu da je to najbolje doba u životu. Stariji mi drugovi kažu kako ću veoma lako upoznati nove ljude, što je savršeno. Imaće da se uči, što se podrazumijeva, ali ako dobro rasporedim vrijeme imaću vremena za sve. Želim da upišem Srednju ekonomsku školu, finansijski smjer. Tim poslom se bave moji roditelji i nekako mi je to blisko.

Skala: Ko je presudno uticao na tvoje odrastanje i ko ti je junak djetinjstva?

Božidar: Junaci mog djetinjstva su prvenstveno moji roditelji i kako ide moje odrastanje i srednja škola manje sam sa njima, odnosno oni su me osamostalili pa se manje družimo, ali ću im uvijek biti zahvalan na sretnom djetinjstvu koje su mi priuštili.  Nezaobilazni su đed i baba, koji su veliki dio mog djetinjstva. Stalno sam bio kod njih kad bi roditelji bili na posao. Posebno pamtim đedove priče, koje su mi bile presmiješne. On je uvijek pozitivan. Danas kad je ostarao ja imam vremena za njega i sa njim odigram partiju šaha. Tu je đede Ivo jak. Ja  njega pobijedim partiju, a on mene dvije, sa smješkom i toplinom unuka priča Božidar.

Skala: Odnos sa roditeljima. Kako se stiče obostrano povjerenje što donosi samo po sebi lakoću života?

Božidar: Naučio sam lekciju koja glasi samo iskrenost je put do međusobnog povjerenja. Brane mi po nešto, zašto budem ja kriv. Samo iskrenoću mogu normalno funkcionisati sa svojim roditeljima, a kad se dogodi po neki gaf i nestašluk, pokušam da sakrijem. Međutim, baš i po pravilu uvijek se sazna. Ali baš. Zato sam  naučio lekciju i ako im odmah sve iskreno kažem znam da neću imati posljedica, jer su oni tu da mi pomognu u svemu.

Skala: Kako komentarišeš strašne nevolje i tragedije koje proizvode, na žalost, tvoji vršnjaci i mlađi od tebe? Čega je to proizvod? Devijantna ponašanja, vršnjačko nasilje i na žalost zločin kakvom svjedočimo ovih dana u jednoj beogradskoj školi.

Božidar: Ne znam. Da samo krivim internet ne bih, jer internet ima dobrih strana i sredstvo je koje može da pomogne, ali ima i negativnog uticaja. Mislim da nije toliko jak uticaj interneta da bi se desilo ono što se desilo u Beogradu. Smatram da je to na mentalnom nivou, jer nema stvari koja bi mogla da opravda taj postupak. Da komentarišem to sa svojim prijateljima izbjegavam, jer je to preteška priča. Mislim da nemam pravo da komentarišem. U svakom slučaju postoji empatija i velika je muka i žalost.

Skala: Ta devijantna ponašanja donose i neki novi svjetovi, ne samo internet. Koliko mediji utiču na vas? Razni rijaliti programi?

Božidar: Ne gledam to i daleko su takvi programi od mog interesovanja. Pronašao sam i družim se sa prijateljima sa  kojima  imam slična interesovanja i bavim se drugim stvarima. Sa najboljim drugom volim da istražujem istoriju a često znam da se upustim u neku avanturu hajkinga po brdima i planinama našim. Da prošetamo Lovćenom. Lijepo je izaći u prirodu nakon silnog buljenja u računar i telefon.

Skala: Još jedna pošast vreba i stiže bezmalo i do školskih dvorišta. Narkomanija, alkohol, ima li toga u tvome okruženju, školi?  Kako pomoći drugu, drugarici da izađe iz crnoga kola u koje se hvata možda i nesvjeno i iz mladalačke radoznalosti?
Da li si ti ili tvoj bliski drug imali izazova i prilike da pokušate?

Božidar: Među mojim prijateljima nema droge. Što se tiče cigareta, narko supstanci, alkohola, ništa od toga ne promovišem a ako bih uočio kod drugova, svakako bi pokušao spriječiti, ali se fala Bogu nijesam susretao sa tim porocima. Moji roditeji su samo jednom meni držali predavanje o štetnosti i posljedicama ove pošasti i više nije bilo potrebe, jer sam ih ja uvjerio da to nikada neću ni da probam. Ne vidim ništa u tome. Nema mi smisla razmer užitka koji ću dobiti a kratkotrajan je i posljedice koje su dugotrajne i tragične.

Skala: Srednja škola izazov više, kako ćeš dalje?

Božidar: Isto kao do sad. Biću pozitivan i disciplinovan. Izvukao sam dosta pouka iz osnovne škole da učim na vrijeme a takođe mislim da ću biti slobodniji prilikom upoznavanja novih prijatelja. Jedinac sam i volim društvo. Za sebe samatram da nijesam sebičan Uvijek sam tu da pomognem prijateljima u bilo kakvoj situaciji. Radiću prije srednje škole ovoga ljeta bilo što, zbog radnih navika i discipline. Dugo je ljeto i potrebno je rasporediti vrijeme. Spojiti dobro i korisno. I, naravno, najslađa je sopstvena zarada za džeparac. Nadam se nekon poslu u okviru ugostiteljstva, zatim angažmanu za dječiji pozorišni festival i đe se god ukaže prilika. Znam engleski i italijaski jezik pa će sa gostima biti lakše uspostaviti komunikaciju. Volim fešte. Na polumaturi je bilo savršeno i bilo je različite muzike. Od novih pjesama koje su izašle prije 3, 4 godine, do starih ex yu pjesama, što mi se jako sviđa.Takođe volim američki rep. Novokomponovane grand produkcije baš i ne slušam. Stari rep američki preferiram, posebno Ice Cube, Snoop dogg, Eminem.

Božidaru i njegovoj generaciji otvorena vrata velikog života, uspjeha u savladavanju gradiva i znanja, dobrih drugova, originalnih zabava i dobrog predaha između knjige. I da sve puteve do zvijezda premoste dobrotom.Jer „domovina se brani znamjem i lijepim vaspitanjem“.

Dubravka Jovanović