Iz dnevnika „Iza pučine ne stoji niko“ Zorana Piperovića (21)

0

Utorak, 23.6.2020.

01:45

Tri otvorene knjige samo što me ne dozivaju sa ivice kreveta. Kami, Neruda, Isidora Sekulić.

Ako se ne odazovem, ostaje mi da gledam Lajzu Mineli i Roberta de Nira. Nisam filmofil. Ako ne računamo vesterne.

Više gleda mene ekran, nego što ja, sa nedostojnom pažnjom, poluzatvorenih očiju, njega uopšte registrujem.

Nijesam još za san. Moja nesanica, ekvivalentna je težini ranog ustajanja.

Nisam siguran da se lakoća neke nužnosti, kao što je san, može mjeriti sa težinom bilo kakvog mentalnog osjećaja koji izaziva “težinu” tjelesne tegobe. Posebno kad ustaješ, kad mu vrijeme nije.

De Niro svira saksofon, puna zdjela kokica, sva ozbiljna ćuti, tompus kojem se bliži kraj, strpljivo me čeka. Jedino oči pokušavaju nešto. Vidjeću šta.

15:45

Da ne duljim dalje … rekao je poslanik DPS-a Peđa Sekulić. Upravo.

Taman se, namah, iznervirah, spreman da se naljutim na sebe, zbog fakta da mi taj izraz iz našeg jezika nije poznat. A onda se sjetih.

Da je to bandićki lokalizam, koji se kasnije proširio diljem Crne Gore.

Kada se prihvati tuđi način govora, nužno se prihvataju i tuđe navike. Stvar izbora.23:55

Poslanik iz HGI Vuksanović, pominjući predsjednika Hrvatske, kazao je – Zvonimir Milanović. Upozoren je od kolega iz klupa i izgovorio je pravo ime gospodina Milanovića.

Ne zamjeram mu. I meni se to ime toliko dopada, da bih ga najradije promijenio.

Srijeda, 24.6.2020

1:12h

Uh, pod utiskom, brzo ustadoh. Odoh do frižidera i nevaspitano prema prostati, popih, uz pomoć nekoliko gutljaja, sok od nara. Hladnijeg od Morače.

I vratih se u prirodno stanje. Gdje je ono što se zove glava na dlanu lijeve ruke, a desna pripravna za grafitnu olovku da zapiše, za dnevnik utisak.

Tamara Nikčević ( RTCG1 ) … opet Korona, zbog cirkusa Đokovića…

Milanović : Nije cirkus, zvali smo ih i došli su. Misija je imala humanitarni karakter…

Tamara… Crna Gora i Hrvatska uradile su dobar posao u borbi protiv Covida …

Milanović je prekida… I Srbija, mora se priznati …

Tamara ( ne popušta) … i ovdje dio građana…

Milanović ( prekida je) … i u Hrvatskoj je jedna trećina građana bila protiv EU, pa hoćemo li oko da im izvadimo…

Odoh tompus da izvadim. Sok neću. Glupo mi je noćas da toliko mrzim sebe. I prostatu.

A još manje da napišem, što je Milanović rekao o pitanjima vezanim za Rusiju.

Treba da spavam.

Ipak sam zapalio. Utisak me ne napušta. Naprotiv. Volim Tamaru. Ali. Iza svakog pitanja krila se aluzija. Na, znate već šta. Otvorena, iracionalna, bespotrebna, neprofesionalna. Možda i mrzilačka. Čuš, cirkus Đoković.

I Milanović je to u letu lovio, osjetio, a možda i pretpostavio. I kao da je namjerno sjekao. Za Novaka, Srbiju , Rusiju. Bez pardona.

Ispade da Tamara nije poznavala sagovornika.

Ili, mrzovolja. Ili, potreba za nečijim omalovažavanjem, za iskazivanjem animoziteta, za dokazivanjem da se neko “mrzovolji”, otupi visprenost da se sve to sakrije, kamuflira.

Ili je Milanović znao šta će biti, između ostalog, pitan.

Umjesto da je bio samo vaspitan prema komšiji, on je uložio napor i bio dobronamjeran prema komšiluku.

Četvrtak, 25.6.2020.

14:30

Juče je poslanik Lekić predložio sa se u Ulcinju, gdje upravo ovo pišem sklonivši se na kratko iz Podgorice, uradi spomenik Kralju Nikoli. Badava. Neće Nikola skoro ovamo. A možda i nikad više.

Što je bilo do njega i onomadnih Crnogoraca, on je uradio.

Ovdje imamo jedini Stari grad na našem primorju, iznad kojeg se ne leprša crnogorska zastava. Ne zato što je Albanci neće. Nego što ovi ne smiju ni da predlože da se zavijori. A vijori se u Starom Baru, Budvi, Kotoru, Herceg Novom.

A možda i znaju kako bi predlog, da se naš orao nadvije iznad našeg Starog grada, i prošao.

Ja sam prije deset godina javno predložio da se novi most preko kanala Milena, nazove po mužu kraljice, čije kanal nosi ime.

Genci Nimanbegu, koji je potpredsjednik Skupštine Crne Gore, i kojeg sa konja preko puta Skupštine, gleda kraljičin muž, vrisnuo je do neba ulcinjskog.

Kakav kralj. Kakav most. On je okupator. Ime mosta da dobije Agirana, ilirski toponim. To je uzviknuo. Ne znam da li ga je konjanik, preko puta ulaza kroz koji ovaj mora ući da bi predsjedavao, čuo. Mada, i da jeste. Ćutao bi. Jer se sada tako mora.

Kao što sam ja morao na Kamija da se pozovem da bih objasnio neke elementarne stvari, koje, siguran sam, i Kamijevi zemljaci smatraju, s aspekta države, nevjerovatnom.

Kralj neće skoro u ove krajeve. Jer, ne zanima to one, koji po vazdan, sa rukom na junačko i patriotsko srce, pjevaju … Kralj Nikola na umoru …

2:40

Žuti srp, nepomično, a gordo, stajao je po sredini tiho-tamnog nebeskog svoda, zalutali skuter rezao je negodujuću površinu mora koja se spremala za počinak. Udaljena sova sjetno se , ritmično oglašavala, a ja sam isto takav, ćutao. Zagledan u Nigdje.

U pauzama između bezazlenog javljanja, očigledno umorne sove, čuo se vjekovni sudar dobronamjernih talasa sa sitnopepeljastim pijeskom Male plaže. Sanjiv, uzbudljiv, tih, ritmičan, podsjećao je na usporeno prosipanje najsitnijeg kamenja po nekoj ravnoj, tvrdoj podlozi.

16h
Može li se, upornošću i plemenitim nagonom, vidjeti dobra strana u lošem čovjeku ?

16:10h

Kada građani, na ovaj ili onaj način, demonstriraju, a država reaguje, držeći da je to uslovljeno uticajem sa strane, pitam se:

Obavezuje li sve to da vlast, makar ponekad, ne pomisli:

A, možda se mi samo ne razumijemo ?

Ili, zašto se ne razumijemo?

Možda bi to zrno promišljanja, rodilo neka zrna razumijevanja.

Razumijevanje uvijek rodi impulse, koji daju inicijativu , za lakše, plemenitije, pametnije odgovore. Koji će roditi boljitak, jednake šanse, principijelnost. I glavno.

Izoštriće vizuru prema ponašanjima u sopstvenom dvorištu.

Razumijevanje ište dobru namjeru. Ljekovito je.

Tjera inat iz sebe. Vaspitano je.

19:23

Volim doba dana kada sunce priznaje da mu je snaga na izmaku. Sporo se kotrlja, razmičući tanane, plitke, duge, bijele oblake, ne bi li konačno, na drugoj strani, opet živnulo.

Gledam i kako maestralu nema ko društvo da pravi. Posmatram ga upravo, lijeno zavaljen u fotelji, tražeći makar usamljenog galeba, ribaricu, kupača.

Sve je nekako u prirodi, prepušteno sebi. I ne samo u prirodi. Najbolji dokaz je onaj, koji ovo zapisa za dnevnik.

Uz saglasnost autora na portalu www.radioskala.me objavljen je dio sadržaja iz neobjavljenog dnevnika  „Iza pučine ne stoji niko“ Zorana Piperovića.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].