Kotorski Kulturni centar živi drugi razarajući potres
Kotorski Kulturni centar “Nikola Đurković“ preživljava možda i najteže stranice u dugoj istoriji postojanja. Istina, rušio je zemljotres 1979. godine barokno zdanje prelijepog gradskog pozorišta, onog koje je imalo dušu, ukus i miris otmenog Kotora. Na njegovo mjesto podignuta je nova zgrada u duhu socijalističke moderne.
Svega više od potrebnog, kako je tada zahtijevalo vrijeme. Bila je to prva sanirana zgrada u starom gradu, poslije aprilskog katastrofalnog zemljotresa, što je još jedan dokaz koliko se tada vodilo računa o kulturi. A novca na kašičicu. Pa ipak, nije to smetalo da se realizuje projekat prestižnog značaja u Jugoistočnoj Evropi. Jugoslovenska glumačka plejada, gosti iz inostranstva sa pečatom svjetskih pozorišnih scena, igrali su na kotorskim otvorenim prostorima. Igrao je i grad.
Trajalo je to neko vrijeme, a potom je suluda politika odlučila da se umiješa i ruši sve pred sobom. Snažnije od svakog tektonskog poremećaja, podrhtavali smo svakodnevno pred rušilačkom najezdom i gledali kako nam pred očima propada država, a sa njom i sve kulurne institucije od snage i soja.
Tako je stradao i Kotor. Kultura u Kulturnom centru svela se na infrastrukturu.
Nemaština je nagrizala i te nove slojeve koji su vapili za malo više pažnje, drugačiji odnos prema vrijednostima koje nam trebaju. Zaludu. Nije se moglo.
Dolazi potom novo vrijeme i neki novi ljudi. Kreće se postepeno naprijed. Vuče lokomotiva mladosti i znanja, koliko to može u opštoj ruiniranoj svijesti. Politike kroje koliko god mogu. Pa ipak, sa oscilacijama i povremenim posrtanjem uma građana koji se prevare u trenutnoj srdžbi pa zaokruže nadolazeći haos, funkcionisala je kulturna ponuda od vraćanja samostalnosti Crnoj Gori mnogo bolje nego do tada. Posebno u periodu pred “urnebesnu komediju“ koja se Kotoru desila februara prošle godine, potpomognuta žestoko prethodnom dvogodišnjom vlasti i njihovim apsolutno nadobudnim i osionim odnosom prema gradu i njegovim stanovnicima. Neki novi klinci sa crvenim stegama oko vrata, uzeli su STVAR u svoje ruke.
A stvar je postavila vjenčanu kumu predsjednika opštine Vladimira Jokića na mjesto vd direktorke Kulturnog centra “Nikola Đurković“. Nema zvanja, a nema ni znanja, ali ima kumovski kapital pretočen u kumovski odnos koji donosi potreban benefit.
Hotelijerka u kulturi uspijeva za kratko vrijeme da prizove tektonski urnebes i uruši ono što je godinama građeno s mukom i elanom.
U staro zdanje uselio se nemir. Radnici su počeli da zaziru jedni od drugih. Otvaraju se nova radna mjesta sa zadatkom da se prati svaki korak i prenosi ponašanje nepodobnih vd šefici. Kolektiv, koji je dobio ime „stare babe“(bez obzira na pleonazam) u bunilu. Na zaposlene se ne računa. Daju im se zaduženje da dežuraju prilikom rijetkih manifestacija kojima prisustvuje po pravilu samo šaka onih koji moraju ili zalutalih.
A novca ima za bacanje. I baca se onima čija je podobnost i privrženost dokazana.
Kuma je uspjela. Kotorskog Kulturnog centra kao da nema više.
Zgrada toči na više mjesta. Zapuštena i neokrečena, zjapi i opominje.
Velika scena bez rasvjete i tona. Igraće, doduše “Teatar 303“ jer nema đe, pod običnim bijelim svjetlom. Drugih nema. A kuma bi da gledaocima, dakle našoj đeci naplati za “Bajku Bukijevu“ 3 eura. Neće dva, koliko Buki traži. Oće na đecu da zaradi sto-dvjesta eura. To je pravi menadžer. Oguli koga god možeš, a posebno đecu, i to našu, jer mogu izrasti u političke protivnike, vjeruju kotorske podjele a ne promjene.
Grad posmatra zavojevače i jada se sam sebi. Postoji li nada, pitaju se vjekovi’ Postoji, naravno. Treba samo da odu ovi tektonci i kuma, zajedno sa kumom. Pobrkali se interesi. Neko je nekome pokušao da zavuče ruku u špag. A to je idelogija koja ne prašta.
Samo da se ne vrate oni isti, od prije dvije godine od dolaska ovih, u glas će Građani iza koltrina odakle se bolje i dalje vidi.
S. Mandić
Sad je procvjetalo i puno je bolje, nidje jedne jedine predstave. Evo i familijarno mame zaposljavaju nesposobnu djecu. Neka sto ih dovode nego i kredite im dijele. Kad je onaj Pero glavni, jasno je o cemu se radi. Stigli su i uhljebi pred penziju i marketing menadzeri koji reklamiraju nikoga, sem sto se redovno isplacuju plate, a na posao dolaze jednom sedmicno. Ko se u stvari tu ista pita?
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].