Priča o ključu koji je zaključao razum
Zvonar Bogorodične crkve Viktora Igoa, roman čija je radnja smještena u mračnim hodnicima crkve Notr Dam 1482. godine, samo na izgled nema sličnosti sa novonastalom kotorskom pričom Ključar(ica) drevnog Kulturnog centra, nastalom u prvoj polovini ove godine.
Priča, baš kao i u romanu Igoa, ima sporedne likove. Nema glavnog, ali je uspjela da uokviri dva sporedna lika u jedan. Radnja se dešava na prvom katu komunitadi kotorske, odakle priča kreće užurbano uskim kotorskim ulicama do Centra za raznovrsna dešavanja, koji se ponovio autentičnim likom, kakav se, na ovim našim prostorima još nije pojavljivao. Sad je, uz onaj, ipak autentičniji iz komunitadi, napravljen dvojac čiji je kormilar čelnik na privremenom radu u starom kamenom zdanju.
Ključar(ica) drevnog Kulturnog centra je svoje umne i fizičke kapacitete stavio u funkciju zaključavanja objekta s obje strane, što će reći da ne može niko ni uć ni izać dok on-a ne obrne krug starom bravom bar dva puta. Redovi ispred Centra disciplinovano čekaju da ih ključar(ica) uvede u lavirinte sopstvenog promišljanja odakle će, istim ritmom kolona strojevim korakom napustiti poprište.
Radnja se zaoštrava kada ključar(ica) shvati da se ne može oduprijeti višoj sili i da ulazna vrata na gradskom zidu ostaju i dalje otvorena. Ključa od njih nema. On(a) munjevito grabi pametniji telefon koji po automatizmu poziva stopljenog lika da pomogne. Tu je priča malo otišla u širinu. Deformisala se zbog samoujedanja od muke aktera, kojima nikako ne polazi za rukom da zaBRAVE ulazna vrata.
Dok gleda sebe u zrcalo, nastupa dramska pauza u kojoj se preispituje mogućnost da se uvede u priču čelnik na privremenom radu u starom kamenom zdanju. On, kao vrhovnik, može jedini da odluči kako da se zaključaju za sva vremena sva vrata u komunitadi kotorskoj. On može, i on uradi!
Sa strane, u sjenci stoji stari klasik, jedini koji za sve brave ima ključeve. Njega ne zove dvojac a ni kormilar. A kako bi? Priznali bi da nijesu vješti raboti na koju su ućerani, a to bi značilo da drama više ne bi imala smisao.
Ovako, nastavljaju da se prže na ulju u sopstvenu prosulju.
Slavko Mandić
Muka muka sto je uspjelo haaaa
Ovi izgleda rade samo za Bokeljsku noc.
Evo vise od 2 mjeseca prodje, a ne odrza se niti jedna jedina predstava, osim ona na moru u kojoj je ucestvovao kompletni DPS na celu sa najvisim neradnikom P. Abramovicem. Cemu sluzi ljetna pozornica? Nakon Festivala za djecu, ostade zakljucana sa nekim novim kljucevima.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].