Iz arhiva Skala radija: Da je vječna Crna Gora (21. maj 2012.)

Ljubav prema svojoj zemlji

Jokić je zabranio da se slavi ovaj veličanstveni datum. Kako i ne bi kad je tada bio državljanin još jedne države. A onda se ekspresno ispisao.

http://radioskala.me/2012/05/21/da-je-vjecna-crna-gora-2/

Da je vječna Crna Gora

Danas 21. maja 2012. je šest godina od istorijskog datuma kada su građani Crne Gore na referendumu izglasali obnovu svoje državnosti.

Sjećamo se noći čija je neizvjesnost izazivala zabrinutost na licima građana naše zemlje koja je birala između puta u budućnost i pristajanja na dalja poniženja koja je u zajedničkoj državi svakodnevno doživljavala.

Predstavljena na saveznim izborima kao 26. izborna jedinica, država sa vjekovnom tradicijom tada je već bila odlučna da se suprostavi udarima na njenu sjajnu istoriju i tradiciju kojom je plijenila pažnju kroz minulo vrijeme čak i onih sila koje su krojile uzduž i poprijeko evropsko i svjetsko ustrojstvo.

Mala ali slobodarska država izazivala je divljenje boreći se i tada za evropske principe, stajući rame uz rame, u prvim borbenim redovima sa onima koji su branili demokratske tekovine i jednakost među narodima i vjerama.

Evropa joj baš nije vratila istom mjerom.

Mala država morala je svaki put iznova da se dokazuje i pokazuje svoju snagu i hrabrost.

Svrstavajući se u antifašistički front ustala je da fašizmu ne dozvoli da se nastani ispod njenog plavog slobodarskog neba.

Crna Gora je zaslužila obnovu svoje državnosti.

Želja i odlučnost bili su su tako jaki da je svima bilo jasno da će krajnji ishod referenduma biti slobodna, nezavisna, međunarodno priznata država Crna Gora.

Bez obzira na ni malo demokratski uslov koji nam je Evropa postavila da moramo pobijediti čak sa 55 procenata.

Bio je to nonsens koji nikada prije toga a ni poslije niđe nije primijenjen.

I neće, sigurni smo jer je to bila, vjerujemo jedna od prepreka koja je trabala da spriječi našu Crnu Goru da zakorači svojim putem.

Uzalud.

Noć 21. maja 2006. godine ostala je za pamćenje.

Rijeke crvenih zastava potekle su od planina do mora, diljem Crne Gore uz pjesmu i igru do jutarnjih sati.

I sjutra i danima nakon dvadeset i pvoga.

Naša zemlja danas prolazi kroz tešku ekonomsku krizu koju težom čine politički pokušaji onih koji bi da je predstave svijetu u što gorem svijetlu, da pokažu kako ništa ne valja, kako caruje kriminal i korupcija na svakom koraku, kako vlast treba ulicom smjenjivati.

Nijesmo gori od zemalja u okruženju.

U odnosu na neke smo čak i značajno iskoračili na trasiranom putu ka evropskim i evroatlanskim integracijama.

Svakako da ne smijemo biti zadovoljno.

Moglo je i moralo biti znatno bolje.

Vlast je morala nekim svojim drugovima uskratiti mogućnost lopovluka i na taj način poslati najbolju moguću poruku svima da će institucije sistema raditi odgovorno svoj posao, jednako za sve građane naše države bez obzira na to kojoj političkoj partiji pripadaju.

Morala je jasno da stavi svima do znanja da neće tolerisati napade na njen integritet, suvrenitet, identitet.

Morala je da da kaže da nema kockanja sa jezikom, himnom i zastavom, jer je to Ustav jasno propisao.

Morala je da se zahvali pravoslavnoj crkvi druge države na stalnim pokušajima da je omalovaži i prigrli svoju svetu Crnogorsku pravoslavnu crkvu, dajući pritom svim vjernicima pravo da slobodno izražavaju pripadnost vjeri i naciji.

Morala je, ali nije.

Dan je slavlja pred nama.

Zato ćemo nazdraviti strofom iz naše himne Rijeka će naših vala, Uskačući u dva mora, Glas nositi okeanu,

DA JE VJEČNA CRNA GORA!