Birala birka
Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović raspisao je parlamentarne izbore za 14. oktobar 2012. godine. Istoga dana održaće se lokalni izbori u Kotoru, Nikšiću i Budvi.
Shvatajući ozbiljnost situacije, ekonomsku krizu koja je oslabila životni standard građana značajno, ali i formiranje novih plitičkih partija i pokreta, DPS i SDP su se dogovorile najbrže do sada da nastupe zajedno i tako, bar iz njihovog ugla gledanja osiguraju pobjedu nad protivnikom koji ne uliva povjerenje ni sopstvenim biračima.
Formiranje Demokratskog fronta na čijem je čelu nekadašnji ambasador SRJ u Rimu Miodrag Lekić, čovjek koji je bio žustri protivnik obnove crnogorske državnosti, nije ništa drugo do pokušaj Nove srpske demokratije i Pokreta za promjene, po ko zna koji put do sada da zajedničkim nastupom osiguraju opstanak, svjesni da retorikom koju koriste, a koja proističe iz gotovo dnevnog slabljenja, više ne plijene interesovanje građana, pa ni onih nezadovoljnih vladavinom koaliconih partnera DPS-a i SDP-a.
Svi pokušaji da unutra uvuku Srđana Milića, ostali su bez rezultata. Milić je, u ranijim godinama osjetio što znači ući u kaoaliciju sa ovim političkim partijama. Bilo je jasno da je napravio grešku koju nikada više neće ponoviti. Najača opoziciona partija tada je značajno pala, dajući nesebično mandate koalicionim partijama koje su, na krilima uloge i značaja SNP-a i njege politike pobrali lovorike i nametnuli se kao opozicioni lideri. To Milić više neće da dozvoli, i pored opiranja pojedinih jastrebova iz svojih redova. Prvenstveno Predraga Bulatovića koji je procijenio da može izazvati turbulenciju u SNP-u nakon odbijanja Milića da uđe u Demokratski front. Opet se prešao, baš kao i mnogo puta do sada.
Svi pokušaju politike koja se upinje da sruši sopstvenu državu, ostali su bez rezultata. Takva politika osuđena je na propast, baš kao i ona koja je zagovarala promjenu vlastu na ulici i uvjerila narod da joj cilj nije bio poboljšanje životnog standarda naših građana, već lična afirmacija i korist koju iz nje mogu izvući. Tako je jedna lijepa ideja demokrtskih građanskih protesta i izražavanja civilizovanog neslaganja sa akteima vlasti, za duži vremenski period nestala sa ovih naših (pred)političkih prostora.
Na političkoj sceni Crne Gore ipak se nešto dešava. Liberalna partija, čiji je rejting ispod 1 % odlučila je da razgovara sa Demokratskim frontom, jer joj vladajuća koalicija, bar za sad, nije ponudila nikakvu saradnju. Demokratski front jeste dva mandata i jedno ministarsko mjesto. To bi liberale vratilo u parlament, što bi im produžilo politički život i nakon četiri godine ponovo ih učinilo parlamentarnom partijom. Na potezu je DPS-SDP koalicija. Razgovarati se mora i to iz dva razloga. Prvi je što liberali, ukoliko priđu Demokratskom frontu, raskidaju sve dosadašnje koalicije. U Kotoru to nije problem, jer je lokalni parlament raspušten pa će, uprkos pritivljenja čelnika lokalnog DPS-a ipak koaliciju činiti DPS i SDP. Ali problem je u Podgorici. Raskidanjem koalicije sa DPS-om, ova partija u Glavnom gradu više ne bi imala većinu.
Drugi razlog za razgovor i političku trgovinu je činjenica da bi, ukoliko nema dogovora sa liberalima, parlament u Podgorici izglasao nepovjerenje Miomiru Mugoši. Da li bi tada DPS žrtvovala dosadašnjeg neprikosnovenog gradonačelnika i tražila koaliciju ponovo sa SDP-om ostaje da se vidi. Ukoliko nema dogovora sa liberalima, kome će pripasti Podgorica? Doduše, liberali mogu da podrže DPS u Podgorici, ali opet pitanje, zbog čega bi to činil? Teoretski, sve je moguće. Praktično, razgovarati se mora i to što prije.
Naravno, ne treba zanemariti ni nove političke partije i pokrete. Pozitivnu i Pravednu Crnu Goru, Evropski pokret za vladavinu prava.
Izgledalo je da će ovogodišnji izbori biti monoteni. Čini se ipak, biće zanimljiviji od očekivanog. Posebno kad počnu da se kroje liste kandidata po volji ili nevolji pojedinaca i grupa. U lokalu posebno, jer se brane voljom građana stečene pozicije, koje su mnogi pretvorili u lične, od kojih je većina na vrhovima umislila da ih narod voli i samo čeka da im ponovo pruži šansu da pune sopstvene džepove. Takve treba prozvati jer se zna da su odavno otkriveni i da ih samo zbog njima znanjih razloga, institucije sistema još uvijek ne dodiruju. Hoće kad tad, nema sumnje. One druge, dokazane pregaoce kojima nije najvažnija fotelja natopljena partijskim znojem, treba zdušno podržati. Pa kome kod idejno pripadali. Uslov je naravno da nijesu i ne rade protiv interesa Crne Gore. Sve drugo je samo slobodna volja.
Slavko Mandić
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].