Da li je na pomolu potonja ura kotorske vlasti?

Da li je na pomolu potonja ura kotorske vlasti?

Kotorskom saobraćajnom kolapsu pridružio se u petak i onaj politički, skupštinski. Nema toga u našem gradu ko ne postavlja pitanje broji li ova neprirodna koaliciona vlast raznovrsne ideološke obojenosti potonje dane. Mnogo je teških riječi izgovoreno na račun SDP-a od strane potpredsjednice opštine Popović-Moškov, direktnih uvreda i prijetnji koje ljudsko dostojanstvo teško može da odćuti. Ali, ako ne može dostojanstvo, mogu interesi. To smo već imali priliku da gledamo i do sada. Čvrsti stavovi ljuljaju se iz temelja kada se konkretno analizira što se može izgubiti. Tada se najbolje vidi da gotovo i ne postoji prag ispod koga se ne može.

Interesantno je da prva dama kotorske URE, a ni ostrašćeni dio prvog skupštinskog reda Demokrata, nijesu napadali odbornike Demokratske narodne partije koji, pored SDP-a, takođe  nijesu podržali donošenje odluke o kupovini Jugopetrolove imovine. Njihova oštrica je uperena protiv SDP-a jer im je, kako su neki i kazali u sjećanju još priča oko Luke Kotor i pokušaj opstrukcije, kako su tada žučno navodili, koalicionog dogovora od strane ove partije. Ima tu, očigledno je, i nekih razmimoilaženja iz ranijeg  perioda , koji su zaboravljeni samo u vremenu kad se kolač dijelio na dogovorene prave časti. Ako se tako može reći, jer se valja prisjetiti da je jednomandatna URA uzela potpredsjedničko mjesto u opštini, mjesto sekretara Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti i još po neka po dubini i širini. Upravo je šefica te partije Popović-Moškov najglasnija u stalnim pokušajima da pojasni kolegama iz koalicije kako ona najbolje poznaje sve oblasti društvenog, privrednog, kulturnog i sportskog života Kotora i kako se njena riječ mora čuti i uvažiti. Ona je obrazlagala odluku o kupovini Jugopetrolove imovine ponašajući se, uz dozvolu predsjednice SO Perović, kao da je odbornik koji svakome na svaku riječ mora  da odgovori. Njena je prva i posljednja.To je radila vrijeđajući bijesno one koji nijesu umrežili svoje poglede i ideje sa njenima.

Kotorani vjeruju da je ovo početak kraja interesnog druženja onih kojima je, u najvećem broju, lični daleko ispred opšteg interesa. Novac se troši nemilice. Zapošljavaju se poslušnici, kumovi, prijatelji, rodbina. Malo je onih koji znaju nešto da rade, ali, kome je to još važno. Ne poštuju se ni zakoni. Predsjednik opštine pokušava da udomi vjenčanu kumu na mjesto direktorice kotorskog Kulturnog centra, čiji će falsifikati dokumenata prilikom konkurisanja i razne mutne rabote uskoro biti na dnevnom redu kotorskog Osnovnog suda. Pokazaće se kako se, koliko  i kome plaćalo šakom i kapom novcem poreskih obveznika. Vidjeće se da je budžet za kotorski karneval i Bokeljsku noć probijen sa više desetina hiljada eura a da niko ne zna zbog čega i ko je to dozvolio, da finansijski plan po kome se moralo vršiti plaćanje, nije usvojen tokom cijele prošle godine.

Otkriće se da su plaćanja realizovana zahvaljujući volji vd direktorice, da su dovođene nekakve kabare grupe da bi se, zbog nečega, vratio dug jednom od opštinskih sekretara, čija je prijateljica članica trupe sa vještinama koje su malobrojni Kotorani mogli pet puta u protekloj godini da gledaju. Da se plaćalo po nekoliko puta više za pojedine predstave, da su se, liječeći ličnu sujetu, o trošku građana dovodila zvučna imena za velike honorare.
Novac je dijeljen nevladinim organizacijama po sistemu zasluga, kao i nekim sportskim kolektivima, prijateljima koji nevješto glume medije, ali znaju da nakite hvalospev za darodavce.

Kulturu u Kotoru vodi URA, njena predsjednica i potpredsjednica. Zato kulture u UNESCO-vom gradu nema godinu ipo već. U ovoj kombinaciji neznanja s jedne i velikih ambicija s druge strane, samo je moguće dalje posrtati. Ucjena jednomandatne političke partije uspijevala je do sada. Vidjećemo da li je tome došao kraj, ili će centrale nekih partija ipak odlučiti da progutaju još jednu u nizu gorkih pilula i nastave da trpe udarce po leđima lokalnih političara.

Kotorski DPS se veseli, makar onaj u samom vrhu. Nije jasno zbog čega, jer ničim nije doprinio da oslabi koalicionu vlast. Pojedini odbornici  su davali otvorenu podršku nekim odlukama kotorske vlasti. Bilo je i onih koji su glasali protiv rješenja Vlade Crne Gore, što do sada ova partija nije nikada plasirala svojim članovima i simpatizerima. Kotorski DPS je to otćutao, kao mnogo puta do sada u potonjih nekoliko godina, što je uslovilo da lider partije Milo Đukanović izgubi predsjedničke izbore u Kotoru.

Zbog toga oni trebaju na izbore u sopstvenim redovima, jer je očigledno da se nešto mora mijenjati. Ako se ne promijeni i ostane ovako, današnja vlast, bez obzira što je napravila veliku štetu Kotoru favorizovanjem ličnih i partijskih interesa, ne bi imala preveliki problem da ponovo pobijedi.

Slavko Mandić