http://radioskala.me/2011/06/13/ko-i-zasto-koci-razvoj-kotora/
Ko i zašto koči razvoj Kotora
Pod sjenama Pestingradske mističnosti i ljepote, odakle budnim okom u tiha predvečerja vila Alkima prostire zaštitnički plašt, sanjari Kotor.
Papska bazilika, katedrala Svetog Tripuna ispod koje je more, a iznad plavo nebo tvori ne rijetko sliku od koje se učini onome koji je opčinjen gleda, da je zaplovila i uhvatila se u koštac sa burama i neverama, prkosna izranjajući u priču od koje gotovo zastaje dah.
Sa njom, ruku pod ruku sveti Luka, pričajući naraštajama priču o vjekovnom suživotu, o skladu raznolikosti vjerske i nacionalne koja je krasila i krasi Kotor i njegove žitelje dajući primjer svima, šaljući poruku snažnu onima koji dolaze o postanku i opstanku ljudskom, dok su se drugi međusobno trijebili nikako ne prihvatajući da mogu i moraju zajedno.
Palate gospodske, u jedinstvenom Kotoru najbolje govore o životu kroz vrijeme koje se stoljećima mjerilo, o tolikoj raskoši i raznolikosti, statusnim simbolima, običajima.
Podsjećaju nas kapetanski saloni na otmenost, stari jedrenjaci na smisao života ovdašnjeg čovjeka, srebro i zlato na odraz bogatstva i snage.
No Kotor niti može niti treba da ostane konzerviran, grad bez razvoja kome je navodno UNESCO definisao svaki kamen pa se ni fuge u kontakt zoni ispred glavnih gradskih vrata na novom pločniku nijesu mogle odrediti bez dvanaestočlane komisije koja je posao uradila tako da će fuge morati ponovo da se rade.
Regionalini zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor nije dozvolio pjeskarenje bedema što bi bilo razumljivo da mnogi objekti u Kotoru nijesu čišćeni upravo na ovaj način.
Zavodu nije smetalo pjeskarenje katedrale Sv. Tripuna, a ne smetaju im izgleda ni pukotine na bedemika koje ozbiljno prijete.
Kad već pomenuh bedeme, Dubrovnik od njih godišnje ostvari desetak miliona eura prihoda.
Kotorski su sigurno interesantniji i pružaju brojne mogućnosti koje dubrovački nemaju.
To naravno podrazumijeva prethodno uređenje i detaljno sređivanje jer je kamen na mnogim mjestima odnešen ili je jednostavno porušen.
Kameno stepenište nije baš bezbijedno za sve veći broj turista koji žele izaći na vrh San Đovanija.
Činjenica je da je skupo sređivanje bedema i da takav poduhvat zahtijeva značajna ulaganja, ali je takođe činjenica da bi izgradnja lifta koji bi bio jedinstvena turistička atrakcija ubrzo, po svim pokazateljima prevazišli dubrovački prihod.
Još jednostavnije i bolje rješenje bilo bi izgradnja žičare, najmanje četiri puta jeftinije koja bi svojom atraktivnom trasom, ne ugrožavajući vizulelni uticaj bila još interesantnije za više hiljada turista koji dnevno posjete Kotor.
Na žalost, za to rješenje Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor neće ni da čuje.
Kao da Zavod nije naš i kao da ne treba da štiti naše interese, Zavod neće da čuje ni za toliko neophodnu zaobilaznicu pozivajući se na stručnjake Međunarodne organizacije ICOMOS (savjetodavno tijelo UNESCO-a) čija je alternativna za rješavanje saobraćajnog kolapsa gotovo svakodnevnog može u intenziviranje saobraćaja na moru prosto u sukobu sa zdravim razumom.
Priča da bi izgradnja putnog pojasa oko ovog regiona, koji bi prekidao vertikalnu zonu planinskog masiva, uz izgradnju objekata ugrozila područje koje je na listi Svjetske kulturne baštine, obična je glupost.
Pričom oko zaobilanice na žalost ne završavam priču o nastojanju Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor da naš grad zaboravi na održivi razvoj i da ostane trajno u okvirima u kojima je danas.
Nema zato rješenja ni za put od Mua do Stoliva koji bi rasteretio priobalni put koji je odavno pretijesan da primi čak i domicilno stanovništvo.
Nema još rješenja ni za kafanu “Dojmi” ni za mnoge objekte u gradu koji bi morali biti pod budnim okom Zavoda.
No ipak ostaje pitanje kako je moguće da Zavod žmuri kada na kamenim palatama njeni službenici postavljaju eloksiranu bravariju na pjenu od mora, kako mogu raznobojne fasade čije šarenilo bode oko, betoniranje kamenih parapeta i ponti, i još mnogo toga što mora biti predmet interesovanja ove institucije.
Činjenica jeste da je malo zaposlenih, ali za Zavod ne bi smjela da važi ona narodna “malo ljudih malena i snaga”.
Dovoljno je ukazivati nadležnima na problem svakodnevno ako treba, obavještavati medije a ne biti pasivni posmatrač.
To se mora promijeniti.
Za dobro Kotora i Crne Gore.
Slavko Mandić
Ko i zašto koči razvoj Kotora?
“…u SOCIJALIZMU, koji
“nije valjao”, sa lokomotivom JUGOOCEANIJOM i dr. …”
Često neupućeni optužuju ove ili one aktere
za propast Jugooceanije. Ono što mnogi neće da sagledaju –
u zadnjih trideset godina svijet se dramatično promijenio, od
svjetske ekonomije, opšteg tehnološkog razvoja,
lučke i transportne tehnologije, političkih i geo-strateških
odnosa među velesilama i supersilama.
Raspadom SFRJote, Jugooceaniji je potpisana
smrtna presuda.
Čak da je i ostala Yuga u komadu, Jugooceanija bi
nestala sa svjetskog pomorskog tržišta. Udavile bi
je moćne kineske pomorske kompanije
kao COSCO, CHINA SHIPPING Co., OOCL, EVERGREEN,
kao i evropski divovi – MAERSK, MSC, CMA-CGM,
HAPPAG LLOYD itd.
Brodovi sa derićima (dericks) i drvenim bokaportama
su odavno bili prevaziđena tehnologija. Bez debelih
kredita za izgradnju novih brodova, Jugooceanija
jednostavno nije mogla opstati.
E, krucijalno je pitanje kad se Jugooceanija
spomene – gdje su završile pare od raskrčmljenih brodava?
Na čiji su privatni konto skrajnuti novci od 26 brodova,
koliko je Jugooceanija brojala 30. maja 1992., na dan
uvođenja Sankcija UN prema SRJ?
Ko je stavljao potpise na svaki ugovor o prodatom brodu, ponasob??
Pisat ce se tomovi knjiga o nestanku
Jugooceanije.Poceo je odavno cuveni
kapo makinje , Momir Colovic.
Ima kompletna dokumentacija,
“narezana” i umnozena na CDima.
Hard copy je u Risnu i Kotoru i
nesto citada u Bratesicima, kod onog
gegavog ex pomorca, ostalo u CDima
povjerljivim pom. strucnjacima……
“Ko i zašto koči razvoj Kotora
Pod sjenama Pestingradske mističnosti i ljepote, odakle budnim okom u tiha predvečerja vila Alkima prostire zaštitnički plašt, sanjari Kotor. …”
———————————-
Ako se bude robovalo suludoj ideji da kanjon Škurde mora ostati netaknut, da bi obilaznica narušila njegovu prirodnu vizuru, onda Kotoru nema spasa.
Da li neko razmišlja šta bi se desilo ako se pod teretom teških šlepera jednog dana uruši, (daleko bilo) ambisa dio jedine saobraćajnice između Gurdića i Škurde…? Prema procjeni stručnjaka, taj dan, na našu žalost, nije daleko.
I Švajarska i Austrija premošćavaju kanjone i provalije na Alpima, grade žičare do vrhova prirodne svjetske baštine, i niko ih ne optuži da narušiše vizuru neponovljivog krajolika.
Opstrukcija leži u Podgorici. Pogotovo sada kada je opozija DrPSvetu na lokalnoj vlasti u Kotoru, Titograd će sve učiniti u korist štete Kotora. Očekuju tako kod neupućenih građana revolt protiv lokalne vlasti.
Kompleksno pitanje ?
Tradicionalni nacin zivota i razmisljanja
protkan krajnjim kozervativizmom,
duplim i troduplim standardima,
ne da koci razvoj i prosperitet Kotora.
Kotor je to sve imao, u superlativu,
“nazalost”, u SOCIJALIZMU, koji
“nije valjao”, sa lokomotivom JUGOOCEANIJOM i dr. razvijenim
industrijama, gdje je stanovnistvo
nalazilo uposlenje i opstanak.
Na osnovama sadasnjeg razvoja
kapitalistickog drustvenog poretka,
uz sve hvalospjeve – NEMA POSLA za
veci dio radno sposobnog stanovnistva, ukljucujuci i mlade, koji cak i sa zavrsenim Bolonjskim studijama,, ne nalaze uposlenje, ni
ovdje, pa ni VANKA!
Traze se i CEKAJU investitori!?
Eto u Porto Montenegru je poceo
egzodus “zadovoljnih” radnika, kod
novog poslodavca u Lustica Bay-u,
gdje je “mnogo bolje” , budemo vidjeli
u sto ce se to izroditi !
Populacija izvornog domicilnog stanovnistva se smanjuje i uprkos
prilivu sa strane, stil i duh GRADA se
urusava. Zalud zatvaranja, “iza svojih
vrata i skura”, fali prometeja i
pregaoca, jer DOSTA je price o
BOLJEM ZIVOTU ( koga, gdje i kada –
i “za koga” > TAMO SVIMA!)!
SVI cekaju GOTOVE REZULTATE i ne
vjeruju onome sto glavari decenijama
bezuspjesno sprovode!
Sada ponovo krece industralizacija, za
“saku dolara”( iz lupeskijeh kesa),
ponovo “prvobitna akumulacija kapitala”, itd.
Kocnicari su , in soma della soma,
sami gradjani, SVI MI, koji smo se
disperzirali i dajemo uporno glasove,
ovim nesposobnima, sto NAS satiru,
lazu i “preveslavaju”.
Ali sto ces, drago Bajce, sami smo izabrali, tako i dalje ocemo (vecina),
pa NAM je tako kako je, da ne bude i
gore!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].