Iz arhiva Skala radija: Udri pope kad ti država snagu daje (7. dec 2012.)

metalna crkva na Rumiji

A danas je sve drugačije.

http://radioskala.me/2012/12/07/udri-pope-kad-ti-drzava-snagu-daje/

Udri pope kad ti država snagu daje

Nakon učestalih napada na Crnu Goru i njene institucije sistema, juče se Srpska pravoslavna crkva, koja obavlja političke i finansijske poslove u našoj zemlji, neometena niotkoga osmjelila da udari i na predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića.

Uradila je to kroz razgoropaćenu izjavu zastrašujućeg svještenika Jovana Plamenca koji bi, ni manje ni više no po drugom čovjeku naše države i to ne glavom no šakama i nogama, a ako zatreba i drugim sredstvima poput onih koje je sa cetinjskog manastira demonstrirao Arkan, kad je automatima čuvao lidera politbiroa SPC Amfilohija Radovića.

Govor mržnje od svještenika Srpske crkve u Crnoj Gori, ali i van nje nije nikakva novost.

Ipak, skidanjem šinjela, Plamenac je htio da demonstrira novi stil duhovnog pražnjenja pripadnika srpske crkve na našoj teritoriji za koji nije potreban um no sirova snaga. A kome „snaga leži u topuzu“………

Eksploziju mržnje koja se rijetko srijeće čak i na ovim našim balkanskim prostorima osokoljeni Plamenac je manifestovao nakon izjave Ranka Krivokapića da nova Vlada mora konačno riješiti pitanje metalne crkve na Rumiji.

Krivokapić je čak ponudio pomoć za izmještanje skalamerije na mjesto na koje ona ne bi udarala na temeljne vrijednosti Crne Gore.

Projekat iznošenja metalne crkve Svete Trojice na Rumiju je zapravo smišljeni projekat velikosrpske crkvene hegemonistitičke svijesti da poremeti vjekovni odnos tri vjere u Baru, koji je predstavljao primjer kvaliteta suživota različitosti na malom prostoru.

Ko takne u taj osinjak, takao je u pravoslavni fundamentalizam srpske crkve koja bi da potre sve koji nijesu na liniji crkvenog jednoumlja zbog koga je u ratu na prostorima naše bivše države stradalo na desetine hiljada ljudi.

Mržnja je Plamenca izbacila iz kolosijeka i prignjiječila mu onu stranu moždane kore koja je kako tako funkcionisala, skrivajući sopstveni naum.

A naum je izašao na viđelo kad je oštro zaprijetio Krivokapiću porukom:

“Vidite, Krivokаpiću, ovogа putа bio sаm fin. Ali stаvite li još jednom crkvu Svete Trojice nа Rumiji u Vаšа pogаnа ustа, po uzoru nа mog čukunđedа vojvodu popа Iliju Plаmencа, koji se stаvio u zаštitu Crnogorаcа štiteći im vjeru, dok vаm budem pisаo skinuću mаntiju i dobićete što poduže zаslužujete“.

Zaista da zdrav razum ne povjeruje. Pop fizički prijeti predsjedniku crnogorskog parlamenta i nikome ništa. Ćute institucije sistema, kao što su ćutale decenijama do sada. Čekaju valjda da predsjednik Skupštine skine sako a pop šinjel pa da na Rumiji odmjere snagu.

Kako se s popom ne može umno, navijam da Ranko iskrpi Jovana fizički, a kao pravnik i dovede ga k poznaniju prava.

Tako bi Jovan, čije brojne uvrede u tekstu za koji mu je naređen da napiše nijesam htio da spominjem, konačno ušao u brazdu iz koje ne bi mogao nikada više među narod, kada konačno država zasluži autoritet pred kojim se skida kapa.

Podsjetiću, pop Plamenac je bio novinar Radio Bara i đakon Amfilohija Radovića, nekadašnji urednik Radija Svetigora i novinar Glasa Crnogoraca.

Podsjetiću i na činjenicu da je, i pored stalnog širenja mržnje na Radiju Svetigora u raspodjeli koju je vršila Agencija za radio difuziju upravo taj radio bio jedan od onih koji je dobijao najviše novca za sopstvenu produkciju. To što je produkcija bila uperena protiv Crne Gore tada, a izgleda ni sada nikoga nije briga.

Zato, udri Jovane!

Slavko Mandić